VOJNA ANALIZA Ovo je u najmanju ruku bio hitac u prazno, a pokaže li se točnim tvrdnja ruske vojske, tada ova avantura prerasta u pravi fijasko za SAD

Točno godinu i sedam dana nakon udara krstarećim raketama Tomahawk na sirijsku zrakoplovnu bazu Šajrat, sirijsko nebo ponovno su parale krstareće rakete, ovaj put ne samo SAD-a već i Velike Britanije i Francuske.

Opravdanje je ponovno bilo isto, navodna upotreba kemijskog oružja od strane sirijske vojske, ovom prilikom u Dumi. Danas su ipak udareni ciljevi u glavnom gradu Damasku te Homsu, mnogo bliže srcu sirijske vlasti od zabačene zrakoplovne baze. Zapadne zemlje i njihovi saveznici hvale odlučnost i beskompromisnost u borbi protiv kemijskog oružja koja je time pokazana Siriji, dok Rusija upozorava da će biti posljedica ove agresije.

VIDEO: US Department of Defense releases images of Tomahawk missiles being fired from the USS Monterey towards Syria in retaliation for chemical attacks allegedly conducted by the Syrian regime pic.twitter.com/UXB9f09O1D

— AFP news agency (@AFP) April 14, 2018

Ruska prijetnja

Teško je nagađati na kakve posljedice Rusija misli, no najvažnije je da nije došlo do oružanog odgovora protiv lansirnih platformi kojim je prije nekoliko dana prijetio ruski veleposlanik u Libanonu. Premda je situacija ozbiljna, ipak se ne treba bojati šireg rata, no ne može se isključiti ni novi udar koji bi mogao eskalirati situaciju.

Profimedia, UPI

Lansirano je preko stotinu krstarećih raketa s ratnih brodova i aviona SAD-a i Francuske, te s britanskih borbenih aviona. Prema izjavi ruske vojske, lansirane su 105 rakete, a sirijska protuzračna obrana oborila ih je 71, dok sirijska novinska agencija SANA tvrdi da su samo iznad Damaska topničko-raketni sustavi Pantsir-S1 oborili dvadesetak ciljeva. U idućim danima te će se brojke ustaliti i moći će se preciznije govoriti o učinku protuzračne obrane, no neke krstareće rakete zasigurno jesu oborene.

Napadnuta su tri cilja: istraživački centar u Damasku, navodno skladište kemijskog oružja u Homsu, te skladište vojne opreme i zapovjedno mjesto također blizu Homsa. Za ovakve mete inače bi bilo dovoljno svega nekoliko krstarećih raketa po cilju, pa brojka od preko 30 oružja ispaljenih na svaki govori da su zapadne snage željele postići zasićenje sirijske protuzračne obrane, a time su i računale da će neke rakete zasigurno biti oborene. Ukoliko je Sirija doista uspjela oboriti čak 71 raketu, to mnogo govori o učinkovitosti vremešnih PZO sustava koje koristi Sirija, ali i novih ruskih sustava za neposrednu obranu, poglavito Pantsira-S1 i Tora, a koje Sirija također ima. Na snimkama iz Damaska može se vidjeti lansiranje PZO raketa, ali i svjetleći meci koji se penju u nebo, najvjerojatnije upravo 30 mm granate sustava Pantsir-S1.

Električno ometanje

Također je izgledno da su osim hard kill, odnosno kinetičkog učinka, dakle fizičkog obaranja krstarećih raketa, također korištena soft kill sredstva, odnosno ometanje sustava za navođenje u projektilima te njihovo skretanje s mete. Rusija u Siriji raspolaže spektrom iznimno naprednih sustava za elektroničko djelovanje, te je izgledno da su korišteni kako bi se dolazeće rakete preusmjerilo od njihovih ciljeva. Krstareće su rakete inercijalno navođene u terminalnoj fazi leta te su ranjive na ometanje, a u ranijim fazama navode se GPS-om, čiju vezu je teško, ali moguće ometati ili iskrivljavati primljene podatke.

Rakete su lansirane s dva američka raketna razarača klase Arleigh Burke te jedne krstarice klase Ticonderoga i jedne nuklearne podmornice klase Virginia s kojih su poletjeli krstareći projektili RGM-109 Tomahawk, odnosno TLAM, te s francuske raketne fregate Languedoc klase FREMM koja je lansirala krstareće rakete MdCN, francusku mornaričku varijantu europske rakete Storm Shadow. Francuski borbeni avioni Dassault Rafale lansirali su SCALP EG varijante iste rakete, dok su četiri britanska borbena aviona Tornado GR4 lansirala ukupno osam Storm Shadowa. Prema nekim izvještajima, svih osam je oborila sirijska protuzračna obrana.

Profimedia, TEMP Rex Features

Storm Shadow u svim svojim inačicama ima domet od najmanje 550 kilometara, a za razliku od američkog TLAM-a od početka je razvijan s obilježjima smanjene radarske zamjetljivosti. I dok ga TLAM nadmašuje dometom koji iznosi preko 2500 km, zavisno o inačici, te nosi unitarnu bojnu glavu od 450 kg kakva bi se koristila protiv meta koje su jučer napadnute, ili pak kasetno punjenje, Storm Shadow ima znatno pojačanu probojnost zahvaljujući bojnoj glavi nazvanoj BROACH. Ona također ima ukupnu težinu od 450 kg, ali je riječ o dvostupanjskoj bojnoj glavi.

Prva, manja glava je probojna, za što se koristi mehanizmom eksplozivno formiranog penetratora, koji čini metalni plašt doveden u stanje superplasticiteta detonacijom inicijalnog naboja, a čiji mlaz potom probija beton, oklop i zemlju. Kroz rupu otvorenu inicijalnom bojnom glavom prolazi sekundarna, mnogo snažnija bojna glava koja ostvaruje željeni učinak na utvrđeni cilj. Zahvaljujući ovom mehanizmu, Storm Shadow može uništavati duboko ukopane ili utvrđene ciljeve, za koje su ranije bile nužne pametne bombe velike težine, a koje TLAM ne može dostatno oštetiti. To djelomično potvrđuje navode SAD-a da su ciljevi bila skladišta vojne opreme, navodnog kemijskog oružja te zapovjedno mjesto, jer sve navedeno su obično dobro utvrđeni i često ukopani objekti.

REUTERS

Vatreno krštenje

Svoje vatreno krštenje postigli su i novi stealth krstareći projektili AGM-158 JASSM, vjerojatno u inačici produljenog dometa JASSM-ER, lansirani sa strateških bombardera B-1B Lancer koji su smješteni u zrakoplovnoj bazi Al Udeid u Kataru. Naime, domet JASSM-a je oko 380 km što bi bombardere dovelo vrlo blizu ciljevima, a zavisno od rute leta potencijalno i unutar granica Sirije gdje bi postojala ozbiljna prijetnja da budu napadnuti, iako su bez sumnje imali i lovačku pratnju. ER varijanta ima domet veći od 1000 km i time daje sigurnu odaljenost za lansiranje, daleko izvan dosega sirijske vojske. I JASSM nosi bojnu glavu težine 450 kg, no JASSM ima nešto manju probojnost od Storm Shadowa.

Sirija je pak koristila većinu svojih raspoloživih PZO sustava. Prema generalu Sergeju Rudskoju, zapovjedniku Glavnog operativnog odjela Glavnog stožera, Sirija je koristila sustave S-125, S-200, varijantu sustava Kub nazvanu Kvadrat, te noviji Buk. Zanimljivo je da se ne spominju S-300 i S-400 koji su u sklopu ruskog kontingenta, što znači da su se ruske snage suzdržale od kinetičkog djelovanja, ali je izgledno da su koristile sustave za elektroničko ratovanje. Također je sigurno da je Rusija podijelila svoju radarsku sliku i informacije elektroničkog izviđanja sa sirijskim PZO-om te mu time dao pravovremeno upozorenje. Tome u prilog govori korištenje strateškog sustava S-200 koji bi bez vrlo precizne slike bio slabo iskoristiv protiv krstarećih raketa, koje su manje od raketa S-200.

Minimalni rizik

Zanimljivo je da nisu spominjani ni PZO sustavi kratkog dometa Tor i Pantsir-S1, koje Sirija ima, a namijenjeni su upravo i za obranu od krstarećih raketa, no prema dostupnim snimkama barem ovi potonji jesu djelovali. Rusija je također najavila da razmatra isporuku PZO sustava S-300 Siriji, što bi ojačalo sirijski PZO kojem jako nedostaje moderan sustav velikog dometa. Uz informacije prikupljene za vrijeme napada, pa i o novim raketama JASSM kojima sada raspolaže Rusija, što će nesumnjivo izazvati dugoročne komplikacije savezničkim snagama, rezultat je mnogo uloženog za jako malo postignutog.

U vojnom smislu ovo je u najmanju ruku bio hitac u prazno, a pokaže li se točnim tvrdnja ruske vojske da je oboreno ili neutralizirano 70% krstarećih raketa, tada ova avantura prerasta u pravi fijasko za SAD, Britaniju i Francusku. Mali opseg ciljeva i njihova niska vrijednost, unatoč velikom broju ispaljenih raketa, govore da se pokušalo ograničiti političke posljedice i minimalizirati rizik od eskalacije sukoba, posebno protiv Rusije.

U svjetlu navedenog, zaključak stručnjakinje za rusku politiku, prof. Jelene Jurišić, da je udar izveden kako bi se spriječila istraga Organizacije za zabranu kemijskog oružja, OPCW, u Dumi koja je trebala započeti jutros i čiji su inspektori noćas trebali ući u Siriju ima dodatnu težinu.

Jer dva skladišta i zapovjedno mjesto nisu ni izbliza dovoljno vrijedni ciljevi za napad ovih razmjera i politički kapital koji je njime potrošen, čak i ako zanemarimo izuzetno klimavu premisu sirijskog korištenja kemijskog oružja za koju još niti jedan dokaz nije pokazan, dok su već isplivale snimke i fotografije koje pokazuju da je barem dio učinka navodnog kemijskog oružja namješten.