Vučić izigrava mučenika i patnika, ali je opet pokazao da se u Srbiji bez njegova miga ne može ništa

Aleksandar Vučić još je jednom dokazao da je jedan od najvećih drama queenova, i to ne samo na ovim našim izmučenim prevarantskim balkanskim prostorima.

U Beogradu se, nakon višednevnih dramatičnih obrata, pritisaka i izigravanja patetične napetosti ipak održao EuroPride, doduše uz malo pirotehnike, svećeničkog proklinjanja i policijskog bedema koji je bio i efikasan i propustan taman po potrebi i kako treba.

Digla se frka oko EuroPridea, koji kao da je pao s neba pa u Vučićeva rebra, da pomrsi njegov trud oko Kosova, a on ga je Bruxellesu još prije koju godinu obećao provesti.

Bile su litije sa slikama svetaca, Vladimira Putina i Draže Mihailovića, a patrijarh Porfirije praktički je na Europride bacio anatemu, ali ni u jednom trenutku vlastima ništa nije zamjerio.

Sav taj vučićevski performans već je viđen i mogao se pretpostaviti. Dizanje tenzija, kontrolirani kaos, Vučićeva "patnja, jadanje i kukumavčenje". Europride se održao, Vučić je unatoč svojoj rezolutnoj zabrani morao popustiti, ali sada njegovi vjerni kerberi, politički i medijski (ionako ih on usmjerava), moraju dokazati da se ne radi ni o kakvim popuštanju pred stranim ambasadama da nego je tako trebalo i biti, pa Aleksandar Vulin montipajtonovski tvrdi kako EuroPridea zapravo nije ni bilo, nego da je policija samo "sudionike sprovodila do koncerta".

Svega je tu bilo - ultranacionalističkih konzervativaca koji su stalno nešto jurišali, a sudionici EuroPridea u potpunom policijskom okruženju i getu dobili su ono što su htjeli.

Vučić je opet pokazao da se u Srbiji bez njega i njegova miga ništa ne može. Izigrava mučenika i patnika, da ima protivnike kojima će mahati pred briselskim birokratima i govoriti kako je on "mila majka, jer ako njega ne bude doći će, kao, još gori", mada je posve jasno da su svi oni uglavnom pod njegovom kontrolom, odnosno protivnici na žeton.

Srbija je talac njegovih jeftinih prozirnih dramoleta. No, koliko god je ono što se događalo s EuroPrideom, a pogotovo ultrakonzervativnim antiprideom, bila tek predstava u režiji Aleksandra Vučića, pokazalo se da danas u Srbiji postoji samo jedan čovjek koji svime upravlja ili pokušava upravljati.

Država i institucije ne postoje, one su tu da po potrebi odrade Vučićeve zahtjeve. Vučić je i zakon i "topuz", a u njegovoj Srbiji sve to je klizno i da može preveslati svoju javnost i još važnije - briselske činovnike.

Vučić prvo odlučno zabrani, pa MUP to potvrdi, ali tako da ne znaš je li to zabrana samo rute parade ili same parade, pa Upravi sud odbaci žalbu organizatora EuroPridea, pa onda "šatro" mandatarka vlade Ana Brnabić u ime tehničke vlade kaže kako će Europride biti, a onda to, na kraju, nije Parada nego tek "sprovođenje do koncerta".

Ako ovakav scenarij u Bruxellesu "popuše" onda im domet nisu ni loše venecuelanske sapunice.

On zapravo sve kontrolira i dozira. Podiže i spušta. Policija, država, institucije nisu tu da štite sigurnost građana i njihova prava, nego samo da paze i odrađuje posao za režim, odnosno Vučića i njegovu kamarilu.

I za kraj, istog dana kada se održao Europride i desničarski antipride, najviše ljudi ipak je bilo na prezentaciji bolida Formule 1 koji su se provozali središtem Beograda.