Vučić u najvećoj krizi dosad, a oporba na tribinama s najjeftinijim kartama: ‘Vrijeme im istječe, hitno je, znam što moraju učiniti!‘

Srbija je u novu godinu ušla uz političku krizu kakvu vlast Aleksandra Vučića ne pamti. Dok predsjednik zemlje u dnevnim „obraćanjima“ zaoštrava stvar – priča o umiješanosti stranih službi i o „lojalistima", tvrdom ekstremnom krilu svoje stranke koje mu se navodno u crkvi zavjetuje krvlju – nema sumnje da sveučilišta ostaju blokirana, piše Deutsche Welle.

Nedavno okupljanje na Slaviji, najveće još od 5. listopada 2000. godine, kao da je dalo krila studentima da ustraju u svojim zahtjevima postavljenim poslije pogibije petnaestoro ljudi pod nadstrešnicom u Novom Sadu. No, i tijekom tog okupljanja na Slaviji, a i prije i poslije toga, oporba je bila – na rubu događanja. Kao gledatelji na drugom ili trećem prstenu stadiona, oni s jeftinijim kartama, koje kamera neće snimiti tijekom utakmice.

Usitnjena i ranjena prijašnjim podjelama, može li srpska oporba izići s jedinstvenim političkim zahtjevom? I ako može, kakav će to zahtjev biti?

Ideje iz medija

Ako je po Zoranu Živkoviću, bivšem premijeru Srbije, demokratske snage hitno bi se trebale ujediniti. Prema njemu to su Demokratska stranka, Narodni pokret Srbije, Kreni-promijeni i Zeleni – to jest, kako je rekao, „ono što se bez navodnika može nazvati demokratskom oporbom". Navodno je Živković to ujedinjenje u jednu stranku ili barem koaliciju već predložio i rekao da se sve mora odviti brzo, do sredine siječnja.

„Neki su se već u tim razgovorima izjasnili pozitivno, a neki su rekli da trebaju razmisliti, da prvo moraju u svojim strankama srediti stanje“, rekao je Živković za N1, savjetujući dalje toj okrupnjenoj opciji da napravi "vladu u sjeni". No, izvori DW-a iz nekih od spomenutih stranaka kažu da su za tu ideju saznali iz medija. Jedan visoki oporbeni političar gotovo posprdno je rekao da od toga nema ništa.

Ni do sada oporba nije prolazila sjajno kad se „ideje“ za ujedinjenje ili zajedničke poteze plasiraju kroz medije. Iza njih su godine koalicija, raskida, priče o famoznim kolonama i referendumskoj atmosferi. „Sigurno je da se još uvijek osjećaju posljedice raskola oko bojkota lipanjskih izbora, taj sukob i rasprava koja je slijedila produbili su jaz unutar oporbe. Međutim, sad situacija zahtjeva da se preko toga prijeđe što prije“, kaže filozof Vladimir Milutinović.

Studenti ih neće

„Za stvar demokracije u Srbiji vjerojatno je potrebno da nas razjedinjena oporba iznenadi isto onoliko koliko su nas, navodno apatični, studenti iznenadili sada kada praktično svi kao jedan zahtijevaju promjenu korumpiranog sustava“, dodaje Milutinović za DW. Tu postoji mali problem. Naime, studenti ustraju u tome da su prosvjedi nestranački i izbjegavaju kontakt s oporbom.

U podcastu Agelast ovih dana je troje studenata prepričalo nekoliko situacija zbog kojih su imali osjećaj da im se oporba hoće „nakačiti" i iz toga izvući političku korist. „Mi nećemo moć, ali ju imamo, a oni hoće moć, ali ju nemaju“, rekao je jedan od studenata.

U toj situaciji – kada se ni vlast, uz svu medijsku mašineriju, ne provodi dobro kad se suprotstavlja pobunjenoj mladeži – oporba kao da djeluje pod ručnom kočnicom. O tome svjedoči i odgovor predsjednika Pokreta slobodnih građana Pavla Grbovića na pitanje FoNeta šta može oporba vezano uz studentsku pobunu: "Ići u korak s njima, podržavati ih, ne smetati im kada oni rade dobro, a zaista u ovom trenutku rade vrlo dobro i trebamo razumjeti poruku koju oni šalju."

Kako ne smetati

Neki promatrači političke scene s dozom cinizma potvrdili bi upravo to – da je oporbi najpametnije „ne smetati". Drugi bi pak primijetili da se studenti, čak i ako se izbore za svoje zahtjeve, ne mogu kandidirati na izborima i promijeniti sustav. Da je to jednostavno posao oporbe, koji ona mora početi raditi.

Oliver Bunic/Afp

Doduše, Grbović zastupa ideju prijelazne vlade na čiji spomen Vučić i njegova pratnja reagiraju kao sumanuti, tvrdeći da oporba želi na vlast bez izbora. Kako kaže Grbović, to je laž, jer prijelazna vlada bi podrazumijevala da vlast dijele sadašnji režim, oporba, stručnjaci i studenti, te da bi takva vlada imala mandat dok se ne utvrde odgovorni za urušavanje nadstrešnice.

A kako poslije toga? To bi se, kaže Grbović, jednog dana riješilo na slobodnim izborima, ali do toga je još dug put. Kako bilo, ni s idejom prijelazne vlade oporba nije izišla jedinstveno. Prema saznanjima DW-a, zasad ozbiljni razgovori i ne postoje, a kada će i hoće li – ne zna se.

„Mislim da studenti i oporba trebaju jedni druge. Na poziv studenata okupilo se sto tisuća ljudi koji su ih podržali u zahtjevu za društvenim promjenama. Oporba to nikako nije mogla“, kaže Vladimir Milutinović. „S druge strane, promjene u sferi politike mogu iznijeti samo političari oporbe, jer studenti upravo traže da se promijeni ovo što je sada. Čitava ova situacija morala je potaknuti oporbu da bude mnogo aktivnija“, zaključuje naš sugovornik.

Teško je predvidjeti dokad bi studenti mogli ustrajati u blokadama, hoće li se nastaviti prosvjedi drugih društvenih grupa – prosvjetnih radnika, poljoprivrednika, odvjetnika – i bi li se pobuna protiv vlasti mogla omasoviti ili osipati. Tek, ona prolazi bez jedinstvenog nastupa oporbe i jedinstvenog političkog zahtjeva ljudi koji bi trebali biti alternativa aktualnoj vlasti.

A nekako su svi suglasni da bi – ako će oporba nešto učiniti – to mora biti brzo, već tijekom ovih praznika. Inače bi još jedna šansa mogla biti propuštena.