Zagovaramo jedinstvo Europe jednakom strašću kao što smo i njemačko jedinstvo

Mi znamo koliko je teško spojiti se. Ali vrijedno je napora 30 godina od ujedinjenja Sada srasta ono što pripada zajedno - svi u Njemačkoj poznaju taj citat Willyja Brandta. Do danas ga sasvim povezujemo s ponovnim ujedinjenjem dvaju dijelova naše zemlje, rascijepljenih zidom i bodljikavom žicom, koje se dogodilo prije 30 godina. Međutim, onaj tko pažljivije obrati pozornost mogao bi svakako posumnjati je li Willy Brandt tada stvarno mislio samo na Njemačku. Jer, već je idući dan nakon pada zida govorio o "nečemu velikome (...), da dijelovi Europe ponovno srastaju".

Njemačko jedinstvo i europsko ujedinjenje - oboje jest i ostat će nedjeljivo povezano jedno s drugim. U Leipzigu, Berlinu, Dresdenu i mnogim drugim mjestima Istočne Njemačke stotine tisuća ljudi prosvjedovalo je za svoju slobodu. Ali, i u Srednjoj i Istočnoj Europi posvuda su žene i muškarci izlazili na ulice te su svojom voljom za slobodom sravnili sa zemljom zidove i bodljikave žice. Mi to nećemo zaboraviti. A bez povjerenja, koje su naši tadašnji europski partneri, SAD i tadašnje vodstvo Sovjetskog Saveza pružili mirnoj, europskoj Njemačkoj, ponovno ujedinjenje politički ne bi bilo moguće.

Stoga je naša zahvalnost za Njemačko jedinstvo (Deutsche Einheit) uvijek nedjeljivo povezana s čvrstim uvjerenjem da je budućnost Njemačke samo i isključivo u jednoj, uistinu ujedinjenoj Europi. To je jedini konačni odgovor na "njemačko pitanje" kojim se Europa uvijek iznova bavila u prošlom stoljeću na tako bolan način. "Više Europe" stoga nikada nije bila cijena koju smo mi Nijemci morali platiti za ponovno ujedinjenje, "više Europe" je, štoviše, još jedno povijesno postignuće.

Stoga je bilo posve dosljedno da se upravo u članak našeg Ustava u kojemu je nekada stajala težnja za njemačkim ponovnim ujedinjenjem upiše "ostvarenje ujedinjene Europe". Veliki miljokazi Veliki miljokazi otad su poznati: stvaranje Europske unije Ugovorom iz Maastrichta, gospodarska i monetarna unija, naš današnji Lisabonski ugovor i prije svega pristupanje zemalja Srednje i Jugoistočne Europe Europskoj uniji čija je volja za slobodom i energija postala odlučujući impuls daljnjem europskom ujedinjenju - ne samo kao veće jedinstveno tržište, nego i kao zajednica vrijednosti.

Trideset godina nakon ponovnog ujedinjenja izazovi su se promijenili: kriza prouzročena koronavirusom ne događa se tek istodobno s drugim krizama kao što su jačanje desnih nacionalista i populista, sve veće rivalstvo između SAD-a i Kine te opasnost od dezinformacija za naše demokracije. Pandemija ih pojačava i zaoštrava.

Na to moramo pronaći pravi europski odgovor - kao i prije 30 godina. A taj odgovor je jednak onome nakon ponovnog ujedinjenja našeg kontinenta: trebamo solidarnost unutar Europe kako bi ona prema van mogla suvremeno ostvariti svoje vrijednosti i interese. Solidarnost i suverenost dvije su strane jedne medalje.

Da Europa unutar sebe same može djelovati solidarno pokazali smo u proteklim mjesecima - naposljetku, dogovorom o paketu mjera pomoći iza kojih svi zajedno stojimo, jedinstvenim u povijesti. A tijekom našeg predsjedanja Vijećem Europske unije želimo ići još dalje i postići još više: u jačanju cijele Europe koje mora biti socijalno i inovativno. U oblikovanju održivog europskog gospodarstva, ambicioznim ciljevima glede zaštite klime i okoliša. Također i u donošenju idućeg proračuna EU na temeljima vrijednosti naše zajednice.

Na taj način nastaje Europa koja je kadra braniti svoje vrijednosti i promicati svoje interese, od nabavljanja lijekova i cjepiva preko svladavanja kriza u susjedstvu pa sve do aktivnog oblikovanja digitalne tranzicije. Svugdje gdje "više Europe" znači više zajedničke suverenosti, više sposobnosti djelovanja, više utjecaja u svijetu sutrašnjice. Jedinstvo Europe Ono što za to trebamo jest jednako pouzdanje, jednaka energija kao ona kojom su ljudi u Srednjoj i Istočnoj Europi prije trideset godina izborili jedinstvo i slobodu.

Stoga želimo da Konferencija o budućnosti Europe još prije kraja našeg predsjedanja Vijećem EU otpočne sa svojim radom kako bi građanke i građani Europe zajedno mogli razgovarati o načinima izlaza iz krize te o Europi u 2025. ili 2030. godini - otvoreno, a i kontroverzno. Jer, jedinstvo ne proistječe iz toga da se svi od početka u svemu slažemo. Upravo se u našim različitostima krije snaga Europe ako pritom ne zaboravimo ono što nas povezuje: naše vrijednosti.

Mi, Nijemci, znamo koliko je teško spojiti se. No, isto tako znamo i da je to vrijedno svakog napora. Stoga danas s jednakom strašću zagovaramo jedinstvo Europe kao što je to bilo u slučaju njemačkog jedinstva prije 30 godina. Kako bi sraslo ono što pripada zajedno.

*autor je ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke