Utorak 20. prosinca ujedno je i 300. dan ovogodišnjeg intenzivnog ratovanja u Ukrajini, a ‘Specijalna operacija‘ kojom je Ruska Federacija početkom godine zamišljala u samo nekoliko dana spriječiti pretvaranje Ukrajine u nekakvu ‘anti-Rusiju‘ već gotovo deset mjeseci čitav svijet drži na ivici noža. Agresija pokrenuta 24. veljače, prema nekim obavještajnim izvorima, bila je prije toga operativno odgađana tri puta, a planovi kojima su kumovale procjene službe FSB predviđali su djelovanje od samo nekoliko dana – prema čemu su onda bile dimenzionirane i zalihe streljiva, goriva i hrane koje su ruski agresori nosili sa sobom u borbu.
I dok je čitavo to događanje do sada iz same Rusije navodno potjeralo više ljudi no što su ih državne vlasti uopće uspjele uključiti i mobilizirati u vojsku, učinci rata bitno su ozbiljniji no što ih službena propaganda prikazuje. Među ostalim, to se vidi i po sve brojnijim nezgodama na tamošnjoj naftnoj te plinskoj infrastrukturi, baš kako se iz stručnih izvora i najavljivalo prije nekoliko mjeseci– kada su se iz države povukle zapadne kompanije o čijem je znanju ovisilo održavanje ove opsežne ‘koke koja nese zlatna jaja‘ u proračun Ruske Federacije.
No, dok zapadnu javnost zabavljaju tajanstvene nesreće po Rusiji, a birokrate usuglašavanja oko daljnjih sankcijskih mjera - za vlasti u okupiranom Kerču ipak se najvećim problemom pokazalo brzo uklanjanje blagdanske rasvjete te ukrasa u kombinaciji žute i plave boje, a Vladimir Putin se bavio pripremom te održavanjem razgovora sa svojim bjeloruskim kolegom Aleksandrom Lukašenkom.
Nagađanja o ruskom pritisku
Naime, dok već tjednima u Bjelorusiji traje intenzivna obuka više tisuća ruskih mobiliziranih vojnika, čime izgleda ta susjedna država ispomaže ‘velikog brata‘, a sama bjeloruska vojska u stanju povišene pripravnosti paradira nedaleko ukrajinske granice – nije sporno da čisto stavljanje državnog prostora i opreme na raspolaganje zapravo ne zadovoljava Rusiju. Iako se prošloga tjedna opet gledalo takve bjeloruske vojne pokrete, prilično je jasno da se niti onda, a niti tijekom jučerašnjeg posjeta Vladimira Putina Minsku gotovo ništa nije promijenilo u nevoljkosti bjeloruskog diktatora da svoje ljude i stvarno pošalje na ukrajinska bojišta. Nagađanja o ruskom pritisku na te teme pojačala je i činjenica kako je susret dva predsjednika održan u ponedjeljak 19. prosinca ujedno bio i prvi koji je nakon 2019. održan u Bjelorusiji – dok je u preostalih desetak navrata Lukašenko hodočastio u Rusiju.
Dok su, među ostalim, dogovorena borbena dežurstva za bjeloruske sustave S-400 i Iskander, kao i nastavak zajedničkih vojnih vježbi te suradnja vojnih industrija – Lukašenko se pohvalio povlaštenom cijenom ruskog plina u iduće tri godine. Iako nije objavljeno o čemu su sve razgovarale i velike delegacije ministara ovih dviju država – sasvim je jasno da se Ukrajina već duže ipak sprema za odbijanje potencijalnog novog napada iz Bjelorusije.
Iako ondje naizgled nema okupljanja napadnih snaga usporedivih s formacijama s početka godine, ostaje činjenica da bi došljake sada trebale dočekati brojne nove poljske fortifikacije i utvrđeni položaji. Posebnu pomoć braniteljima pruža i činjenica kako iz Bjelorusije u Ukrajinu ipak vodi samo osam asfaltiranih cesta, dok je većina preostalih poljskih puteva bez takvog pokrova dobrim dijelom godine itekako teško prohodna.
Stanje na bojišnicama
Posljednjih dana i ta otežana prohodnost nije presudno mijenjala situaciju na bojištima, gdje na sjeveru Donbasa inicijativa i dalje leži u ukrajinskim rukama, dok su se južno od rijeke Siverski Donjec ruska ofenzivna nastojanja izgleda frontalno srela sa svježim ukrajinskim snagama koje su punom snagom ušle u borbu. Zato i ne čudi da se sluša o neodlučnim borbama istočno od Kupjanska, te između ruskih uporišta Svatove i Kremina – gdje je izgleda braniteljima uspjelo učvršćivanje pozicija na cesti P-66 petnaestak km sjeverno od Kremine, u području sela Plošćanka i Červonopopivka, a čulo se i o žestokim protunapadima ruskih padobranaca između Svatove i Kremine.
Jednako tako nije jasno stanje na zapadu i jugozapadu od okupirane Kremine, gdje se zadnjih dana izvještavalo o šumskim borbama te mogućem ukrajinskom oslobađanju mjesta Dibrova, dok se sporo napredovanje prema samoj Kremini opravdava iznimnom gustoćom tamošnjih ruskih minskih polja. Za razliku od toga, na potezu od južne obale rijeke Siverski Donjec oko Bilogorivke pa dalje na jug – i dalje se bilježi niska ruskih napada po uporištima na koja se naslanja ukrajinska obrambena linija.
Kako izgleda, iako su i ruski službeni vojni izvori 18. prosinca objavili zauzimanje sela Jakovlivka, oko 25 km južno od rijeke na cesti T1302 prema Soledaru – izgleda da je to mjesto ipak podijeljeno, te je i dalje poprište ogorčenih borbi.
Zelenski u Bahmutu
Slična je situacija i u Bahmutu, gdje se nakon početnih uspjeha ukrajinskog protunapada na osvojene krajnje istočne rubove grada krajem prošlog tjedna – sada čuje i o kompletnom bacanju agresora iz stambene zone ovoga mjesta, kao i s prostora prigradskoga sela Opitne na jugu mjesta. Sve to je terensku situaciju barem nakratko učinilo dovoljno dobrom da u Bahmut danas stigne i Volodimir Zelenski, u još jednom od svojih nenajavljenih posjeta prvim borbenim linijama. Pa ipak, ostaje tu činjenica neizvjesnosti borbenog stanja oko 14 km južno od Bahmuta, na trasi kanala Siverski Donjec – Donbas kod okupiranih sela Kurdjumivka i Ozarjanivka, gdje ukrajinski branitelji nastoje suzbiti ruski mostobran na zapadnoj obali ove vodne prepreke – što je posebno osjetljivo, budući bi uspješni prodori u toj zoni mogli ozbiljno ugroziti i tek malo južnije ukrajinske položaje koje se uspješno brani oko Torecka.
Kako izgleda, ni dalje na jug, oko okupiranog grada Donjecka, nema većih pomaka bojišnice. Iako su posljednjih dana ondje bili nastavljeni ruski napadi prema utvrđenim ukrajinskim uporištima Avdiivka i Marinka, pa onda i još pedesetak km jugozapadno kod Vugledara i Velike Novosilke - i u toj se zoni bojišta osjetilo ukrajinska pojačanja, iako se u navodima o protunapadima opet spominjalo više simboličke pomake linije fronte. Na kraju, sve je to u praksi jednako otvoreno kao i brojna nagađanja o skorim velikim borbenim djelovanjima, bilo na sjeveru iz Bjelorusije, oko Bahmuta ili – kako to ustrajno ukazuju neslužbeni ukrajinski izvori, iz Zaporižja prema okupiranim gradovima Melitopolju i Mariupolju (u kojima agresori navodno uvode dugotrajne policijske satove te se aktivno spremaju suzbijati javne nemire velikih razmjera).
Struja: napadi i redukcije
Pri tome, zahladnjenje vremena tijekom posljednjih dana nije toliko utjecalo na smanjenje intenziteta borbi, koliko je otežalo ionako tešku energetsku situaciju Ukrajine. Naime, nakon zadnjega vala raketnih napada, od petka 16. prosinca, štete na sustavima opskrbe strujom, vodom i grijanjem u nizu oblasti na sjeveru, istoku i središnjim krajevima Ukrajine teško se i sporo otklanjaju. Tadašnje dodatno oštećenje barem 9 centrala te niza transformatorskih postrojenja dovelo je do niza izvanrednih isključenja potrošača, a otežalo je i kasnije uklapanje nuklearnih elektrana natrag u mrežu.
Dok je u petak samo trećina Kijeva imala vodu i grijanje, a oko 40 posto građana i struju – iz pogona su ispali i sustavi podzemne željeznice kako Kijeva, tako i Harkiva, drugog po veličini grada u državi. Tek u subotu se dio tih usluga krenuo polagano vraćati, da bi se do nedjelje u glavnom gradu stabilizirala opskrba grijanjem za oko 75 posto stanovnika, uz povratak vode u većinu grada. I u nedjelju se čulo kako je polovica Kijevske regije još bez struje, s naglaskom na štete oko mjesta Bila Cerkva, kao što se čulo i o polaganom popravku situacije u gradu Dnipro – gdje je problematična bila i opskrba vodom. Dok su stručnjaci najavljivali kako će za temeljitije popravke trebati i nekoliko tjedana – čemu je posebno škodio i val hladnog vremena početkom ovoga tjedna, koji je itekako povećao energetske potrebe stanovništva – jučer je onda zabilježen i nastavak ruskih borbenih djelovanja, koji su dodatno otežali situaciju.
Naime, nakon višetjednog zatišja u ruskom korištenju iranskih bespilotnih sustava, tijekom kojeg se aktivno nagađalo o nastavku pregovora Rusije i Irana oko dodatnih transfera iranske vojne opreme prema ukrajinskome bojištu – na tom je polju očigledno došlo do razvoja situacije. Iako se još nije uočilo iranske balističke rakete, o kojima je bilo mnogo riječi proteklih mjeseci, nedavno se čulo o sklapanju suradnje Iranska svemirske agencije (ISA) i ruske državne korporacije Roskosmos po pitanju proizvodnje satelitskih sustava i njihovih senzora te infrastrukture.
Veliki val napada
Na to su onda došle i informacije o pristizanju u ruske ruke oko 250 novih te navodno i ponešto dorađenih kamikaza-dronova tipa Shaheed-136 (ovoga puta s ponešto zvučno prigušenim pogonom) – o čemu svoje izvide navodno vodi organizacija UN, iako su odbili na teren poslati svoje predstavnike kako bi direktno istražili ukrajinska izvješća. Tim novim naoružanjem su onda početkom ovoga mjeseca prvo krenuli pojedinačni napadi, pa je njima izveden manji val od 14. prosinca, a onda i veliki val napada jučer – u ponedjeljak 19. prosinca.
U ranim jutarnjim satima lansirano je bilo do 34 takve letjelice, izgleda opet s istočne obale Azovskoga mora, a iako su ukrajinski izvori spominjali rušenje njih čak 30 – nove štete su, očigledno, ipak bile velike. Širom sjevernog, sjeveroistočnog te središnjeg dijela države, odnosno u 11 ukrajinskih oblasti, došlo je do izvanrednih gašenja elektroopskrbne mreže. Iako je fokus napada navodno bio više na distribucijskoj infrastrukturi nego na centralama, ukupne štete se procjenjuju kao teške - za čiji će popravak trebati barem do kraja ovoga tjedna, ako ne i bitno dulje.
Za to vrijeme veliki dijelovi Ukrajine ostaju sa po 4 do 5 sati struje dnevno, a u Kijevu se čulo da sve četvrti trpe na isti način, da je obnovljena tek ukupna kritična infrastruktura (bolnice, kanali za vodu, metro), struje ima za oko 20 posto stanovništva, a danas je objavljeno i da tamošnji javni sustavi grijanja najednom uspijevaju opslužiti tek 5%, te se naizmjence gase i uključuju.
Inozemna pomoć u nevolji
Imajući u vidu stanje u Ukrajini, ne čudi da je naglasak partnera te saveznika i dalje stavljen na materijal potreban za hitne popravke ukrajinske elektro-mreže. U subotu 17. prosinca iz Austrije je zato bilo najavljeno slanje 5 milijuna eura za hitne popravke, dok se iz Azerbajdžana čulo o dostavi 52 tone razne opreme – prvenstveno 45 transformatora te 5 rezervnih elektrana raznog kapaciteta. U slične se svrhe interventno krenulo montirati i prvu specijalnu opremu američkog USAID Projekta energetske sigurnosti, čijih se transformatora u vrijednosti od oko 100 tisuća USD prebacilo u Ukrajinu po kratkom postupku.
Za razliku od svega toga, Latvija je za oko 560 tisuća eura interventno krenula kupovati dizel-generatore, ne bi li osigurali opskrbu strujom za javne televizijske i radijske kuće u Ukrajini – što je još jedna od potreba koje su sagledalo u praksi, poput nedavne opskrbe sličnim uređajima ukrajinskog sustava javnog uzbunjivanja, te tisuća agregata kojima se osiguralo djelovanje bolnica u uvjetima dugotrajnih nestanaka struje.
Uz to, Ukrajina i dalje treba humanitarnu pomoć – posebice u razminiranju. Osim obuke tamošnjih pirotehničara u Hrvatskoj, koja se i usprkos političke drame oko obuke ukrajinskih vojnika ipak neometano odvija u organizaciji tvrtke DOK-ING – izgleda da je sličan program ovih dana ugovoren i s Kambodžom, državom u kojoj bi od siječnja iduće godine trebala krenuti pirotehnička obuka za barem 15 stručnjaka ukrajinske Državne službe za hitne situacije (DSNS).
Naravno, usred borbi nisu presahnule ni potrebe za oružjem i vojnom opremom, gdje ovih dana treba posebno spomenuti u petak 16. prosinca konačno donesenu odluku i bugarskoga parlamenta – kojom je ta država prekinula svoje sudjelovanje u sve manjem skupu država Europe koje ne pomažu Ukrajinu, te se odlukom parlamenta od 166 glasova ‘Za‘ i 48 ‘Protiv‘ odlučila za slanje na bojište pomoći u malokalibarskom oružju i streljivu. Sve to će valjda malo ublažiti i posljedice bugarskog iznenađenja – kada se saznalo da po uvođenju novog paketa EU sankcija ipak neće nesmetano moći nastaviti rad tamošnja rafinerija Lukoil Neftochim Burgas, čiji će proizvodi i nadalje biti dostupni u Bugarskoj i Ukrajini, dok će im prodaja u EU i trećim stranama ipak biti zabranjena.
Američki glumac Mark Hamill započeo je prikupljanje sredstava za svoju drugu pošiljku bespilotnih letjelica za Oružane snage Ukrajine – sada 10 danskih izviđačkih dronova RQ-35 Heidrun, na već ranije isporučenih 25 takvih letjelica – a ove se nedjelje i iz Nizozemske čulo kako se ondje sprema nove pošiljke teške vojne opreme. Idući nizozemski paket trebao bi koštati oko 120 milijuna USD, od čega 45 milijuna ide u program modernizacije tenkova T-72, kojeg se sa Sjedinjenim Američkim Državama provodi u Češkoj – i kojim bi put Ukrajine uskoro trebalo krenuti 90 remontiranih te moderniziranih tenkova.
Za to vrijeme, nizozemski je premijer ujedno zaključio kako prošloga tjedna usvojeni paket EU sankcija nije dovoljno opsežan – te da se radi toga nužno kreće prema pripremi i narednog, 10. po redu paketa EU mjera protiv agresivne politike Ruske Federacije.
Međunarodne mjere i aktivnosti
Nije sporno da mnogobrojne te vrlo raznolike međunarodne aktivnosti aktualno traju po pitanju Ukrajine i Rusije. Dok se Svjetska banka bavi stvaranjem fonda za potporu Ukrajini, za kojeg se iz Austrije, Islanda, Litve, Nizozemske, Norveške i Švedske prikupilo početnih 250 milijuna USD, ta je institucija krajem prošloga tjedna potpisala i poseban protokol o pomoći Ukrajini. Tim aktom se reguliralo zajam od 100 milijuna eura i još 10 milijuna eura bespovratne pomoći za osiguravanje stabilnog rada zdravstvenog sustava ove ratom pogođene države – na što se danas nadovezuju i vijesti o bespovratnoj pomoći vrijednoj 2 milijarde USD, koju su putem Svjetske banke dale SAD za plaće, mirovine i tekuće troškove zdravstva u Ukrajini.
Već i sam spomen agresije i razaranja ozbiljno je otvorio i pitanje potencijalnog budućeg procesuiranja ruskih ratnih zločina u Ukrajini – o čemu se čula spremnost Nizozemske da bude sjedište još jednog posebnog suda u Haagu – što je kao ideja ozbiljno loše sjelo ruskoj javnosti i medijima. Ponešto su im bolje došli aktivni pregovori koje po pitanju osiguranja nuklearne elektrane Zaporižje, te moguće uspostave neke demilitarizirane zone oko tog okupiranog objekta, zadnjih tjedana ustrajno vodi Međunarodna agencija za nuklearnu energiju iz Beča – i koji će se izgleda morati nastaviti tzv. ‘shuttle-diplomacijom‘, gdje se od direktora IAEA Rafela Grossia očekuje da komunicira naizmjence sa zaraćenim stranama.
Između zaraćenih strana našla se i Moldova, bivši dio SSSR-a, a sada možda i najsiromašnija država Europe. Nakon svih nedaća koje je ta država posljednjih tjedna imala po pitanju neželjenih posljedica ruskih napada na ukrajinsku elektro-infrastrukturu – Moldova je krajem prošloga tjedna ipak odlučila barem donekle uzvratiti udarac. Za prvu silu su ondje od ponedjeljka 19. prosinca suspendirane medijske licence za 6 TV postaja koje su im širile praktički neprijateljsku propagandu ‘u kući‘. Zatim se objavilo i kako se ondje po prvi put u povijesti više ne troši ruski plin u isporuci Gazproma, na isti način kako su se vlasti iz Kišinaua nedavno našle natjerane i struju kupovati na vanjskim tržištima.
Najveće skladište streljiva u Europi
No, sve je to samo dio tamošnjih problema – budući da obavještajne službe Moldove i dalje realnom drže i mogućnost neke ruske invazije na teritorij svoje države. Takva bi operacija nužno obuhvaćala i kompliciranje situacije oko tamošnje pobunjene pokrajine Pridnjestrovlje, gdje rizik diže ne samo već ranije prisustvo ruskih vojnih snaga, nego i njihova kontrola nad ‘najvećim skladištem streljiva u Europi‘, u malenom mjestu Cobasna na sjeveroistoku Pridnjestrovlja, samo par kilometara od ukrajinske granice. I dok rizici u Moldovi samo rastu, raste navodno i njihov obrambeni proračun, koji bi iduće godine trebao biti oko 60% veći od aktualnoga.
Za kraj, spomenimo da ako nema nekog zajedničkog pristupa europske pomoći Moldovi, ipak je konačno uspjelo usuglašavanje oko zajedničkog ograničavanja maksimalne cijene za ruski plin. Ta mjera, na čiji sami spomen službena Moskva prijeti raznim uzvratnim potezima, zadnjih je tjedana bila predmetom aktivnog cjenkanja među EU državama.
Iako se još prije koji dan spominjalo granicu od 188 eura za MWh, na kraju je ipak s ponedjeljkom 19. prosinca usuglašena razina od 180 eura/MWh, mjerena prema kompleksu Title Transfer Facility (TTF) u Nizozemskoj. To ograničenje će stupiti na snagu ako (1) mjesečna cijena za unaprijed, a prema Title Transfer Facility (TTF), bude prelazila 180 EUR/MWh tijekom 3 radna dana, te (2) cijena pri TTF za mjesec unaprijed, opet tijekom tri radna dana, bude za 35 eura veća od bazne cijene ukapljenog prirodnog plina na svjetskim tržištima. Ovaj će se EU mehanizam početi primjenjivati od 15. veljače 2023. godine – što još ostavlja i Ruskoj Federaciji dovoljno vremena da na sve to smisle prvo svoj odgovor, a onda i odgovarajuće uzvratne mjere.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....