Teško je odbaciti prijetnje ratom koje stižu iz Sjeverne Koreje kao neozbiljne. I dok se stručnjaci slažu kako je najnovija prijetnja o “preventivnom nuklearnom udaru na američki teritorij i baze u regiji” tehnički neizvediva, iskustvo pokazuje da Pyongyang “ne laje samo, nego ponekad i ugrize”.
UN-ove sankcije
Ne zna se sa sigurnošću koliko je daleko zemlja stigla tjerajući ambiciju o ulasku u društvo svjetskih nuklearnih sila. Podzemni nuklearni testovi izvedeni su na sjeveroistoku zemlje tri puta, a posljednji su se put detonacije čule 12. veljače ove godine. Potez je izazvao izvanredne sastanke vijeća sigurnosti u Seulu i Tokiju. Nakon što je UN postrožio sankcije zemlji, a SAD i Južna Koreja otpočeli zajedničke vojne vježbe, režim u Pyongyangu krenuo je u napad. Retorika je iz dana u dan postajala sve žešća. Osim što je zaprijetio nuklearnim udarom na SAD, Pyongyang je “stavio vojsku u najviši stupanj pripravnosti”, objavio kako je mirovni sporazum iz 1953. s Južnom Korejom nevažeći, a jučer je svijet obavijestio i o tome kako ukida vojnu “vruću liniju” sa Seulom.
- Nema razloga da zadržimo otvorenu telefonsku liniju kada bi rat mogao izbiti svaki čas - rekao je navodno sjevernokorejski dužnosnik kolegama u Seulu prije ukidanja linije. No, riječ je o liniji koja se koristi najviše zbog putovanja radnika u zajednički industrijski kompleks u Kaesong na teritoriju Sjeverne Koreje. Postoji još jedna slična linija koja je, tvrde neki izvori, i dalje otvorena. Koliko je stoga riječ o blefu, a koliko se radi o realnoj prijetnji od izbijanja rata? SAD, slažu se analitičari, ne treba pretjerano brinuti mogućnost napada na Havaje, Aljasku i baze na Guamu.
Tehnološki zaostatak
Naime, ispitivanja koja su proveli južnokorejski stručnjaci na dijelovima dugodometne rakete koju je Sjever testirao u prosincu pokazali su kako ta raketa može prijeći više od 10.000 kilometara. Time su u domet stavljene Sjedinjene Države. No, malo je dokaza da je Sjeverna Koreja razvila sustav za navođenje koji bi osigurao da udar bude precizan. Osim toga, iako se vjeruje da Pyongyang posjeduje nuklearno oružje, čini se da ga nema čime dostaviti neprijatelju. Naime, teško da je Sjeverna Koreja uspjela proizvesti dovoljno malu bombu da je smjesti na raketu, složni su stručnjaci.
S druge strane, povijest pokazuje kako Sjever u svojim prijetnjama nije bezazlen. Primjeri su napad na južnokorejski otok Yeonpyeong kad su poginula dva vojnika i civila, potapanje južnokorejskog broda s 56 žrtava (Pyongyang odbija odgovornost) te nekoliko razmjena vatre između brodova posvađanih susjeda. Američki dužnosnici ističu, pak, kako su ovakve prijetnje standardna procedura Pyongyanga kad želi postići neki cilj. Trenutačno 40.000 južnokorejskih i američkih vojnika provodi zajedničke “ratne igre”.
Strah od krivog koraka
Tim potezom Washington daje garancije Južnoj Koreji o njihovu savezništvu. Iako Pyongyang tvrdi da to smatra izravnom provokacijom i da bi mogao preventivno reagirati, teško je povjerovati da režim doista vjeruje da bi mogao biti napadnut.
Međutim, SAD je bio iznenađen kad je 1950. godine izbio Korejski rat. Teško je i da bi Pyongyang zaista napao Washington ili Seul jer bi to praktički bila samoubilačka misija. Zapadni analitičari se slažu - malen je rizik od rata ili nuklearnog napada, ali ne treba zanemariti rizik od posljedica pogrešnih koraka. Sa Sjevernom Korejom treba pažljivo, a nakon završetka američko-južnokorejske vježbe vidjet će se iskrenost Sjevera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....