Piloti aviona koji prevozi pacijente dobro se sjećaju te putnice, 20-godišnje Victorije Mishoni iz Tanzanije. Bila je šutljiva i u naručju je držala maleni zamotuljak. U njemu je bila njezino novorođenče po imenu Rose Jackson. No dijete je bilo mrtvo. Naime, rođeno je s opasnim stanjem gastroshizom koje je za bebu bilo kobno, piše Sky News.
‘Nikad nisam mislila da ću se vratiti kući s mrtvim tijelom‘, kazala je Victoria.
Njezine nevolje počele su mjesec dana ranije kada je prvi put ugledala svoje dijete i ostala zapanjena prizorom.
‘Znala sam da moja beba nije dobro, ali bila sam šokirana kada sam vidjela da joj je trbuh otvoren. Nikad nisam čula za takvu bolest. Zašto se to dogodilo mojoj bebi?‘
Gastroshiza je urođena mana u kojoj su se trbušni organi - najčešće debelo i tanko crijevo - razvili izvan tijela, a s tijelom su povezani tek kroz malu rupu u trbuščiću. Ako ne primi hitno liječenje, organi će se smežurati i beba će umrijeti.
Stopa smrtnosti je 100 posto
U razvijenim zemljama, djeca rođena s gastroshizom vjerojatno će preživjeti jer se ta mana najčešće uoči tijekom prenatalnog pregleda i dijete se uputi na operaciju odmah po rođenju. Stopa preživljavanja je čak 90 posto.
No u većem dijelu Afrike liječnici bolest smatraju neizlječivom. Prema pedijatrijskoj kirurginji dr. Anne Wesonga, ‘stopa smrtnosti je 100 posto‘.
Autorica dviju medicinskih studija o gastroshizi, dr. Wesonga žali se da liječnici u Africi takvu djecu često unaprijed otpisuju.
‘Stav liječnika ovdje je jako loš, oni misle da će bebe svakako umrijeti‘, kaže dr. Wesonga.
Gastroshiza se smatra relativno rijetkom bolešću, od koje oboli jedno dijete na svakih 2000 do 4000 rođenih u svijetu.
Ipak, liječnici u istočnoj Africi kažu da su primijetili značajno povećanje broja beba koje se rađaju s ovim stanjem.
Dr. Wesonga, koji radi u velikoj bolnici Mulago National Referral Hospital u Kampali, glavnom gradu Ugande, kaže da je prije na pedijatrijski odjel svaki tjedan ili dva stigla jedna beba s gastroshizom. No sada prime po jedno takvo dijete gotovo svaki dan.
‘Ne znam zašto je to tako, ne mogu to objasniti. Možda su mame sada spremnije potražiti pomoć. Ovo je u svakom slučaju nešto što treba proučiti, moramo razumjeti što se događa‘, kazala je dr. Wesonga.
Porast broja slučajeva
S druge strane granice, u Tanzaniji, Victoria Mishioni i njezina kćerkica primljene su u bolnicu u gradu Haydom.
Kad su došle, u bolnicu su primljene još dvije majke s bebama koje također boluju od gastroshize.
Doktorica Dorcas Mduma priznala je da im ‘nedostaje opreme i stručnosti‘ za rješavanje gastroshize, te također kaže da su primijetili značajan porast broja beba s tim stanjem.
‘Možda je to zato što su te žene siromašne i ne hrane se dovoljno dobro‘, rekla je dr. Mduma.
Pilot bolničkog aviona, Peter Griffin, nikada se prije nije suočio sa situacijom poput one koju je zatekao u središnjoj Tanzaniji.
Kad je upućen u bolnicu Haydom, rečeno mu je da će prevesti dvoje djece u veću bolnicu u sjevernoj Tanzaniji. No na uzletištu su se pojavile tri majke sa svojom djecom. Sve tri bebe su imale gastroshizu.
Griffin ih je uspio sigurno dovesti u Kilimanjaro Christian Medical Center (KCMC), u sjevernoj Tanzaniji.
Victoria je rekla da je osjetila veliko olakšanje jer kod kuće nije imala pristup tako dobrim liječnicima.
Kratkotrajna nada
No njezin je optimizam splasnuo kada su bebe drugih dviju majki umrle za pet, odnosno sedam dana pa je Victoria ostala sama.
Činilo se da je njezina kćer malo ojačala i liječnici su 1. prosinca zakazali operaciju kako bi joj ponovno umetnuli crijeva u trbušnu šupljinu.
Međutim, dan prije operacije dijete je dobilo temperaturu i za nekoliko sati malena Rose Jackson je umrla.
Victoria je rekla da joj liječnici nisu mogli objasniti zašto joj je kći preminula.
‘Vjerujem da je to bila Božja volja i zato to prihvaćam. Ne ljutim se na Boga niti na liječnike i medicinske sestre‘, rekla je.
No stručnjakinja za gastroshizu dr. Wesonga situaciju vidi drugačije.
‘Te tri bebe nisu trebale umrijeti. Ove bebe nisu trebale puno, nisu trebale tisuće dolara liječenja i zato je ovo toliko bolno‘, rekla je.
38-godišnja kirurginja prvi put se zainteresirala za ovu bolest dok je još bila na edukaciji u bolnici Mulago u Kampali.
Bebe s gastroshizom provele bi nekoliko dana na neonatalnoj jedinici, a zatim bi umrle.
‘Vidjela sam sve te vrlo zdrave bebe, imale su širom otvorene oči i mahale su nogama. Bile su savršeno zdrave bebe. No nakon tri dana bile su toliko slabe da nisu mogle ni plakati. Crijeva su im pocrnila i potpuno su dehidrirale. Bilo je gotovo.‘
Dr. Wesonga je tada učinila nešto revolucionarno. Počela je pitati ‘zašto?‘
Započela je znanstveno istraživanje i usredotočila se na 42 bebe s gastroshizom primljene u bolnicu Mulago.
Bilježila je njihove simptome, svjedočila njihovom liječenju i uspostavila odnose s njihovim roditeljima.
Od 42 bebe koje su primljene u bolnicu, 41 je umrla. Jedina preživjela imala je neobično tanka crijeva koja su liječnici uspjeli ugurati natrag u trbušnu šupljinu.
Dr. Wesonga je rekla da je to iskustvo bilo toliko uznemirujuće da je skoro napustila profesiju liječnice.
‘Vezala sam se uz tu djecu, no to se pretvorilo u traumatično iskustvo da sam se pitala mogu li uopće nastaviti ovo raditi.‘
Kad se 2018. vratila u bolnicu Mbarara, odlučila je dobro iskoristiti stvari koje je naučila.
Improvizirana rješenja za spas beba
Dr. Wesonga je znala da liječnici u istočnoj Africi rijetko poduzimaju mjere za zatvaranje i zaštitu organa koji su izvan tijela, no u razvijenim zemljama liječnici stavljaju crijeva u posebne vrećice kako bi spriječili infekciju i gubitak tekućine.
Ali te posebne vreće su skupe i koštaju 200 dolara po komadu, pa ih bolnice u Ugandi ne mogu platiti.
‘200 dolara koštaju lijekovi protiv malarije za 500 beba - tako da vidite u čemu je problem‘, objasnila je dr. Wesonga.
No domišljata kirurginja zato je počela improvizirati s jeftinijim alternativama poput kirurških rukavica i vrećica za urin.
‘Otkrili smo da možemo koristiti kirurške rukavice tako da u njih uguramo crijeva i zašijemo rukavicu na majčin trbuh. Ista je stvar s vrećicama za urin. Prednost je što ih uvijek ima na zalihama.‘
Drugo, morala je pronaći način da bebe hidrira i zagrije. Ali u preopterećenoj bolnici, ovo je problem koji nije lako riješiti.
Bebe s gastroshizom zahtijevaju gotovo neprekidnu opskrbu tekućinom, ali je malo vjerojatno da će je dobiti na odjelu gdje se o 40 beba brine jedna jedina medicinska sestra.
Takva su djeca jednostavno napuštena i ostavljena da umru, kaže kirurginja.
No dr. Wesonga je počela mijenjati stvari u bolnici Mbarara. Podržala ju je voditeljica odjela i medicinske sestre na odjelu, koje su pristale promijeniti raspored smjena.
Rezultati njezina eksperimenta, koji je trajao oko 11 mjeseci, sve su šokirali!
‘Na kraju smo spasili 50 posto beba koje su stigle. Bili smo zapanjeni. Spasili smo ih samo korištenjem državnih resursa koje smo imali na raspolaganju‘, rekla je.
Dr. Wesonga dokazala je da može dramatično preokrenuti stope smrtnosti uz minimalne troškove.
Smrt i bolnički račun
U susjednoj Tanzaniji, međutim, 20-godišnja Victoria Mishoni ispričala je mnogo tužniju priču.
Rekla je da medicinsko osoblje u KCMC-u nije zamotalo i pobrinulo se za crijeva njezine kćeri, a hranjenje i hidratacija djeteta bilo je prepušteno samo njoj.
Medicinske sestre čak su jednom njezinu bebu nazivale ‘zločestom‘.
‘Kad je moja kći bila gladna, jako bi plakala, a medicinske sestre bi dolazile i govorile mi ‘tvoja zločesta beba plače, idi i nahrani je‘.‘
Nakon što je Victorijina kći umrla, bolnica joj je uručila račun od 871.400 tanzanijskih šilinga - oko 320 dolara - za primljeno liječenje.
Rekla je da joj nisu dali napustiti bolnicu i preuzeti tijelo svoje kćeri dok ne plati račun.
Budući da nije mogla platiti ili posuditi iznos, Victoria Mishoni provela je dodatnih 11 dana u bolnici.
Na kraju je novac prikupljen donacijama i organiziran je Victorijin let kući u središnju Tanzaniju.
‘Nisam mogla otići bez svoje bebe. Kako sam mogla otići i ostaviti je tamo?‘
Kada je Sky News kontaktirao bolnicu, glasnogovornik Robert Mtawa zanijekao je da su gospođi Mishoni zabranili napuštanje ustanove.
‘Mi uvijek prvo liječimo pacijente, a tek kasnije dogovaramo plaćanje‘, rekao je.
Dodao je da su liječnici u bolnici bili prezauzeti da bi odgovorili na novinarska pitanja o skrbi za bebu gospođe Mishoni jer se u bolnicu dnevno javi više od 1.000 pacijenata.
Bebe i dalje umiru dok se bolnice opiru promjenama
U međuvremenu u bolnici u Ugandi dr. Wesonga je uvela protokol od 20 točaka koji je osmislila.
Bolnica Mulago, koji je najveći javni zdravstveni centar u zemlji, postigla je početni napredak, ali su ta poboljšanja ubrzo nestala.
Problem su, kaže dr. Wesonga, obuka, resursi i osoblje koje ‘nije toliko zainteresirano‘ promijeniti način rada.
‘Stopa preživljavanja je loša, bojim se da čak 90 posto beba s gastroshizom umire‘, rekla je tiho.
Posljedice su jasne. Umjesto da njeguje bebe sa stanjem koje se može izliječiti, medicinsko osoblje u istočnoj Africi pušta djecu da umru, a onda tijelo pere, čvrsto ga umotava u tkaninu i predaje majci. Majke glasno plaču po hodnicima bolnice, a dr. Wesonga kaže da joj se srce slomi svaki put kad to čuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....