Preko Google Street Viewa moguće je "voziti" po dijelovima gradova koje je Rusija okupirala u Ukrajini od početka svoje invazije krajem veljače 2022. godine, no to učiniti znači vratiti se kroz vrijeme. Snimke su nastala prije napada ruskog vožda na susjednu zemlju. Od tada su mnoge zgrade uništene, neke ulice su dobile nova imena, a promijenilo se i računanje vremena - ova područja funkcioniraju po moskovskom vremenu, sat vremena ispred ostatka Ukrajine.
Naveliko se nagađa i procjenjuje da bi administracija novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa mogla forsirati primirje ili mirovni sporazum između Moskve i Kijeva. To bi moglo ostaviti petinu Ukrajine pod ruskom okupacijom, a veličina ovog područja mogla bi se lako povećati u nadolazećim mjesecima ako Kremlj dodatno pojača svoju ofenzivu, koja je ionako sve snažnija. Da bi se stekao dojam mračne vizije Vladimira Putina za svaki teritorij koji trajno stekne, vrijedi promotriti sadašnje uvjete života u okupiranoj Ukrajini, a administracija Donalda Trumpa trebala bi dobro zapamtiti tu mračnu viziju - dijelovi Ukrajine koje je okupirao Kremlj sada su totalitarni pakao, piše The Economist.
Ukrajinski agent na okupiranom teritoriju, predstavljen kao ‘Kiril‘, kojeg je list kontaktirao telefonom, kaže da je "ovo društvo zatvorenika" jer strah od prokazivanja tjera svakoga da zadrži svoje stavove za sebe. Biti bez ruske putovnice danas je "kao biti izbjeglica u vlastitoj zemlji". Važne poslove gotovo sve drže Rusi, a svatko s proukrajinskim stavovima strahuje da će biti poslan "u podrum", što je izraz za rusku mrežu pritvora i logora za "filtraciju".
Brišu se svi tragovi Ukrajine
Svi tragovi Ukrajine ovdje se brišu i zatiru. Škole su prešle na ruski nastavni plan i program, a na teritorijima djeluju ruske omladinske i paravojne organizacije. Represija u kombinaciji s rusifikacijom ima za cilj transformirati društveno i političko tkivo teritorija, kaže Nikolaj Petrov, autor novog izvješća za Njemački institut za međunarodne i sigurnosne poslove.
Rusija drži oko 18 posto Ukrajine. Krim je pripojen još 2014. godine, ali oni dijelovi Donecka i Luhanska koji su okupirani u isto to vrijeme nisu formalno bili pridruženi Rusiji sve do rujna 2022. godine, kada ih je Kremlj proglasio anektiranim. Tijekom tog razdoblja vladalo je bezakonje i vidjeli, došlo je do egzodusa proukrajinskih stanovnika i zaplijenjene su njihove tvrtke i imovina.
Od početka invazije punog opsega 2022. Rusija ta ove regije apsorbira u svakom smislu, nakon što je osvojila i nove teritorije, uključujući dijelove regija Herson i Zaporižja, kao i još veće dijelove Donecka i Luhanska.
U siječnju 2022. ukrajinske su vlasti procijenile da je u okupiranim regijama, bez Krima, živjelo 6,4 milijuna ljudi. Sada ih, prema riječima Petrova, ima oko 3,5 milijuna. Čak i ruska statistička služba priznaje da stanovništvo nastavlja bježati, a prošle godine to je učinilo čak 100.000 ljudi iz ‘novih regija‘. Nikolaj Petrov kaže da na Krimu živi oko 1,8 milijuna ljudi, uključujući i one koji su tamo emigrirali nakon 2014.
Rusija je prisilila preostale stanovnike da uzmu rusko državljanstvo. Od 1. siječnja 2025. svatko tko ima 14 ili više godina, a koji ga nema, smatrat će se stranim državljaninom i stoga će biti u opasnosti od deportacije. Bez toga je već nemoguće normalno živjeti - rusko državljanstvo potrebno je kako bi se djeca školovala, kako bi se ljudi liječili, dobivali mirovine ili socijalne naknade. Ruske su vlasti preregistrirale imovinu i tvrtke, a za to je potrebno i državljanstvo. Neki koji su pobjegli čak su se vratili u pokušaju da zadrže svoju imovinu.
Egzodus stanovništva doveo je do akutnog nedostatka radne snage na okupiranim područjima. Kako bi se popunila praznina, tamo sada radi 40.000 do 50.000 ljudi iz Rusije i središnje Azije, procjenjuje Petrov. Mnogi od njih su građevinski radnici, ali i tisuće učitelja, medicinara i administrativnih djelatnika također dolaze na dobro plaćene kratkoročne ugovore. U pokušaju da se sakrije prava cijena aneksije, uspostavljeni su sporazumi o ‘bratimljenju‘, prema kojima ruske regije, velike kompanije, sveučilišta i kulturne institucije moraju subvencionirati okupirane ukrajinske regije i slične institucije iz vlastitih proračuna. Ti troškovi su tajni. Investicije se, pak, potiču velikim poreznim olakšicama.
Partizanski otpor
Ipak, postoji ovdje i neki nasilni otpor. Dana 27. listopada partizani su, prema nekim izvješćima, digli u zrak željeznički most u okupiranom Berdjansku. Ima i povremenih primjera atentata na kolaboracioniste od strane partizana. Ukrajinski nacionalni centar otpora (NRC), koji djeluje u dijelovima Ukrajine zahvaćenim sukobima od 2014. godine) ima zadatak pomoći im. No, kako kaže osoba koju je The Economist nazvao ‘Ostap‘, a koja je glasnogovornik NRC-a, moderna partizanska aktivnost "nije kao ona u filmovima".
Iako te skupine mogu ubiti određen broj Rusa, kaže on, prikupljanje obavještajnih podataka o lokaciji neprijateljskih jedinica i naoružanja je za njih puno važnije jer će im to "pomoći da ubijemo 100 jednim projektilom".
Identitet okupiranih teritorija brzo se mijenja. Neki su stanovnici oduvijek bili proruski orijentirani. Sada ugnjetavanje, ispiranje mozga i egzodus znače da se ravnoteža dodatno pomaknula na tu stranu. Nekih 5 do 30 posto stanovnika u okupiranim regijama Zaporižja i Herson su proruski orijentirani, 20 do 35 posto su proukrajinski orijentirani, dok ostatak, možda više od polovice, ima stav "čekaj i gledaj", prema NRC-u. "Zato ne treba vjerovati u ideju da svi oni pate pod okupacijom i čekaju da dođu osloboditelji i oslobode ih", zaključio je Nikolaj Petrov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....