VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Žestoka bitka oko Soledara i ruski izljevi bijesa: Stvar se počela vrtoglavo mijenjati

Ruski komentatori su potencijalno primirje okarakterizirali kao izdaju svih vojnika koji zadnjih sati imaju borbenog uspjeha u Ukrajini

Vojni analitičar Igor Tabak i borbe oko Soledara

 CROPIX/Profimedia

Petak 6. siječnja ujedno je i 317. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, a niti činjenica da na današnji dan pada Badnjak prema julijanskom kalendaru nije niti malo utjecala na žestinu današnjih borbi. Pri tome treba napomenuti kako ruska strana ne samo da nije u obzir uzela ukrajinske pozive na blagdansko primirje prije dva tjedna, krajem prosinca lanjske godine – nego sada u praksi nije poslušala ni vlastite najave jednostranog primirja. Riječ je o inicijativi koju je jučer oko podneva pokrenuo ruski patrijarh Kiril kao čelnik Ruske pravoslavne crkve, da bi se samo nekoliko sati kasnije i službeno čulo kako je ruski predsjednik Vladimir Putin svom ministru obrane naložio uvođenje „božićnog primirja“ od podneva po moskovskom vremenu 6. siječnja pa sve do ponoći od 7. na 8. siječnja.

Spomenuti „režim prekida vatre“ trebao je vrijediti duž cijele borbene crte – no, kao i u 11 dosadašnjih proglašenja primirja u zadnjih devet mjeseci ovoga rata, borbe su se nastavile bez mnogo obzira na proglase – kako je to zorno dokumentirala Hanna Malyar, zamjenica ministra obrane Ukrajine. Jedino što se u zadnja 24 sata tim informativno-vjersko-propagandnim manevrom postiglo bili su izljevi bijesa brojnih ruskih komentatora na društvenim mrežama – koji su potencijalno primirje karakterizirali izdajom svih onih vojnih snaga koje zadnjih sati imaju borbenog uspjeha u Ukrajini.

Borbeni uspjesi

A o kakvim se to uspjesima radi? Za razliku od bojišta na sjeveru Donbasa, gdje se i zadnjih dana čulo tek o nastavku ukrajinskih napadnih djelovanja koja su ometali ruski kontranapadi – pa time nije bilo ni bitnijih pomaka – zadnjih se dana bilježi ruske pomake na istoku Donbasa, oko ukrajinskog uporišta u gradu Bahmutu. Konkretno, radi se o zoni oko 25 km južno od rijeke Siverski Donjec – gdje se već duže vode ogorčene borbe sjeverno, istočno i južno od grada Bahmuta, na potezu ukupne dužine od oko 25 km. Kraj prošle godine ondje su obilježila ruska napredovanja južno od grada krajem studenog, da bi onda sredinom prosinca agresori uspjeli upasti i u krajnje istočne dijelove Bahmuta, doduše na kratko. No već tada, oko 18. prosinca, bili su postavljeni i temelji kasnijeg napredovanja u zoni sjeverno od Bahmuta, kada je u ruske ruke palo dugotrajno ukrajinsko uporište Jakovlivka na cesti T-1302 (oko 4 km sjeveroistočno od Soledara, te oko 15 km sjeveroistočno od samog Bahmuta). Time se postupno otvorio i put za jačanje ruskih djelovanja u toj zoni – koja načelno predstavlja potencijalni smjer obuhvata grada Bahmuta sa sjevera, nakon zauzimanja tamošnjeg sekundarnog ukrajinskog uporišta Soledar, koje brani prilaze Bahmutu s te strane. Dok se sam Soledar već duže nalazi pod napadima s istoka, a zadnjih tjedana i sa sjeveroistoka (Jakovlivka) – obrana njegovih jugoistočnih prilaza počivala je već duže na selu Bahmutske, koje je postupno temeljito uništeno u žestokim borbama.

No, kada je ono palo u ruske ruke tijekom zadnjih 24 sata, to je pokrenulo promjene – i Rusi sada, barem po izvorima sebi sklonih komentatora, izgleda da kontroliraju čitav istočni dio inače izduženog Soledara, odnosno njegovu industrijsku zonu, dok je stari dio naselja na zapadu izgleda u dalje u ukrajinskim rukama. Time su ujedno ruske snage izbile i na povišeni teren između Soledara i Bahmuta što im (ako se ondje uspiju zadržati) daje i određeni pregled na zapad – prema cesti T-0513, koja povezuje zaleđe Bahmuta na sjever sa Siverskom, te preko preostalih ukrajinskih uporišta između Soledara i Bahmuta (Pidgorodne i Krasna Gora) prema magistrali M-03 koja Bahmut povezuje sa Slovjanskom na sjeverozapad. Dakle, ne samo da je rusko napredovanje u ovom prostoru bilo neugodno, već otvara i vrata dodatnim problemima na sjevernim prilazima „tvrđavi Bahmut“, taman što se akutne prijetnje na istoku i jugu grada barem malo stabiliziralo, ako već ne i otklonilo. Pri tome, budući se tu radi o borbenoj situaciji koja je intenzivno u razvoju – tek treba vidjeti kako će se stanje razvijati u samom Soledaru te u selima oko njega.

Dok pojedini izvori tijekom današnje večeri već spominju i ruski prodor u sam centar zapadnog dijela Soledara (bilo iz danas osvojenih četvrti istočnog Soledara, ili na jugozapad iz smjera okupirane Jakovlivke) – ostaje za vidjeti hoće li se ondje nastaviti urušavanje ukrajinske obrane ili će branitelji ipak uspjeti stabilizirati stanje te započeti s ozbiljnijim protunapadima. Nastavno na sve to, vidjet će se onda i da li ukrajinskom uporištu Bahmut najednom prijeti i kriza na sjeveru, ili će ono i dalje nastaviti ustrajno biti kamen u ruskoj cipeli kao čitavih mjeseci od ljeta 2022. godine. Do stizanja kakvih detaljnijih svježih vijesti, napomenimo samo još da je sve ovo praktično u potpunosti potisnulo i navode o borbenim djelovanjima južnije od Bahmuta, gdje su se smjenjivale borbe i oko okupiranog grada Donjecka i gdje Rusi nisu uspjeli postići ozbiljnijih pomaka usprkos naporima, dok je još više zamrznuta i borbena situacija u oblastima Zaporižje te Herson – iz kojih su posljednjih dana bilježeni brojni konvoji ruske vojske i opreme prema bojištu kod Bahmuta (s naglaskom na dopremanje i ostataka ruskih padobranskih snaga, kao rijetkih jurišnih postrojbi redovne vojske, mimo privatnika iz „Wagnera“).

Val hladnoće

Sva ova intenzivna borbena djelovanja neprekidno traju posljednjih dana, koje je i u Ukrajini obilježilo relativno toplo vrijeme – da bi onda s krajem ovog tjedna ojačale padaline, pa onda krenule i naglo padati temperature. Riječ je o valu hladnog vremena koje je zadnjih dana Moskvu okovalo u najhladniji pravoslavni Božić u zadnjih više desetljeća (-27 danas), dok bi njegovi rubovi i istok Ukrajine te tamošnja bojišta trebali s donedavnog proljetnog vremena ohladiti na oko -14 u nedjeljnoj noći. Kako sada prognoze kazuju, to bi hladno vrijeme trebalo potrajati čitavog idućeg tjedna, opet s temperaturama u minusu i tijekom dana, što će donekle ublažiti vojne probleme s blatom i prohodnošću terena, ali će zasigurno otežati život kako borcima tako i ukrajinskim civilima. Prve posljedice ovog zahladnjenja bilježe se još od srijede 4. siječnja i kroz porast potrošnje električne energije širom Ukrajine – koji je postavio nove izazove pred elektroopskrbni sustav teško oštećen u dosadašnjih 11 valova raketnih te 14 valova napada bespilotnim kamikaza-dronovima. Zbog svega toga zadnjih se dana postupno produžavaju najavljene redukcije struje širom Ukrajine, s naglaskom na središnje regije, dok opet počinju biti učestala i nenajavljena isključenja radi održanja ukupnog opskrbnog sustava. No, nije to ni čudno, ako znamo da je riječ o mrežama kojih je praktično polovica zadnjih mjeseci bila teško oštećena, kao dio ukupno oko 700 milijardi USD procijenjenih šteta na ukrajinskoj infrastrukturi. Dok je ondje iz pogona ispalo i oko 90 posto vjetroelektrana te oko 40 posto ukrajinskih solarnih elektrana – Vlada Ukrajine najavila je postavljanje naglaska na decentralizaciju nacionalnog energetskog sustava, s nastojanjem gradnje minielektrana i novih tehnologija – ne bi li se time podigla i otpornost te bitne infrastrukture, dok je ujedno dogovoren i uvoz struje iz Europske unije (0,7 GW noću i 0,6 GW danju zajedno za Ukrajinu i s njom vezanu Moldovu).

Pomoć saveznika

Kako na bojištima, tako i po pitanju energije, za Ukrajinu se pokazuje bitnom kontinuirana pomoć saveznika. Kao što je početkom tjedna Nizozemska najavila investiranje daljnjih 2,5 milijarde eura u 2023. godini, tako se i iz Njemačke čulo o dodatnome slanju razne pomoći. No, iako su se iz Berlina još do jučer čule čvrste ograde o tome kako nema prostora za pomoć u teškoj borbenoj tehnici, stvar se tu počela vrtoglavo mijenjati tijekom zadnja dva dana. Iako to možda ima veze i sa stanjem na bojištima u Ukrajini, te internim razgovorima među brojnim međunarodnim saveznicima Vlade u Kijevu – zid su naizgled u srijedu 4. siječnja probile najave iz Francuske da će put Ukrajine uskoro krenuti laki oklopnjaci Nexter AMX-10RC naoružani moćnim topom od 105 mm, te laka vozila ACMAT Bastion 4*4. To je posebno u fokus stavilo njemačko oklijevanje – usprkos pošiljkama protuzračnih sustava APKWS, teških vojnih kamiona, razne opreme i dronova. Do velike je promjene došlo jučer navečer po našem vremenu objavama iz Washingtona o ozbiljnom razgovoru koji su vodili predsjednik SAD Joe Biden te njemački kancelar Olaf Scholz.

Tom je prilikom bila najavljena nova pošiljka američke vojne pomoći Ukrajini, koja će po prvi puta obuhvaćati i 50 borbenih oklopnih vozila M2A2 Bradley (vjerojatno u Hrvatima donekle poznatoj konfiguraciji ODS) te bitnicu protuzračnog sustava Patriot – ali će obuhvaćati i usporedivi njemački doprinos od 40 vozila Marder 1A3, te još jednu bitnicu PZO sustava Patriot, i to iz njemačkih ruku. Ovaj njemački dio te spektakularne donacije trebao bi u Ukrajinu stići tijekom prvog kvartala ove godine, nakon više tjedana vezanih obuka – da bi se tijekom današnje večeri saznalo i specifikaciju američkog paketa pomoći teškog ukupno oko 3,75 milijardi USD. U taj iznos ulazi (1) pomoć Ukrajini iz robnih fondova države SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA) vrijedna 2,85 milijardi USD. Zatim je tu (2) 225 milijuna USD investicija u industrijsku nabavu opreme za Ukrajinu (Foreign Military Financing), te još (3) 682 milijuna USD namijenjena američkim saveznicima i partnerima u Europi ne bi li se njima pomoglo poticati i provoditi donacije tehnike u Ukrajinu. Pomoć u okviru ukupno 29. paketa robe iz robnih zaliha SAD sada će obuhvatiti 50 vozila Bradley s 500 protuoklopnih projektila TOW i 250.000 pripadajućih granata kalibra 25 mm, 100 oklopnjaka M113, 55 vozila MRAP i 138 lakih vozila HMMWV. Osim toga, tu ide i topnički paket – 18 haubica kalibra 155mm te 18 vozila za njihovo tegljenje, zajedno sa 70.000 granata i još 500 preciznih granata kalibra 155 mm, pa onda još i 36 tegljenih haubica kalibra 105 mm i 95.000 pripadajućih granata, 10.000 mina za minobacače kalibra 120 mm, kao i dodatne rakete za VBR sustav HIMARS. Uz to, biti će poslane još i rakete RIM-7 Sea Sparow - za koje se čulo kako bi trebale biti ispaljivane iz prilagođenih sovjetskih vozila PZO sustava 9K37 Buk – te 4.000 nevođenih zrakoplovnih raketa Zuni kalibra 127 mm. Uz sve to, spominje se da u paket ide još i razno ručno naoružanje, streljivo, minska te protuoklopna sredstva, kao i oprema za noćna djelovanja i optika.

Na te najave nadovezale su se donacije topničkih granata iz Norveške (10.000 komada kalibra 155 mm), kao i razna oprema za ukrajinski strujni sustav iz Poljske. Zaključno, napomenimo da je posebno nejasnom ostala još i jučerašnja vijest o nekakvim konkretnim razgovorima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića – kojima su se obojica političara pohvalila na društvenoj mreži Twitter. No, dok se iz Plenkovićeve objave čulo samo općeniti spomen podršci – Zelenski je bio nešto konkretniji spominjući: „Dogovorili smo konkretne odluke za jačanje obrane Ukrajine, kao i održavanje međunarodne konferencije o razminiranju. Sporazumjeli smo se o ulozi Hrvatske u mirovnoj formuli”. Dakle, iako je glasovanje u Saboru o sudjelovanju u EU misiji potpore Ukrajini prošlo katastrofalno loše – ipak se odnosi s Ukrajinom nastavljaju konstruktivno i kada se o tome kod kuće ne kazuje ni riječi. A kad onda opet izostane razumijevanje javnosti za sve što se planira ili radi – opet će krivci biti svi, samo ne konspirativnošću opsjednuti vrh upravne vlasti u Lijepoj našoj.

Za kraj, spomenimo kako neke slične igre mimo javnosti po pitanju Ukrajine igra i Turska – koja je između Rusije i Ukrajine ljetos uspjela ugovoriti režim pomorskoga izvoza prehrambenih roba kroz Crno more putem tzv. „žitnih koridora“. Međutim, u tom okviru trenutno u Bosporu stoje ukupno 94 plovila, njih 69 je prazno, a 25 je natovareno poljoprivrednim proizvodima. Svi oni zapravo čekaju prolazak kroz sustav kontrole, dok je tijekom ovih blagdana samo devet brodova s oko 432 tisuće tona proizvoda i stvarno napustilo luke regije Odesa kroz "žitni koridor" prema zemljama Afrike, Azije i Europe. Spomenuti zastoji rezultat su otezanja u provedbi sustava kontrola od strane Ruske Federacije, koja nastoji utjecati na buduće modificiranje čitavoga sporazuma – o čemu se i opet razgovaralo između Vladimira Putina te Recepa Tayyipa Erdogana, u srijedu 4. siječnja. Uz izvoz hrane Crnim morem, tu je bilo riječi i o suradnji dviju država pri izvozu ruskoga plina – gdje Turska namjerava uspostaviti svojevrsno „plinsko čvorište“ kojim bi mogla kombinirati promet tim energentom temeljem pritoka kako iz Rusije, tako i s Kavkaza te iz Izraela. O ovome Turska misli sastaviti dokument tzv. „Roadmap“, dok bi se tu temu onda detaljnije razložilo i na tematskoj konferenciji koju planiraju za veljaču ove godine – za što se već spominje i poziv upućen Sjevernoj Makedoniji kao jednoj od zainteresiranih država potencijalnih korisnika ove infrastrukture. Uz ove planove za budućnost, Erdogan je intenzivno spominjao i ugovaranje potencijalnog primirja, za koje bi uz Tursku mogle biti korisne i usluge Ujedinjenih naroda, organizacije koja je sudjelovala i u dogovaranju „žitnih koridora“, no uopće nije jasno kako je na te i takve apele reagirao Putin, državnik očigledno zabavljen nastavkom borbi u Donbasu – kojem teško da bi međunarodna primirja značila iole više od onih koje sam proglašava pa ne poštuje.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 23:15