Na velikom satu koji desetljećima visi s plafona stanice Armeyskaya podzemne željeznice u Harkivu, šest je sati. Crne kazaljke na bijeloj podlozi neumoljive su. Sljedećih 12 sati izlaz iz podzemlja je hermetički zatvoren. Iako, mnogi od osamstotinjak ljudi koji su policijski sat u četvrtak navečer dočekali baš na ovoj postaji, s koje su prije malo više od mjesec dana, a čini se kao daleka prošlost, odlazili na posao i vraćali se doma, već danima ionako ne izlaze na svjetlo dana.
Da nema tog sata koji rat ne može zaustaviti kao što može ljudske živote, ne bi ni znali je li jutro, podne ili večer. Da nemaju kalendare na mobitelu, i dolazak proljeća bi im promaknuo.
Pavel Dorogoj ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....