ŽIVOT KRŠĆANA U NEKAD NAJVEĆEM GRADU IS-a Znanstvenik od prvog dana okupacije vodio dnevnik koji otkriva kako je bilo u centru terora

Svakoga dana, rano ujutro, bivši raketni znanstvenik napuštao bi svoju kuću u Mosulu. Dok bi se vozio autobusom ili pješačio - pošto si više nije mogao priuštiti gorivo za automobil - zvao bi svoje prijatelje, provjeravao majku ili posjećivao obitelj svoje sestre. Ponekad bi išao u potragu za jeftinim benzinom, a ponekad za švercanim knjigama ili cigaretama. No najčešće bi besciljno lutao svojim gradom.

Navečer bi sjeo za svoj drveni stol i nagnuo se nad svoju bilježnicu, prisjećajući se dana. Uglavnom je ono što je zapisao bilo banalno: cijene rajčica, svađu sa svojom suprugom... No često bi zapisivao svoja zapažanja o događajima u Mosulu.

Dva mjeseca nakon što je grad pao, u kolovozu 2014., napisao je: 'Moram proživjeti ovaj trenutak i zapamtiti ga. Živimo kao zatvorenici osuđeni na dugogodišnju robiju. Neki od nas iz ovog zatvora izaći će nakon što su pročitali na desetke knjiga. Drugi će biti shrvani i uništeni.

Kada je prestao pisati, iza njega je bilo već pet ispunjenih bilježnica, rukom pisanih dnevnika o okupiranom gradu i o tome kako je Islamska država pokušavala njime vladati.

Uspon

Početkom lipnja 2014. novi snajperisti velikodušno su dočekani u Mosulu. Za razliku od brutalne i korumpirane iračke vojske, ovi su bili ljubazni. Nadgledali su javne zgrade, sprječavali pljačke i rastavljali barikade u gradu.

'Nema više auto-bombi, nema sukoba, nema improviziranih eksploziva. U Mosulu je napokon mir. Kontroliraju ulice, a ljudi su prestravljeni. Dopuštaju ljudima da napuste Mosul, a u škole podučavaju vladine kurikulume - napisao je znanstvenik.

Bilo je nekih zabuna oko njihovog identiteta. Nije se znalo pripadaju li sunitskim revolucionarima, pripadnicima Baath stranke pogubljenog Sadama Huseina, ili su pak džihadisti iz al-Qa'ide.

Ove frakcije godinama su bile vlasti u Mosulu, tražeći legitimitet bavljenjem nemilosrdnim urbanim gerilskim ratom - najprije protiv američkih okupatora, a potom iračke vlade.

Neki od njih već su se ponašali kao vlada iz sjene - uzimali su porez i postotak od svakog sklopljenog posla. Oni koji im ne bi udovoljili bili bi često oteti i ubijeni.

- Plaćali smo im postotak od svakog ugovora. Osam posto. Prije svakog posla naš šef bi dobio od njih poziv, oni su odlučivali tko će dobiti koji posao, a trećina novih slobodnih radnih mjesta bila bi dodijeljena njima. No nitko se nije usudio pobuniti. Oni koji im nisu plaćali postotak bili su ubijeni. Ušli su u svaku vladinu instituciju, pa čak i policiju. Kad je Mosul pao, izmigoljili su na površinu - kazao je Azzam, inženjer elektrotehnike z Odjela za energetiku.

Dva dana nakon pada Mosula, jedan Azzamov kolega došao je na posao odjeven u afganistansku tradicionalnu odjeću i predstavio se kao nadglednik na strani Islamsku države.

ISIS-ovi proglasi

U narednim tjednima Isis je objavio svoj prvi manifest: na arhaičnom jeziku čestitali su ljudima Mosula na pobjedi i iznijeli glavno obećanje:

'Iskušali ste sve sekularne režime, od monarhije do šijitske vlade, i bili opečeni njihovom vatrom. A sada je ovdje vlada Islamska država i imam Abu Bakr. Vidjet ćete voljom Alaha razliku između sekularne vlade koja tlači i oduzima volju i energiju svojih ljudi i ruši im dignitet, i naše vladavine, koja uzima božansku riječ kao put.

U dokumentu se zabranjuje pušenje cigareta i inzistira da žene moraju biti u kući, no na ulicama se nastavilo pušiti, kafići u kojima su se puši šiša su cvjetali, žene hodale nepokrivene, a mnogi koji su napustili Mosul su se vratili.

Ipak, takozvani Madina dokument bio je samo prvi korak. Islamska država nije se pojavila u jednom danu - stigla je postepeno, tijekom dva mjeseca, kroz seriju djela i zakonskim uredbi - koje su svaki put pogađale drugi segment društva, i svakoga puta 'dizali buru'.

Isisov projekt predstavljao je sve druge pokušaje kroz povijest za stvaranjem utopijske države kroz autoritarnu vladavinu. No totalitarni režimi nisu mogli preživjeti samo na brutalnosti i svladavanju svakog otpora, trebali su funkcionalnu birokraciju i sposobnu administraciju.

Stoga su počeli popisivati vojnike, policajce, liječnike, medicinske sestre i učitelje kao i njihove obitelji. Svaka trgovina, tvornica ili privatni biznis našao se na njihovom popisu s obzirom na religiju i sektu kojoj pripadaju vlasnici. Otvorili su velike zemljišne knjige i željeli znati koje zemljište pripada kršćanima, a koje sunitima ili šijitima.

Prvo su 'počistili' bivše saveznike: Isisovi snajperisti zatvarali su pripadnike Baath stranke i vojnike. Deseci su nestali i nikad se nisu vratili.

Nekoliko dana kasnije. arapsko slovo N (Nazarećanin) ugravirano je na svim kućama i obrtima koje su posjedovali kršćani. Proglas je zahtijevao ili da se preobrate ili da plate porez, ili pak da odu iz grada bez ičega. Neki su protjerani na rubne dijelove grada, neki oteti kao taoci, a neki kao seksualno roblje. Druge muslimanske manjine su ili ubijene ili protjerane.

Tjednima kasnije stigao ne novi proglas vezan uz obavezno nošenje nikaba i zabranu miješanja muškaraca i žena.

Betonske barikade koje su uklonjene s ulica sada su formirale veliki zid oko grada. Mosul je postao veliki zatvor s obješenim natpisima na kojima se vijorio slogan novog režima: 'Trajan i brzorastući'.

Administracija

Kada se vlast Isis-a učvrstila, okrenuli su se prema administraciji. Srušili su sev vladine strukture i zamijenili ministarstvima kojima su vladali emiri. No iznad svih bio je Abu Bakr.

Nova administracija bila je potpuni hibrid: pokušaj moderne vladavine no s ponašanje, titule, odijevanje i jezik bili su prastari.

- Islamska država bila je teroristička država, no ujedno i moderna država - kazao je Azzam.

- Odijevali su se i govorili kao da su živjeli u ranim stoljećima islama, no administracija je bila odlična i uspješno su vodili državu.

Odjel za energetiku gdje je radio Azzam dobio je novog šefa, francusko-marokanskog porijekla, čiji je prvi potez bio pojednostavniti ubiranje naknada.

- Prije je proces izdavanja računa za struju trajao gotovo dva mjeseca. Kada je Isis došao na vlast, pojednostavnili su proces. Svi sada plaćaju fiksne račune. U stambenim područjima instalirali su mjerače kako bi odredili potrošnju energije kroz mjesec. Nitko se nije usudio ne platiti račun za struju, strahujući od kazni vjerske policije - kazao je Azzam. Krađa struje bila je zločin i mogao si zbog toga ostati bez ruke.

Istu metodu uveli su za prikupljanje smeća. Svaka ulica dobila je kontejner kojeg su stanovnici plaćali, a inspektori bi redovito dolazili pregledati jesu li ulice čiste i novac prikupljen. Teror je bio jamac da će svi računi biti plaćeni na vrijeme.

Bili su odlični u izmišljanju novih tehnika za prikupljanje prihoda.

Sva oduzeta zemlja, zemljišta i tvornice, zajedno s opljačkanim bogatstvom, naftnim poljima i stokom, pripadala su ministarstvu financija koje je nagrađivalo vjerne i generiralo prihode po principu masovne Ponzijeve sheme.

Zemljišta oduzeta vjerskim manjinama ponuđena su kao investicija članovima Isisa, kršćanske kuće bile su raspodijeljene, a njihovi automobili i imovina ponuđeni na aukciji. Oduzeta stoka pak služila je kao hrana za Isis-ove borce.

Naftu iz Sirije prodavali su svakom tko je htio rafinirati. neki su stanovnici proizvodili jeftino gorivo uz pomoć ručno izrađenih plamenika, a neki su imali male moderne rafinerije. Ceste između Iraka i Sirije bile su krcate cisternama.

Trgovina oružjem, opljačkanim arheološkim artefaktima, ženama i djevojkama bila je u cvatu. Ratni profiteri osiguravali su da hrana i gorivo stigne do Damaska i pređe više granica, dok su moderna tehnologija i medicinske potrepštine bili krijumčareni iz Turske.

I kao u većini totalitarnih režima, većina stanovnika samo bi pognula glave i nastavila se baviti svojim životima.

Jednog dana, znanstvenik je pronašao svoju ženu i kćeri kako tješe uplakanu susjedu čiji se suprug suprotstavio Isisu jer su ga optužili jednog starca da je odrezao svoju bradu. Obojica su išibani, dok su muškarci na ulici morali gledati.

Kad se znanstvenik vratio kući, njegov sin je bio bijesan: kako možeš dopustiti da ovi ljudi vladaju tobom?

U svom dnevniku pokušao je objasniti: 'Ljudi nas optužuju jer nismo pokušali otići. Moja kći kaže da smo se trebali preseliti u Kirkur... možda sam je trebao poslušati. No strahovao sam od budućnosti', napisao je.