ŽIVOTNI ZAOKRET MLADOG KONOBARA: Radio sam u metropoli, ali dao sam otkaz i sada skupljam boce. Morao sam nešto učiniti, sablaznilo me ponašanje ljudi

Mađar Bence Pardy (32) kao dijete je ljeta provodio uz obale druge najveće rijeke u Mađarskoj - Tise. Danas, kao odrastao muškarac, dao je otkaz na poslu kako bi se preselio uz rijeku i skupljao plastiku koja zagađuje njene vode, piše Reuters.

Izvor 966 kilometara duge Tise je u Ukrajini, odakle protječe kroz Mađarsku prije nego se u Srbiji ulijeva u Dunav. Riječ je o velikoj rijeci koja se ubraja među ribom najbogatije rijeke u Europi. No, zadnjih godina prijeti joj sve veće onečišćenje.

Stoga je Pardy tijekom protekla tri mjeseca svakodnevno čisto rijeku. Ujutro bi sjeo u svoj mali čamac, zaplovio Tisom te iz nje rukom vadio plastične boce. Skupio ih je dovoljno da napuni 466 ogromnih vreća.

Kako kaže, na mnogim su mjestima nastali otočići smeća, uglavnom sastavljenih od plastičnih boca koja je već prekrila bogata vegetacija.

- Nekada smo imali kuću u obližnjem seocetu te smo ovdje dolazili tijekom ljeta. Tada tu nije bilo smeća, nije bilo tolikog ludila za plastičnim priborom za jelo - rekao je Pardy.

Prije nego je krenuo u misiju čišćenja rijeke, Pardy je radio kao konobar u Budimpešti. Sada živi u malom mjestu Tiszafured, u svojoj kamp kućici. Kako je nakon nekog vremena gotovo ostao bez novaca, počeo je preko društvenih mreža skupljati sredstva za svoj projekt.

Pardy kaže da većina otpada, među kojim su dijelovi auta, frižideri te čak i igle, u Mađarsku dolazi iz Ukrajine. To jest, dolazi iz divljih odlagališta pokraj rijeke, a iz kojih smeće tijekom poplava završi u Tisi.

- Kada sam vidio koliko smeća završava u rijeci toliko sam se šokirao da više nisam mogao uživati u svojem poslu. I tako, eto me ovdje - rekao je Pardy.

- Najviše me žalosti kada vidim ribiče kako hladno prolaze pokraj smeća i ne pokupe ga čak i kad im je nadohvat ruke. Takav nemar me naprosto frapira - rekao je i dodao da želi nastaviti tamo gdje je počeo.

- Usprkos svim znacima upozorenja i dalje se ne želimo promijeniti. Mislim da velikom brzinom idemo prema ponoru... Mislimo da se možemo odvojiti od prirode bez posljedica, ali to nije tako.