Zloglasni ruski plaćenici pripremaju okupaciju novog terena: Stiže ih 10.000, cilj je samo jedan

Mjesečna naknada bila bi 10,8 milijuna dolara. Njih bi bilo negdje oko tisuću, dakle mjesečna zarada nešto manje od 10.000 dolara.

Toliko bi, prema sporazumu koji je u pripremi, trebali zarađivati plaćenici ruske Wagner grupe u Maliju. Reuters je dobio ekskluzivne informacije o pregovorima koji su blizu dogovora.

Mali je u središtu interesa primarno Francuske, a posljedično i EU, nakon što je 2012. godine izveden vojni udar koji je doveo do kaotičnog vacuuma tijekom kojeg su islamističke milicije formirale neovisnu državu Azawad. Pariz šalje vojsku i Azawad nestaje, ali kolebljivost postaje obilježje države čije su granice iscrtavali kolonijalni vladari pa djeluje kao geometrijsko tijelo s ravnim granicama prema Mauritaniji i Alžiru.

Mali je država bez pristupa moru, ali jedna od najvećih u Sahelu, jednom od najsiromašnijih dijelova svijeta koji je, upravo zbog toga, postao ciljanom lokacijom dviju najvećih terorističkih skupina koje se, tvrde islamski učenjaci, lažno pozivaju na islam, Islamske države (Daesh) i al-Qa’ide. Preko Malija prolaze saharski trgovački putovi čije je čvorište bio Timbuktu. Prateća su pojava uvijek i krijumčarski koridori koji su i danas izuzetno aktivni, posebno kad je riječ o ljudima kao isplativoj “robi”. Maroko je željeni cilj, ali može se i do Libije.

Francuska operacija, uz naknadno formiranje snaga zemalja Sahela, kreirala je određenu stabilnost, ali problem su područja nad kojima u pravilu slabe službene vlasti nisu u stanju osigurati kontrolu. Tamo su se ukopali militanti koji formiraju paralelni sustav.

Vojni puč u Maliju prije godinu dana izazvao je tenzije između hunte i Francuske jer je destabilizirao državu i regiju. Pučistička vlast, koja ne želi da joj se prigovara, zbog toga se okreće saveznicima koji ne postavljaju previše pitanja: Moskva je očekivana lokacija. Tamo nisu skloni dodatnom vojnom angažmanu, jer bi išao na njihov trošak, ali su zato skloni jačati utjecaj raspoređujući plaćenike u tom dijelu Afrike. A tako se deblja račun Jevgenija Prigožina, poznatog kao “Putinov chef” jer skrbi za catering u Kremlju. On prema brojnim istragama stoji iza Wagnera, iako to javno odbacuje. Kad bi priznao, razotkrio bi poveznicu s ruskom vladom. Plaćenici su locirani u Siriji, Ukrajini i Libiji, na točkama od ruskog interesa, pa je teško povjerovati da onamo dolaze bez ikakve koordinacije s Moskvom.

U SAD-u je u jeku rata protiv terorizma plaćenička tvrtka Blackwater postala toliko snažna da su je doživjeli prijetnjom i vlasnik, Erik Prince, ju je morao raspustiti. Da bi zatim osnovao nekoliko novih, ali niti jedna nije vratila moć Blackwatera. Elisabeth Dee DeVos, ministrica obrazovanja u vladi Donalda Trumpa, Princeova je sestra. Nema tu slučajnosti.

U srpnju 2018. godine tri su ruska novinara ubijena u Srednjoafričkoj Republici (SAR) dok su istraživali rad Wagnera.

Reuters prenosi da bi ruski plaćenici trebali uvježbavati malijsku vojsku i pružati zaštitu štićenim osobama. Sličan je bio opis djelovanja Wagnera i u SAR-u da bi Vijeće sigurnosti u izvješću u ljeto ove godine objavilo da su plaćenici vodili vojne operacije, aktivno sudjelovali u ubijanju civila i pljačkama te se ukotvili u centrima rudarenja dijamanata.

Pariz je zbog toga burno reagirao na vijesti o ulasku Wagnera u Mali. Pokrenuta je diplomatska akcija, uz suradnju SAD-a, kojom se pokušava odgovoriti vojni vrh Malija od dovođenja Wagnerovaca u zemlju. Njihov bi dolazak, uvjereni su diplomati, u kratkom roku potro većinu pozitivnih učinaka francuske protuterorističke operacije naziva Barkhane (dina oblika polumjeseca čiji se vrhovi okreću u smjeru vjetra).

“Javno mnijenje u Maliju zalaže se za veću suradnju s Rusijom s obzirom na trenutnu sigurnosnu situaciju. No, odluka (o prirodi te suradnje) nije donesena”, potvrđeno je Reutersu u ministarstvu obrane. Istodobno, navode izvori britanske novinske agencije, ta bi odluka dovela do smanjenja međunarodnog financiranja i obuke vojnih snaga.

Vojnu huntu to ne zabrinjava. Ministar obrane Sadio Camara posjetio je Rusiju 4. rujna. Objavljeno je samo da su tijekom posjeta razgovori bili "o okviru suradnje i vojne pomoći". Rusko ministarstvo obrane priopćilo je da se zamjenik ministra obrane Aleksander Fomin sastao s Camarom tijekom međunarodnog vojnog foruma i "detaljno razgovarao o projektima obrambene suradnje, kao i o pitanjima regionalne sigurnosti koja se odnose na Zapadnu Afriku".

Francuska je četiri dana kasnije u Moskvu poslala Christophea Bigota, najviše rangiranog diplomata zaduženog za Afriku, koji je razgovarao s Mihailom Bogdanovim, zamjenikom ministra vanjskih poslova. Detalja nema.

Izjave vezane uz posjet malijskog ministra obrane dovoljne su za zaključak da je Moskva dobila još jednu lokaciju na koju je proširila utjecaj u Africi. Preciznije, vratila još jednu lokaciju jer su vojne veze s Malijem bile jake u doba Sovjetskog Saveza.

Mali ima zlata za izvoz (i pamuka koji izgledno nije primarni ruski interes), a iz njega se lako kontrolira cijelo područje Sahela i Zapadna Afrika. Strateški važniji od SAR-a, a uzevši u obzir trenutne okolnosti i od Libije gdje je Turska lako na vojnom polju isprašila Wagner.

CNBC podsjeća da je Rusija u Sočiju 2019. godine organizirala summit s Afrikom, nastavak je iduće godine. U protekla dva mjeseca potpisala je sporazume o vojnoj suradnji s Nigerijom i Etiopijom, zemljama s najviše stanovnika na kontinentu. Švedski institut SIPRI je objavio da 18% ruskog izvoza vojne opreme ide u Afriku.

SAD je zaustavio milijardu dolara vojne pomoći Nigeriji u srpnju zbog dokaza da vlada krši ljudska prava. Nakon toga je uslijedio ugovor s Rusijom koja ne pita za ljudska prava kod kuće, a kamoli u zemljama koje kupuju njezino oružje i vojnu pamet. Pa će sada vojno pomagati Etiopiji da nastavi krvave obračuna s narodom pokrajine Tigray.

Ovaj razvoj događaja predstavlja problem i za EU jer Wagner nema snage za zaustavljanje djelovanja islamističkih militantnih skupina koje će, ako se francuske snage smanje, dobiti manevarski prostor za širenje djelovanja. To podrazumijeva nastavak migrantskog vala prema starom kontinentu, ali i moguće planiranje terorističkih napada.

Ken McCallum, šef britanske unutarnje obavještajne službe MI5, izjavio je da je teroristička prijetnja i dalje "stvarna i trajna" na Otoku, te da je stupanje talibana na vlast u Afganistanu vjerojatno ohrabrilo ekstremiste u zemlji. Za BBC je rekao da je MI5, uz suradnju policije, "spriječio 31 plan napada u poodmakloj fazi" tijekom posljednje četiri godine, uglavnom islamističkih, ali i sve veći broj planova atentata krajnje desnice. Stanje vjerojatno nije bolje ni na kontinentu.