Tko čeka, taj i dočeka - Joe Biden, predsjednik SAD-a na odlasku, u posljednjim je mjesecima svog prvog i zadnjeg mandata ipak odlučio Ukrajini dati zeleno svjetlo za korištenje američkog oružja za napade duboko u ruski teritorij, čime bi se mogla promijeniti dinamika sukoba kojem se ni nakon dvije i pol krvave godine još ne nazire kraj.
Pred nama je još mnogo nepoznanica, a zbog osjetljivosti situacije državnici su u šturim priopćenjima, objavljenim u sitnim noćnim satima ove nedjelje, škrtarili s informacijama koje bi nam dale naslutiti "kako i što dalje".
Nalazi li se svijet ovime na rubu Trećeg svjetskog rata?
Upravo to je, naime, izjavio Donald Trump mlađi, sin novoizabranog predsjednika SAD-a, u svojoj recentnoj objavi na platformi X. Pritom je optužio vojni lobi i washingtonsku močvaru da se pokušavaju okoristiti prije nego što njegov otac stupi na dužnost i svijetu donese mir i dobro.
Njegova je teza sljedeća; dosad se rat u Ukrajini uspješno zadržavao "unutar gabarita" Ukrajine, zato što su saveznici Kijeva inzistirali na tome da se njihovo oružje ne koristi na ruskom teritoriju. Drugim riječima, donirano oružje Zapada moglo se isključivo koristiti za obranu, no ne i za (protu)napad.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mjesecima je upozoravao na nelogičnost dotičnog ograničenja te je, gotovo očajnički, preklinjao čelnike zapadnih zemalja da mu dozvole "prelazak Rubikona" kako bi se protiv okupatora mogli boriti al pari. U suprotnom, isticao je, Ukrajinci se protiv svjetske nuklearne sile, figurativno rečeno, bore s povezom na očima i zavezanih ruku, pa se svi čudom čude kako se već mjesecima ne postižu hvalevrijedni rezultati na bojištu zbog kojih sve više europskih (i inih) državnika gubi interes za participaciju u dotičnom obračunu.
Bidenovo zeleno svjetlo možda Ukrajini, pogotovo u ovako kasnoj fazi sukoba, neće donijeti vjetar u leđa za veća ostvarenja na bojištu, no stavlja ih u bitno povoljniju poziciju uoči neizbježnih pregovora.
Bez ovoga zelenog svjetla, uz istovremeno sjevernokorejsko pojačanje koje su Rusi osigurali prije nekoliko tjedana u oblasti Kurska, Ukrajina je bila ostavljena na milost i nemilost okupatoru uoči sve izglednijih pregovora o zamrzavanju sukoba na trenutačnoj liniji bojišnice. To Kijevu nikako ne ide u prilog, ne samo kada je riječ o ovom ratu, nego i (neizbježnom) budućem.
Koliko god primamljivo zvučala hitna finalizacija krvavog obračuna "zbog mira i dobra u svijetu", na umu treba imati činjenicu da geopolitika ne trpi jednostavna (stihijska) rješenja jer su takva najčešće sjeme nekog novog, još krvavijeg rata u bliskoj budućnosti.
Kada se geopolitički analfabeti "željni mira" prime uspostave onog nepravednog, zato što bi pravedan tražio napor, kompromise i da - određeno vrijeme, to najčešće dovodi do stvaranja tempirane bombe koja će u nekoliko godina rezultirati još brutalnijim pokoljem.
No, hoće li, dakle, ovaj Bidenov (kao i Macronov te Starmerov) potez dovesti do Trećeg svjetskog rata?
Neće. U suštini, ovime se mijenja odredba da američke rakete dugog dometa sada mogu prodrijeti oko 300 kilometara u teritorij Ruske Federacije, što znači da će Putin svoju vojnu strukturu iz predostrožnosti preseliti 400 kilometara u unutrašnjost, zlu ne trebalo.
Ne treba umanjivati činjenicu da Kremlj od početka "specijalne vojne operacije" u Ukrajini traži antizapadnjački casus belli kako bi konačno narodu dokazao da je cijela dvoipolgodišnja parada oduvijek bila bitka protiv SAD-a i Europe (a time i NATO-a). Međutim, Putinu ne odgovara daljnja eskalacija sukoba, osobito ne izravno konfrontiranje NATO-u. Ruski je predsjednik još u veljači 2022. izgubio doticaj sa "zdravim razumom", pa je njegove poteze rubno nemoguće promatrati iz prizme racionalnog izbora.
U cijelu priču treba uvesti još jednu nepoznatu činjenicu - poteze Donalda Trumpa.
Još se, naime, ne zna kako će se u svemu ovome postaviti dolazeći predsjednik SAD-a koji je sumnjičav prema Ukrajini, koji na dužnost stupa 20. siječnja 2025. i koji u teoriji već sljedećeg dana može "zatvoriti pipu" Kijevu.
Objava Juniora na X-u daje naslutiti da novoizabranom predsjedniku nije najbolje sjeo potez njegova prethodnika. A kako i bi kad mu je Biden servirao "vrući krumpir" i drastično zakomplicirao ionako kompleksan sukob koji je u kampanji obećao završiti u samo 24 sata.
Trump je sigurno bijesan jer je doveden pred gotov čin, no činjenica da se do završetka ovoga teksta osobno nije oglasio o ovako bombastičnoj vijesti indikativna je sama po sebi. Ona daje naslutiti kako je bivši predsjednik tijekom prvog mandata ipak usvojio određene kvazidiplomatske vještine zahvaljujući kojima objavama na društvenim mrežama pristupa malo odmjerenije. Ne smijemo zaboraviti i na činjenicu da koliko god njemu možda nije pretjerano stalo do sudbine Ukrajine, Trumpu, kao predsjedniku najvećeg povijesnog rivala SAD-a, nikako ne odgovara ruska pobjeda u ovome ratu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....