Kad bi čuli da je u nekoj poprilično velikoj zemlji valuta preko noći devalvirana za 18 posto, dok je istodobno ključna kamatna stopa centralne banke podignuta s 21 na 118 posto, vjerojatno biste pomislili kako mediji na nacionalnoj i međunarodnoj razini kao opsjednuti analiziraju poteze vlasti koje su dovele do toga da se trgovci prije otvaranja dućana spašavaju žurnim lijepljenjem drastično viših cijena na sve - od hladnjaka do paštete. Međutim, očajnički potez vlade - kojoj je ponestalo drugih opcija, odnosno novca - nije se pokazao kao naročito zanimljiva vijest jer se radi o Argentini.
Velikog odjeka nisu imale niti informacije da je taj potez predsjednika Alberta Fernandeza, samo dan nakon poraza na tzv. primarnim izborima u nedjelju, sa sobom donio novi potop dionica i državnih obveznica, i to u godini kada je inflacija dosegla 115 posto na godišnjoj razini. Iako se Argentina upravo približava dvoznamenkastoj stopi inflacije na mjesečnoj razini (!), najveći dio medijske pažnje privukla je iznenađujuća dominacija Javiera Mileija na izborima – on je ekonomist i bivša TV zvijezda koji propagira „libertarijansku“ ekonomsku doktrinu te kao jedan od lijekova za argentinske kronične financijske bolesti predlaže kombinaciju mjera zbog kojih je i u Argentini, ali i na međunarodnoj razini, podignuta uzbuna.
Može se reći kako libertarijanstvo kao koncept upravljanja društvom, odnosno ekonomijom, nema baš sreće jer je Milei doista osebujan ne samo u svojim ekonomskim inicijativama, od kojih su samo neke zaista ekstravagantne, nego i po pitanju osobnog lifestylea. Nakon što je Milei dobio 30-ak posto glasova na nedjeljnim izborima te tako postao lider izborne utakmice u Argentini, podjednako se počelo raspravljati o tome kako je nazvao svoje klonirane pse, kao i o činjenici da je predložio drastično rezanje poreza, snažno rezanje javne potrošnje, naplatu zdravstvenih usluga, zatvaranje ili privatizaciju državnih kompanija koje doprinose rastu proračunskog deficita, ukidanje ministarstva obrazovanja, zdravstva i zaštite okoliša, ukidanje centralne banke te dolarizaciju ekonomije. Začudno, čak je sve bitno od niza radikalnih rješenja za koja se zalaže Milei stalo u jednu rečenicu.
Iako u svakom od tih prijedloga (osim ukidanja ministarstva i centralne banke) možete prepoznati specifičnu ekonomsku logiku koja se više desetljeća uopće nije smatrala ekstravagantnom, dojam je da su se u politici i medijima jako uzbudili zbog najava politike štednje, odnosno rezova, pa su krenuli napadi na Mileija sa svih strana.
Donosimo ulomak iz knjige „El Loco“ (Luđak), koja je nedavno izdana u Argentini, a koja se bavi Mileijevom „mračnom stranom“ i koja se „razotkriva“ nakon niza godina favoriziranja u medijima:
„Kad je šest klonova njegovog psa Conana stiglo iz Sjedinjenih Država bila je to samo grupa slatkih štenaca. Nazvao ih je imenima svojih omiljenih liberalnih ekonomista: Murray (za Rothabrda), Militon (za Friedmana), Robert i Lucas (za Roberta Lucasa) te Conan, koji je zamijenio originalnog psa. Postojao je i šesti pas koji je umro brzo nakon (kloniranja, op.a.). Klonirane životinje podložnije su bolestima te imaju kraće očekivano trajanje života. U Mileijevom slučaju ovo je bio neočekivani ishod. Mrtvi štenac (‘nazivao ga je ‘malim anđelom‘) otvorit će „tunel svjetlosti“ skupa sa starim Conanom koji će mu omogućiti da ‘komunicira s Jednim‘ (Mileijev način obraćanja bogu)“.
Knjiga „El Loco“ opisuje Mileija kao argentinsku verziju Jokera kojeg je u filmu ovjekovječio glumac Joaquin Phoenix. Ukratko; Milei je predstavljen kao ekscentrični i socijalno izolirani 50-godišnjak s malo prijatelja, bez poznatih ljubavnih veza, kao osoba koja ne govori o roditeljima te je stoga kanalizirao svoje frustracije u pokušaje da postane popularna javna osoba koja će riješiti sistemske probleme Argentine. Autor knjige – novinar Juan Gonzalez – približio je Mileija imidžu kakav je nekoć imao Rasputin zbog navodno ezoteričnog načina donošenja odluka, a glavna teza mu je da se Luđak nije raspao uz sve probleme u glavi zahvaljujući pomoći sestre Karine, divovskom engleskom mastifu Conanu i njegovim dobro plaćenim poslovima ekonomskog konzultanta i savjetnika u velikim argentinskim kompanijama.
I Financial Times predstavio je Mileija u izvještaju o njegovom iznenađujuće dobrom izbornom rezultatu kao outsidera i „radikalnog libetarijanskog“ ekonomista koji lijevim populistima prijeti sljedećim riječima: "Stat ćemo na kraj kirchnerizmu i parazitskoj, lopovskoj političkoj klasi koja utapa ovu zemlju". Podsjetili su kako je u intervju za FT nešto ranije ovaj mjesec najavio da će premašiti sve ciljeve iz dogovora s MMF-om, koji bi u sljedeća dva tjedna trebao odobriti novih 7,5 milijardi dolara, načelno dogovorenih u srpnju, ali je Argentina propustila ispuniti ciljeve dogovorene s MMF-om, kao što je rezanje fiskalnog deficita i povećavanje deviznih pričuva zemlje.
Iako je Milei „libertarijanac“, zanimljivo je da njegov izborni uspjeh u Argentini New York Times povezuje s uspjesima ekstremne desnice u nizu država: „Opći izbori u Argentini u listopadu, koji bi mogli ići u drugi krug u studenom, sada će postati novi test snage krajnje desnice diljem svijeta. Iako su ekstremno desničarske snage posljednjih godina stekle novi utjecaj u nekoliko moćnih nacija, uključujući Sjedinjene Države, Njemačku, Francusku, Italiju, Švedsku i Finsku, također su pretrpjele neke poraze, uključujući Španjolsku i Brazil.“
Ono što je nejasno jest zašto jačanje desnice sklone neonacizmu i neofašizmu vežu uz „radikalno libertarijanstvo“, koje je dijelom izniklo kao otpor totalitarnim pokretima iz prošlog stoljeća. U nastupima njemačkog AfD-a ili talijanskih populista (Meloni je npr. bivša neofašistica), ne vide se zajednički nazivnici s porukama Mileija, iako ostaje činjenica da se doima kao vrlo ekstravagantna persona. To pak New York Times ilustrira kroz sljedeći pasus: „Ne samo da ćemo okončati kirchnerizam, nego ćemo također okončati beskorisnu, parazitsku, kriminalnu političku kastu koja tone ovu zemlju", rekao je g. Milei pristalicama u govoru u nedjelju navečer. Zatim je zahvalio svojoj sestri, koja vodi njegovu kampanju, i svojih pet pasa mastifa, od kojih je svaki dobio ime po konzervativnom ekonomistu… G. Milei je rekao da bi njegova ekonomska politika predstavljala paket mjera štednje koji nadilazi čak i ono što MMF traži od Argentine. Također bi mogao imati dubok učinak na druge dijelove argentinskog društva. On i njegov protukandidat, odvjetnik koji je branio prošlu vojnu diktaturu u zemlji, sugerirali su da će olabaviti zakone o oružju, preokrenuti nedavne politike koje dopuštaju pobačaj i čak dopustiti prodaju ljudskih organa, što je primjer trgovine za koju g. Milei kaže da vlada ne treba postavljati ograničenja.“
Je li Milei doista libertarijanac, ili samo imenima velikih libertarijanaca naziva svoje pse te je zapravo sklon ponašati se kao svojedobno „libertarijanci“ u Čileu, koji nisu vidjeli problem s totalitarnošću, odnosno masovnim zločinima generala Pinochea?
Strasti su u Argentini iznova uzavrele, ali nije još potpuno jasno je li to zbog toga što je 30-postotnu podršku dobio kandidat koji je najavio radikalnu štednju i rezove kao lijek za naciju u kojoj su bankroti države svakodnevica jednu cijelu povijesnu eru, ili zbog iznenadne devalvacije, ili zbog toga jer iznenađujući lider izborne utrke traži radikalnu štednju odnosno rezove?
Bilo kako bilo, uzbuđenje je na visokoj razini, a NYT rezimira kako je Mileijev ekonomski plan istodobno radikalan, ali bez nužnih tehničkih detalja za provedbu te je stoga opasan. Navodno je plan dolarizacije „mijenjan 50 puta“, a navodno Milei niti nema tim s kojim bi upravljao Argentinom. Je li možda moguće da imamo prvi krupni slučaj libertarijanca-populista na globalnoj političkoj sceni?
„Milei se pokazao vještim političarem u eri interneta, s prepoznatljivim namrgođenim pogledom i neposlušnom kosom koji su mu dali nevjerojatnu osobnost i učinili ga lakom temom internetskih memea, slično kao Trumpa i Bolsonaroa. U javnom videu objavljenom na internetu prije glasovanja, gospodin Bolsonaro podržao je gospodina Mileija i rekao da su politički srodne duše. ‘Imamo mnogo toga zajedničkog‘, rekao je, navodeći ono što je nazvao njihovom potporom privatnom vlasništvu, slobodi izražavanja, slobodnom tržištu i pravu na samoobranu“, piše New York Times.
Argentincima nije zabavno. Mnogi podržavaju Mileija jer smatraju da je, bez obzira koliko je čudan, sposoban donijeti preokret. Bloomberg je ukratko opisao koliko je nakon nedjeljnih izbora situacija u Argetini kaotična: „Poskupljenja u ponedjeljak samo su produbila brige. Neke su trgovine otišle toliko daleko da su obustavile prodaju proizvoda poput autodijelova i toaletnog papira dok cijene ne pokažu znakove stabilizacije u narednim danima, prema vlasnicima tvrtki diljem Buenos Airesa. Drugi su rekli da čak nisu mogli dobiti nove procjene za isporuke ili prodati dolare na crnom tržištu kako bi ublažili bol, ostavljajući ih da nagađaju koliko će visoki troškovi porasti i koliko će prenijeti na vlastite kupce. Milei je izveo povijesni preokret, pobijedivši na primarnim izborima nad dvije etablirane stranke u zemlji nakon što su ankete procjenjivale da će završiti treći. Rezultati su doveli do pada argentinskih obveznica na oko 30 centi za dolar i izazvali rasprodaju pezosa na crnom tržištu uz devalvaciju službenog tečaja, što je označilo najveći jednodnevni pad od 2015. Nitko ne zna koliko stvari koštaju u pezosu. Od jednog ugla ulice do drugog, osnovne stvari - poput papirnatih ručnika, pelena, mlijeka, jaja - mogle bi koštati dvostruko, ovisno o trgovini i danu u tjednu.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....