‘Katolici imaju problema u čak 81 državi’

Ajaccio, glavni grad Korzike, bio je poprište dvaju terorističkih divljaštava: jednoga u četvrtak, koji je kršćanima bio Badnji dan a muslimanima Mevlud, rođendan Muhammeda, Božjeg Poslanika; drugoga u petak koji je kršćanima bio Božić, blagdan kada slave rođenje Isusa Krista. “Razmjena blagdanskih čestitaka” između kriminalnih divljaka nije mogla biti neprikladnija.

Žig pripadnosti

Prvo je iz Carskih vrtova (Jardins de l’Empereur, nazvanih po sugrađaninu Napoléonu Buonaparti) u četvrtak uvečer prispio poziv vatrogascima zbog požara, za koji je naknadno utvrđeno da je bio podmetnut samo da bi uvukao vatrogasce u klopku. Kada su prispjeli, nekoliko mladića s kapuljačama nasrnulo je na njih i brutalno ih pretuklo. Kako je obznanio mjesni potprefekt François Lalanne, dvojica vatrogasaca su teško ozlijeđeni, a lakše je ozljede pretrpio i jedan policajac.

U petak se kršćansko stanovništvo okupilo popodne da bi izrazilo podršku napadnutim vatrogascima, a onda se šestotinjak njih okupilo pred mjesnim Islamskim centrom koji služi i kao džamija, pa su u nj provalili, razorili što su mogli, ščepali jedan Kur’an, iščupali iz njega stranice i pokušali ih spaliti. Državna televizijska mreža FranceTV objavila je da su jedni vikali: “Arabi fora!” (“Van s Arapima!” na mjesnoj varijanti talijanskoga), a drugi: “Ovo je naša kuća!”.

Francuski premijer Manuel Valls je osudio i “nepodnošljivu agresiju na vatrogasce i neprihvatljivo oskvrnuće muslimanske bogomolje”.

Najmračniji detalj je što su i jedni i drugi nasilnici odabrali metodu razbijačke provokacije uperenu protiv simbola: prvi napadom uoči Božića, drugi nasrtajem na Kur’an, dakle u oba slučaja na religiju kao znak identiteta, na građane ne po nacionalnome, nego po vjerskom ključu, na vjeru kao na žig pripadnosti.

Na drugom kraju svijeta, na filipinskom otoku Mindanau, o Božiću je u osam koordiniranih napada muslimanskih ekstremista bliskih “Islamskoj Državi” pobijeno desetak katolika.

Užasan primjer holokausta nije bio dovoljan (na žalost, čak ni Izraelu, kamoli inima), sedamdeset godina kasnije, u trećem mileniju, žig vjere je inovjernim huliganima dovoljan pretekst za razaranje “drugih”, “drukčijih”, utoliko prije što je religijski alteritet najlakše zamijetiti, po običajima, po načinu odijevanja, a jedini još zamjetniji je “rasni”, po antropotipskim razlikama poput pigmentacije kože (sjetimo se užasne sudbine albina u nekim afričkim zabitima).

Čak ni u Sjedinjenim Državama Amerike, gdje su sloboda religije i sloboda opredjeljenja utvrđene Prvim ustavnim amandmanom, ratificiranim 1791 - što toj zemlji i Jamesu Madisonu jamči trajnu zahvalnost - nisu uzmanjkali primjeri proganjanja onih koji drukčije vjeruju i drukčije misle.

Iskaz kajanja

U ovom trenutku svjetske povijesti, kada je kršćanstvo u svojim raznim oblicima najrasprostranjenija vjera, a Katolička crkva najmnogoljudnija vjerska zajednica, upravo su katolički kršćani najizloženiji progonima, po istom obrascu po kojemu su njihovi preci zabranjivali tuđe religije kao idolatriju, vodili križarske ratove, provodili religijska “čišćenja” poput španjolskih inkvizicijskih, a tolerirane inovjerce zatvarali u koncentraciona geta. Katolička crkva je takva svoja povijesna ponašanja osudila barem na najvišoj razini, javnim kajanjem sv. Ivana Pavla II na Pepelnicu Svete godine 2000, iako ih se još može susresti na nekim njenim zaostalim periferijama (poput Lombardije, prisutni se izuzimaju). Većina drugih vjerskih zajednica još nije smogla snage za takvo kajanje.

U Bruneiju, na primjer, mjesni vladar, u ime svoga nedvojbeno bagavog poimanja islama, prijeti petogodišnjom zatvorskom kaznom svakome tko javno slavi Božić.

Kršćanima, ne samo katolicima, prijeti potpuno istrebljenje u Svetoj Zemlji i još više u nekim okolnim zemljama, dakle na području gdje je kršćanstvo nastalo prije gotovo 2000 godina. U Iraku je, nakon angloameričke intervencije, broj kršćana s oko milijun spao na 275.000. Na to vapajem upozorava ovih dana i papa Frane.

Zakonske restrikcije

Zaklada Crkva u nevolji ovih je dana objavila da od 196 država u svijetu, katolici imaju problema u 81, a u 20 im je praktički spriječeno javno ispovijedanje vjere - u 14 uslijed muslimanskog ekstremizma, u 6 uslijed diktatura odnosno autoritarnih režima.

Bitno je poraznije gledište koje obznanjuje Pew Research Center i koje se ne fokusira ni na katolike ni na kršćane (koji su izloženi represijama u 151 državi na svijetu, dakle i ondje gdje kršćani jedne konfesije tlače inokonfesionalnu braću u Kristu).

Objavljujući rezultate istraživanja stanja na Silvestrovo 2013, Pew konstatira da su vjerske manjine podvrgnute zakonskim restrikcijama u 30 posto država na svijetu (prednjače Saudijska Arabija, Uzbekistan, Kina, Pakistan, Azerbajdžan, Sudan, Eritreja, Egipat itd., pa čak i neke formalno demokratske države, poput Turske i Rusije), a izrazima društvenog neprijateljstva u čak 61 posto svih država - što je baš porazno, pa i po razinu kulture samog pučanstva (prednjače, po Pewovim kriterijima, Izrael, Indija, Pakistan, Palestina, Nigerija, Bangladeš, Šri Lanka, Rusija, Afganistan itd.).

Pew je ove godine konstatirao ne samo raznovrsna ograničavanja prava na slobodno religijsko (i areligijsko) očitovanje i prakticiranje, nego i porazan trend. Na primjer, po Pewovim istraživanjima, antisemitizam i antijudaizam snažniji je nego ikada nakon drugoga svjetskog rata: dok su Židovi bili izloženi maltretiranjima 2007 u 26 posto država, taj se postotak 2013 popeo na 39! Progoni kršćana su sve žešći u nekim muslimanskim zemljama (ali su pod pritiskom i u Izraelu), i tako dalje. “Islamska Država” je ove godine provodila genocid nad muslimanima šijitima, nad jazidima, nad kršćanima, pa čak i nad sunitskim Kurdima.

Malo je šansi da će biti bolje 2016.