Tonko Ninić: Umjetnici, kao i političari moraju biti demagozi. Bez moći da povedeš ljude, da ti vjeruju - nisi pravi umjetnik

Tonko Ninić bliži se osamdesetoj godini života. Jedan od naših najboljih violinista, nekada član, a onda i voditelj slavnih Zagrebačkih solista, ne pomišlja na glazbeno umirovljenje. Nedavno je nastupio na Osorskim večerima, na jesen ima dogovorene nastupe u Zagrebu.

Mnogi drže da ste vi najbolji violinist u Hrvatskoj.

- Ja sam violinist, ali da li sam najbolji to može zaključiti netko drugi. Obišao sam cijeli svijet sa Zagrebačkim solistima, koje sam jako volio. Bio sam član solista od 1957. do 1997. Moja prednost je u tome što sam imao sjajne učitelje: Janigra i Humla. Nije bitno da li sam dobar violinist ili nisam, to nije bitno...

Kako nije bitno?

- Dobro, slažem se, biti dobar violinist, ako si violinist je - važno. Slažem se i da sam među boljim violinistima. Ja sam samosvojan i siguran u ono što radim.

Baloković, Huml, Klima, Janigro, Ninić - naših pet najvećih violinista?

- I kompozitor Šulek je bio izvrstan violinist, i moj profesor Pinkava. Pa Tomislav Šestak i niz drugih.

Balokovića ste poznavali?

- Dobro sam ga poznavao, imao sam čast, kao mladi violinist, okretati mu stranice nota na koncertima. To je važno iskustvo. Dobro je svirao i imao je vrijedne violine. Baloković je poklonio HAZU-u jednu od najboljih violina na svijetu, slavnog “Kinga” kojeg je izdjelao famozni Guarneri del Gesů. Sviđao mi se kao umjetnik i kao čovjek, ali kao violinist - nisam uživao u svemu što je Baloković interpretirao.

I vi povremeno svirate na Guarnerijevom “Kingu”?

- Sviram. To je fantastično napravljen instrument.

Da li vi zaista, svirajući na “Kingu” čujete i proizvodite bolji zvuk nego na običnoj violini?

- Svi smatraju da na dobroj violini moraš i dobro svirati. Netočno. Moraš biti izvrstan violonist da bi mogao izvući vrhunski zvuk iz sjajnog instrumenta. Violine Stradivarija, Amatija i specijalno Guarnerija imaju posebnu snagu: imaju neizmjernu prodornost i nosivost zvuka.

Vi ste zaljubljeni u violinu?

- Jesam, zaljubljen sam u savršenu violinu.

Ushićeni ste dok govorite o tome...

- Kad je ovu violinu, Balokovićevog “Kinga”, trebalo podignuti u Cremoni, u Italiji gdje je vrhunski dotjerana, trebao sam ići po nju. Neki utjecajni ljudi su mi rekli: nemoj ići ako želiš sačuvati zdrave ruke pa i život - nemoj to raditi. Nisam otišao. Da li je to bio strah za vilolinu i za sebe samoga? Ne znam. Nisam otišao. To je velika odgovornost. Dovezli su ju natrag u Zagreb, u HAZU, pod velikim sigurnosnim mjerama, u tajnosti, u pratnji policijskih snaga triju zemalja, Italije, Slovenije i Hrvatske.

Koliko u Hrvatskoj danas ima profesionalnih svirača violine?

- Mislim da ih ima nekoliko stotina.

Tek pet ili šest njih izbiju na vrh?

- Da, to je tako. Ne samo kod violinista, u svakoj umjetnosti je tako. Moram vam reći, ja sam i profesor na Muzičkoj akademiji, bio sam i dekan, odgajam mlade, učim ih. Vidim da je ova mlada generacija muzičara, posebno violinista, izvanredno sposobna. Rekao bih da su sposobniji nego što sam ja bio u njihovim godinama.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista