'TRAŽILI SMO POVRAT ZEMLJIŠTA, ALI GRAD NAS JE UCIJENIO' Za povrat nacionalizrane imovine gradske vlasti traže naknadu

U Jugoslaviji su im nacionalizirali zemlju, a kad su zatražili povrat, Grad Split tražio je da to i plate. Čudna priča, čije posljedice neki Splićani još trpe, odvijala se u gradu pod Marjanom proteklih godina.

Nakon što je donesen Zakon o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, stotinjak je građana predalo zahtjev da im se imovina vrati.

Gradski su birokrati, međutim, o naknadi odnosno povratu neizgrađenog građevinskog zemljišta donijeli zaključak prema kojem vlasnik zemljišta, ako je na njemu bilo što sagrađeno, mora platiti odštetu gradu. A ona je visoka: riječ je o jednoj trećini aktualne tržišne vrijednosti nekretnine.

“Bilo što” je zaista koješta, tvrde vlasnici: neasfaltirano parkiralište, završetak ceste ili čak doslovno ništa. Mnogi od njih na sudu su godinama dokazivali da na njihovu zemljištu nije ništa rađeno te da Grad neutemeljeno traži da mu se plati naknada. Zbog toga traže povrat sredstava.

Trećina vrijednosti

Jedna od njih je Gorana Miše, koja kaže da su njene muke počele još 1999., kada je splitski Ured za imovinsko-pravne poslove donio djelomično rješenje o zahtjevu za povrat imovine. Taj je zahtjev podnijela s braćom, Ivanom i Josipom Kurirom, a tražili su da im se vrati zemlja njihovih roditelja. Na dijelu tog zemljišta danas je ulica, neasfaltirana površina i neuređeni parking.

- U rješenju stoji da mi imamo pravo na povrat zemljišta, a da će naknada biti određena poslije. Mislili smo da se taj dio o naknadi odnosi na onaj dio zemljišta koji nam se ne može vratiti, jer se na njemu nalazi parkiralište. Očekivali smo da će nam platiti za to, pa smo se složili s odlukom. Dvije godine kasnije rečeno nam je da mi moramo platiti Gradu za ulaganje u naše zemljište. Odluka se odnosila na dio zemljišta na kojem nema ničega. Kakvo ulaganje, pa ništa se nije radilo! Žalili smo se, pa je rješenje poništeno - tvrdi Gorana Miše, koja pojašnjava da je 2003. došlo novo djelomično rješenje, u kojem stoji da treba utvrditi je li Grad raspolagao navedenim česticama i jesu li one privedene namjeni, odnosno je li na njima izvršena priprema za gradnju.

Tada je definitivno utvrđeno da moraju platiti naknadu, točnije, jednu trećinu prometne vrijednosti zemljišta, jer je zbog uvođenja komunalne infrastrukture ta vrijednost povećana.

- Utvrdili su da nam moraju vratiti 1160 kvadrata, na kojima ništa nije sagrađeno, a 2007. je opunomoćenica Grada izjavila da je neosporna činjenica da čestice nisu privedene namjeni. Dakle, postalo je i službeno da se ništa nije gradilo na našoj zemlji.

Dignuli smo kredit

No, shvatili smo da nemamo izbora, pa smo digli kredit i platili traženi iznos. Što je najgore, platili smo porez na tu uplatu. Porezna uprava tada je donijela apsurdno rješenje o razrezu poreza, jer su naše uplate tretirali kao promet nekretninama. Mnogi su tada platili porez, a da nisu znali da to ne moraju učiniti. Da se razumijemo, za cijeli problem krivim Miroslava Buličića, HSLS-ova gradonačelnika, koji je potpisao prvotnu odluku. No, sve vlasti nakon njega jednako su se neodgovorno ponašale, uključujući i Keruma, koji svoje građane tjera u sudske sporove - tvrdi Gorana.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg