U ovoj učionici nema profesora. Predavanja održavaju studenti. I to oni koji već rade za Facebook i Google

Subota je, devet ujutro. Pred vratima učionice 101 na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva vlada neopisiva gužva.

Četrdesetak vidno pospanih studenata nestrpljivo očekuje da ih njihov dvadesetogodišnji kolega Matija Osrečki uvede u tajne natjecateljskog programiranja. Omela ih nije ni kiša koja curi od petka navečer. I to ne zbog profesora, jer profesori ovdje nemaju pristupa.

Ovo je Natjecateljsko programiranje, jedan od rijetkih kolegija na sveučilištu koji su, prateći najnovije svjetske trendove, od A do Ž osmislili sami studenti.

Poticajne premije

Oni su Filip Pavetić, Igor Čanadi, Luka Kalinovčić, Goran Žužić, Tomislav Novak, Matija Osrečki, Leo Osvald, Marko Ivanković, Bruno Rahle, Domagoj Kusalić i Ivo Sluganović. Poznavali su se još iz srednje škole, s natjecanja i ljetnih kampova. Gotovo svi su osvajači medalja na informatičkim olimpijadama. Najčešće zlatnih. Filip Pavetić, Goran Žužić i Ivo Sluganović prije tri su godine (u timu s Petrom Sirkovićem) sudjelovali i na TopCoderu, natjecanju koje finaciraju velike svjetske tvrtke, s jednim jedinim ciljem: stvoriti listu najboljih mladih programera na svijetu. U konkurenciji više od tisuću natjecatelja osvojili su 22 tisuće dolara.

Od toga, Ivo Sluganović sam je zaradio 6000 dolara jer je bio drugoplasirani, Pavetić je kao trećeplasirani zaradio 4000 dolara, a preostalih 12 tisuća dolara zaradili su kao ekipa. Tada su bili još učenici V. gimnazije u Zagrebu. Kada su upisali FER, zahvaljujući praksi Hrvatskog saveza informatičara, svoja su iskustva prenosili na nove generacije srednjoškolaca. Pisali su zadatke za državna natjecanja, pripremali najtalentiranije učenike za sudjelovanje na informatičkim olimpijadama. No, stalno ih je golicala misao kako bi bilo dobro kad bi stečeno znanje mogli prenijeti i svojim kolegama na Fakultetu.

Gosti s PMF-a

- Jedan dan sjedili smo na kavi i dogovorili se: “Pokrenut ćemo na faksu grupu za netjecateljsko programiranje”. Bilo nam je to fora. No, onda smo zaključili kako bi bilo mnogo bolje kada bi ta naša ideja dobila i institucionalni okvir, kada to ne bi bio samo običan tečaj, već kolegij na kojem bi se stjecali i ECTS bodovi. S prijedlogom smo sredinom lipnja došli prodekanu Mariju Cifreku.

Na naše iznenađenje, on je rekao: “Odlično dečki, pripremite mi do 15. srpnja prijedog kako bi izgledao taj kolegij”. Obratili smo se doc. dr. Gordanu Gledecu sa Zavoda za primijenjeno računarstvo. Pristao je biti nositelj kolegija. I tako je sve počelo - priča Ivo Sluganović, predsjednik Informatičkog kluba studenata FER-a - X FER.

Prve godine vještinu je uspješno savladalo 28 studenata. Ove godine kolegij ima 40-ak polaznika, među kojima je i četvero studenata PMF-a, na što su FER-ovci posebno ponosni.

- Došli smo učiti od najboljih. Mi na faksu učimo programiranje, i to još naprednije od onog na FER-u. No, ovo je nešto drugo. To su vještine kojima vas kroz redovni program nitko neće naučiti - kažu Sara i Mario, studenti 3. godine matematike dok čekamo da Matija započne s prvim predavanjem.

Sve kasni 20-ak minuta. Nitko ne pokazuje nervozu. Studenti mirno sjede zadubljeni u ekrane svojih računala. Čitaju vijesti na portalima, pregledavaju mailove.

Put u informatičke divove

- Krećemo. Sorry ekipo, što kasnimo, ali učionica nema projektor, pa ćemo se morati malo snalaziti. Tema je današnjeg predavanja “Grafovi 1”. Radit ćemo, naravno, i “Grafove 2”. E, sad, otvorite na prezentaciju koju smo pripremili na tu temu. Istina, još za prošlu godinu, no bit će vam lakše pratiti, a ja ću, dok ne nabavimo grafoskop, koristiti ploču - počeo je Matija svoje trosatno predavanje, istodobno ispisujući na ploči web adresu na kojoj se nalazi prezentacija. Ležeran je i smiren, kao da predaje cijeli život. Tu i tamo provali neku foru, pa se svi nasmiju.

Kolegij “natjecateljsko programiranje” traje jedan semestar i nosi četiri boda. Sastoji se od devet predavanja (svako predavanje držat će netko drugi iz ekipe), deset zadaća i tri ispita. Dodatne bodove studenti će moći steći dodatnim bodovima na natjecanjima.

- Cilj je natjecanja u zadanom vremenu riješiti algoritamske zadatke. Postoji mnogo rješenja, no najbolje je ono najučinkovitije. Recimo, dobijete zadatak da napravite program koji će najbolje rješavati sudoku.

Rješenje možete potražiti tako da na svako polje stavite svaki od devet brojeva i provjerite koji je raspored konačno rješenje. Krenete li tim putem, a znate da imate 81 polje, dobivate prevelik broj operacija koje je nemoguće izvršiti. Od nas se traži da smislimo algoritam koji će sa što manjim brojem operacija riješiti zadani problem. Prema mogućnostima, u što kraćem roku - objašnjava mi princip natjecanja Ivo Sluganović te dodaje: - Da biste to izračunali morate dobro znati matematiku i algoritme. Morate znati programirati u nekom programskom jeziku, najčešće je to C++. I ono što je tu vrlo bitno: morate posjedovati sposobnost razmišljanja!

Natjecanja u programiranju iznimno su važna jer vještine koje se njima stječu mladim programerima otvaraju vrata velikih svjetskih tvrtki. Najbolji dokaz: čak sedmorica pokretača kolegija na FER-u u ovom se trenutku nalazi izvan Hrvatske. Luka Kalinovčić dobio je stalni posao u Googleu u Zürichu, Marko Ivanković u Googleu je na praksi, a Filip Pavetić, Igor Čanadi, Bruno Rahle, Tomislav Novak i Goran Žužić otputovali su “preko bare”, u Facebook. Mjesečni honorar - više od 10 tisuća dolara. Vrlo zamamna svota za jednog studenta. No, novac je tu ono što njih najmanje privlači.

Dogovori preko interneta

Iako fizički nisu u Hrvatskoj, Goran, Bruno, Igor i dalje su uključeni u realizaciju nastave.

- Kad smo svi budni, komuniciramo internetom. Dogovaramo kako nastavu učiniti što kvalitetnijom. Nekako uspijemo uskladiti tri vremenske zone - smije se Sluganović.

Goran Gašić, student 2. godine FER-a, lani je na zadacima osvojio najviše bodova. Zaradio je naslov najuspješnijeg polaznika i tortu, a ove je godine i sam predavač.

- Možda nisam tako jak u kodiranju kao drugi, no sigurno sam najjači kada je u pitanju upornost. Ako ne mogu riješiti neki problem, o njemu ću razmišljati sve dok ne pronađem rješenje. Ako treba i mjesec dana - tvrdi Goran. On će predavati teoriju brojeva. Natjecanja u programiranju za njega su posebno iskustvo.

Sada, otkriva, na posve drugačiji način pristupa i svakodnevnim životnim problemima.

Priprema za obitelj

- Jednog dana kada budem imao obitelj sve ću probleme rješavati kao od šale - uvjerava me.

Ove godine studenti-predavači u izvođenje su nastave uključili i svoje mnogo mlađe kolege. Neki su do njih još brucoši, bez ijednog položenog ispita na Fakultetu. No, to se tu ne gleda. Bitno je samo da imaju mnogo natjecateljskih utakmicama u nogama.

Inače, kandidata koji su htjeli upisati “natjecateljsko programiranje” bilo je dvostruko više. Polovica ih je otpala jer nisu uspjeli riješiti zadatke na prijemnom ispitu. Autori su zadataka sami studenti. Računali su se preživjeli u bici na Kosovu, sati koje zajedno na dan budni provedu Mirko koji radi u Palo Altu i Slavko u Zürichu, najveća dopuštena brzina automobila kako se na autocesti ne bi dogodio sudar...

Autorstvo jednog zadatka potpisuje student 1. godine Fran Jurišić. Glavni je lik zadatka mali Ivica, koji je sam doma. Fragmentira disk na računalu, laptopu i mobitelu, pa nema što raditi. Gleda kroz prozor kako vani pada kiša. Užasno mu je dosadno, pa je uzeo mamin ruž za usne i njime na prozoru konstruirao koordinatni sustav s 2*N točaka koje su predstavljene kapljicama na prozoru (2 2*N 10 000).

Gledajući ih, Ivica je primijetio da među njima ne postoji tri ili više kolinearnih. Sada želi maminim ružem u taj sustav ucrtati pravac koji će ravninu podijeliti tako da u objema poluravninama bude jednaki broj točaka, tj. da sa svake strane pravca bude jednaki broj točaka, s tim da točke kroz koje prolazi pravac ne pripadaju nijednoj ravnini.

Zadatak iz parka

- Najbolji su oni zadaci za koje se ne možete pripremiti. Koji zahtijevaju novu ideju, intuiciju - kaže Fran koji inspriaciju za svoje zadatke nalazi svakodnevno.

- Recimo, šetam parkom i vidim golubove na okupu. Prvo što pomislim: kakav dobar zadatak - smije se te otkriva kako onaj tko posjeduje jednu takvu vještinu polako sve stvari oko sebe počne gledati kroz brojeve.

- Kad ste kod kuće, razmišljate kako najbolje pospremiti stvari da vam ostane što više prostora ili kako posložiti stvari da vam je sve nadohvat ruke - priča Fran.

- Tvoja je soba znači vrlo uredna? - pitam.

- A ne, nipošto. Moja je soba vrlo neuredna, no u svakom trenutku znam gdje mi se što nalazi - smije se. Ivo Sluganović kaže kako se kroz ovakav tip natjecanja mladi nauče ne samo drugačije razmišljati, nego i mnogo raditi i ne bojati se novih stvari. Zato su, tvrdi, svi oni i vrlo uspješni studenti na fakultetu (prosjek ocjena im je od 4,6 do 5.0). Sam Ivo uz FER studira i ekonomiju, a prosjek mu je na oba fakulteta 5.0.

Osim toga, za sebe i svoje kolege smatra da se ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka. Kao što drugi vole čitati knjige, ili rješavati sudoku, oni su istinski zaljubljenici u programiranje. Ne uklapaju se ni u ustaljenu sliku “geekova” zatvorenih u četiri zida.

Druželjubivi su, većina ih svira gitaru, vole sport, redovito džogiraju i voze bicikl. Matija se aktivno bavi brdskim biciklizmom i za Hrvatski teniski savez razvija novi sustav rangiranja igrača, Fran s vremena na vrijeme piše pjesme i prozu, a Zrinka Gavran, jedina djevojka među njima, klince u kvartu besplatno podučava programiranju.

U programiranju su, kažu, u ovom tenutku najbolji Kinezi. No, oni svake godine izberu 15 učenika koji uopće ne idu u školu. Samo treniraju za natjecanja. Nešto slično imaju i Rusi. Amerikanci su isto dobri, no njih je mnogo. Slijedimo mi i Poljaci.

- Bilo bi dobro kada bi se mlade više poticalo, kroz stipendije, natjecanja u znanju. Meni je osobno mnogo pomoglo druženje s ljudima koji razmišljaju na isti način kao ja. Nas se desetero nikada ovako dobro ne bismo slagali oko toga kako izvoditi i poboljšati nastavu da nismo prijatelji - rekao je Sluganović.

Preraslo predmete ‘za mase’

- I sam sam puno od njih naučio. U potpunosti mi je jasno zašto su predložili jedan takav predmet. Oni su odavno prerasli ono što se uči na jednostavnijim predmetima “za mase” - zaključio je profesor Gordan Gledec.