Ni Sanadera ni Janšu nikada u životu nisam vidio niti razgovarao s njima, kaže poznati njemačko-kanadski poduzetnik Walter Wolf, čije se ime - a ono je mnogima poznato kroz brend cigareta, parfema i nekoć pobjedničke momčadi Formule 1 - spominje u dvije najveće afere u Hrvatskoj i Sloveniji. I u Hrvatskoj i u Sloveniji sumnjiči ga se za primanje i davanje mita od finske tvrtke Patria , koja se u obje zemlje natjecala kao dobavljač vojnih oklopnih vozila. Slovensko pravosuđe već je podiglo optužni prijedlog, prema kojem je bivšem premijeru Janezu Janši dao mito od 300 tisuća eura, a u Hrvatskoj mjerodavne službe navodno imaju indicije da je sa zastupnikom Patrije Wolfgangom Riedlom primio i podijelio pet milijuna eura mita.
Osim toga, Walter Wolf u istrazi o bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu spominje se kao osoba koja ga je još sredinom 90-ih spojila s čelnim ljudima Hypo banke te u kasnijim godinama sudjelovala u netransparentim poslovima te banke, teškim više milijuna eura.
No, Walter Wolf u posljednjih desetak godina na ovim je prostorima već stekao status lovca u mutnom i njegovo ime nije čudno vidjeti na stranicama crnih kronika. Razlog tome njegove su neuspješne privatizacije nekoliko velikih hrvatskih tvrtki, a u većini je bio tijesno poslovno povezan s Hypo bankom: Purisa iz Pazina, Maraske iz Zadra, remontnog brodogradilišta Brodoremont Lamjana s otoka Ugljana, Karlovačke industrije obuće (KIO)...
Mlađa djevojka
A Walter Wolf u 70-ima i 80-ima nije bio neki lokalni balkanski mutni tip koji si je nadjenuo atraktivno strano ime (to mu je pravo ime i prezime, rođen je 1939. u Grazu), nego je zaista bio velika faca svjetskog jet-seta. Njegova momčad Formule 1, koju je plaćao tada golemih milijun dolara mjesečno, tri godine zaredom - 1977., 1978. i 1979. - osvajala je šampionske titule. Šest godina praktično je bio vlasnik čuvene talijanske tvornice sportskih automobila Lamborghini i inicirao je proizvodnju jednog od najslavnijih modela toga proizvođača, Countach. Uoči velike naftne krize, 1981., prodao je britanskoj financijskoj grupaciji svoju naftnu kompaniju, Nova Scotia Holdings s Bermuda, i osigurao sebe i svoju djecu do kraja života...
Danas ga, pak, u Sloveniji čeka sudski proces za davanje 300 tisuća eura mita bivšem premijeru Janši, a u Hrvatskoj je još 2008. nepravomoćno osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog prijevare od 23 tisuće eura u poslovanju u to vrijeme njegove tvrtke Karlovačka industrija obuće (KIO).
S Walterom Wolfom našli smo se u Mariboru, u pizzeriji Padrino, koja je naslonjena na kuću njegove atraktivne djevojke Edne Kernc. Svoju, kako kaže, buduću ženu, s kojom je u vezi od 2003., skriva od javnosti, ali je ponosno napomenuo da je mnogo mlađa od njega, više od 30 godina.
Do sada je bio u dva braka, u svakom po 20-ak godina, a raskid drugoga, 2002., s bivšom Miss Austrije Elizabeth Kaval, izazvao je velik skandal u Austriji jer ga je ostavila zbog šefa baleta Bečke državne opere...
Uz kuću buduće žene, iza pizzerije Padrino, parkirana su tri crna Mercedesa: dva su njegova, limuzina S 600 i džip GL 420 lihtenštajnskih registarskih oznaka, a njegova Edna vozi sportski Cl 500 mariborskih registarskih oznaka WW 5.
- Walter Wolf 5 zato što imam četvero djece i Ednu - uz široki osmijeh objašnjava Walter Wolf, za kojeg je prije 30-ak godina Lamborghini napravio tri unikatna modela Countacha, po jednu Miuru, Diabla... Većinu tih automobila prodao je još krajem 70-ih, a jedan je, koliko zna, u vlasništvu njegova prijatelja, japanskog milijunaša Takea Hiranume, drugi je u posjedu obitelji Al-Thani, vladara Katara... Danas, pak, Wolf u svojoj garaži kao kolekcionarske primjerke drži Ferrari F-40 i jedini Lamborghini Diablo napravljen od karbona. No, njih ne vozi, nego ih samo pali svaka tri-četiri mjeseca. Svoj najvredniji automobil - bolid Formula 1 Wolf, koji je krajem 70-ih pobijedio u tri utrke Grand prixa (Argentina, Kanada i Monako), a danas se nalazi u kanadskom Hall of fame (tamo je i jedan primjerak motocikla Suzuki Wolf, kojih je 1986. proizvedeno u limitiranoj seriji od samo tisuću komada) - poklonio je sinu. Za taj bolid nedavno su mu ponudili milijun funti, no on je to odbio.
Ja sam desničar
Wolf je veoma vitalan 71-godišnjak, zapravo prilično neupadljiva izgleda, ležerno odjeven u smeđu pilotsku kožnu jaknu. Izvrsno govori hrvatski jezik i pamti imena, godine i brojne detalje iz svojih kontakata s brojnim ključnim, ali i mnogim lokalnim moćnicima u Hrvatskoj u posljednjih 20-ak godina. Najpohvalnije govori o nekoć moćnom HDZ-ovcu i bivšem premijeru Franji Gregoriću, a s osuđenim generalom Vladimirom Zagorcem niz godina bio je toliko blizak da ga je tijekom cijelog intervjua nazivao jednostavno samo Zagi.
Hrvatska obavještajna služba navodno raspolaže dokumentima po kojima je finska tvrtka Patria za provizije pri dobivanju posla u Hrvatskoj, pučki rečeno za mito, izdvojila 15 milijuna eura, od kojih ste, navodno, austrijski zastupnik Patrije za RH Wolfgang Riedl i vi dobili 5, a direktor Đure Đakovića Bartol Jerković 10 milijuna eura, koje je podijelio s nepoznatim osobama iz MORH-a. Kako to komentirate?
- To su totalne gluposti. Što bi trebalo platiti Bartolu Jerkoviću? Pa, on i Đuro Đaković dobili su posao, po toj logici oni bi nekome trebali platiti. Inače, Jerkovića dobro poznajem od početka 90-ih, kada me posljednji jugoslavenski i prvi hrvatski ambasador u Beču, Ivan Brnelić, doveo u Slavonski Brod na sastanak s generalnim direktorom Đure Đakovića, Antunom Milovićem. Tada sam upoznao Jerkovića, s kojim sam se tijekom godina sprijateljio, pa sam bio i na vjenčanju njegova sina. A dokumenti tajne službe? Znate li što je hrvatska obavještajna služba? Stara Udba. Time sam vam sve rekao. Ja sam desničar i Udbu mrzim kao vraga. Što drugo da mislim o tajnoj službi zemlje čije me pravosuđe osudilo za navodnu utaju 23 tisuće eura i za to osudilo, istina nepravomoćno, na dvije i pol godine zatvora. Tako je odlučio sud u Karlovcu, oko mog poslovanja u Karlovačkoj industriji obuće (KIO), u kojem sam izgubio oko tri milijuna maraka vlastitog novca. I to zbog stečajnog upravitelja, koji je lopov i koji je sakrio neke ključne papire iz tvrtke. Naime, kako radnici nisu dobivali plaću, jedna uplata za KIO, od prodaje njihova poslovnog prostora u Srbiji, išla je preko mog privatnog deviznog računa, odakle sam novac odmah proslijedio na račun KIO-a, pa su radnici dobili plaću. Eto, to je sve što sam napravio jer se ta transakcija nije mogla napraviti preko deviznog računa KIO-a. Sve dokaze o tome ima moj odvjetnik Anto Nobilo. Mene su za KIO osudili zbog prijevare od 23 tisuće eura, a samo tržišna vrijednost moga ranča u Kanadi iznosi između 60 i 80 milijuna dolara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....