UZALUD SMO POTROŠILI MILIJARDU DOLARA Na Jadranu nisu pronađeni nafta i plin

Brač leži na crnom zlatu!“ otkrile su usred ljeta 2012. jedne hrvatske dnevne novine. I pojasnile to ovako: „Bračko podzemlje krije raznorazna čuda, osim prirodnih ljepota čak i prirodna nalazišta velikih količina plina, po svemu sudeći i nafte, locirana na zapadu otoka, nadomak Milne. Da priča drži vodu, potkrepljuju istraživanja koja su na predjelu Njivine, pred ulazom u mjesto, prije više od 30 godina provodili Inini stručnjaci, došavši pritom do zanimljivih otkrića. Što je najvažnije, do indicija da se ispod ovog dijela otoka krije vrlo perspektivno nalazište.“

A kad su već tu „prirodna nalazišta velikih količina plina, a po svemu sudeći, i nafte“, zašto tu naftu ne iskoristiti, „posebice kad se u obzir uzme sveopća kriza, skupoća, vrtoglavo skakanje cijena nafte na svjetskom tržištu?“ pita se autorica teksta. Pa dodaje: „Brojni se energetski stručnjaci upravo zato i čude zašto se brojni Inini projekti opet ne aktiviraju. Pitaju se, zašto uvoziti, ako imamo svoje?“ No, da je autorica doista konzultirala „brojne energetske stručnjake“, doznala bi da je bušotina „Brač-jedan-beta“ davne 1979. godine pokazala samo jedno: da na tom mjestu na Braču kod Milne, osim u tragovima, ni nafte ni plina nema. Opijenost fantomskim ugljikovodicima na Jadranu, međutim, tu nije stala.

„Za šest godina Hrvatska više neće uvoziti, nego izvoziti plin. Nećemo odustati od namjere da tri milijarde kubika uvoza pretvorimo u tri milijarde izvoza. U drugim projektima možda i mogu pogriješiti, ali u ovom vjerujte mi neću“, rekao je prije dva mjeseca aktualni hrvatski ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak jednom hrvatskom financijskom mjesečniku. I nastavio:

Norveške snimke

„Zamislite Hrvatsku za pet godina kada imamo plina, recimo, 15 milijardi kubika, a naše potrebe danas su tri (milijarde). Tada će se dogoditi jedna stvar. Prvo, neosporno ćemo imati najjeftiniji plin u regiji. Drugo, puno ćemo zarađivati na transportu i prodaji plina i, treće, industrije koje troše jako puno plina selit će se u Hrvatsku...“ Na čemu, pak, ministar Vrdoljak temelji svoj optimizam o povećanju eksploatacije prirodnog plina u Hrvatskoj za gotovo deset puta?

Na tome što su „Talijani u Jadranu u vršnim godinama krajem 90-ih crpili 15 milijardi kubika plina, a ono što ima na talijanskoj strani, vrlo velika je vjerojatnost da ima i na hrvatskoj strani. Imamo tek 12 bušotina na sjevernom Jadranu, a Talijani 189.“

Pored toga, Spectrum Geo, norveška tvrtka koja od rujna seizmički snima jadransko podmorje, prve dobivene sonograme predstavila je u Londonu svjetskim naftnim kompanijama pa je Exxon Mobil navodno potpisao predugovor za kupnju tih snimki za čitav Jadran, Total, ENI i Marathon Oil potpisali su predugovore za dio podataka, a „još pedesetak kompanija pokazalo je velik interes za istraživanje ugljikovodika u Jadranu“.

To „u Jadranu“ može se odnositi samo na srednji i južni Jadran, te „vanjske Dinaride“ otoke, budući da je hrvatski sjeverni Jadran, ili takozvana Istarska platforma, odavna već u eksploataciji pa se tamo nema što istraživati.

Ovog puta, međutim, barem jedan istaknuti hrvatski naftni geolog, Stanko Kadija iz raspuštenog INA-Naftaplina, u razgovoru za Jutarnji list ne može se dovoljno načuditi ministrovim riječima. Spectrum iznova snima Jadran takozvanom 2D tehnikom, premda je čitavo hrvatsko podmorje već jednom ne samo detaljno seizmički snimljeno nego su te snimke i detaljno interpretirane, geološke strukture otkrivene i detaljno opisane, pa čak su i gotovo sva mjesta, i na srednjem i na južnom Jadranu, na kojima se naslućivalo da bi moglo biti nafte i plina, i izbušena. I nigdje, baš nigdje, osim u tragovima, nafta i plin u komercijalnim količinama - nisu pronađeni ni dokazani!

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista