VELIKA AFERA HRVATSKOG SPORTA ‘Kunem se, nisam namjestio utakmicu! UEFA će mi platiti!'

Hoće li nogometni sudac Bruno Marić i njegov odvjetnik Vladimir Gredelj privesti legendu nogometa, a danas predsjednika Uefe 5. ožujka pred Općinski sud u Daruvar gdje se posljednih 15 mjeseci vodi parnica bez presedana u hrvatskom pravosuđu protiv moćne i bogate kontinentalne nogometne organizacije? Daruvarski 40-godišnjak Bruno Marić od Uefe traži odštetu od milijun eura zbog farsične istrage o namještanju finala Kupa između Dinama i Hajduka 2009., a u kojoj je, uz neimenovanu mafiju, prokazan kao jedan od sudinika nikad dokazane namještaljke. Neovisno o tome pojavi li se Michel Platini u Daruvaru ili ne , ovaj sudačko-odvjetnički par vjeruje da je sudu podastrijeo ‘mali milijun’ dokaza dovoljnih da donese presudu u njihovu korist.

- Uvjeren sam da će sud, ukoliko bi Platini odbijao doći, donijeti presudu i bez njegova iskaza, jer mi smo kroz postupak sve dokazali. Osim toga, Hrvatska 1. srpnja ulazi u EU i onda je svejedno jesi li Francuz ili Hrvat, onda će i za Platinija okolnosti biti drukčije. Osim toga, Platinijev nedolazak na sud značio bi da Uefa nema što odgovoriti na naše dokaze - kaže Bruno Marić, koji se naslušao mnogo skeptičnih komentara kada je pokretao parnicu protiv moćnog protivnika, ali osluhnuo je da su neke eminencije iz vrha hrvatskoga sudstva rekli: “Nije Marićeva tužba bez veze!”

- Vidim svjetlo na kraju tunela, što je vrlo korisno za dobrobit moje obitelji, supruge i trojice sinova, i veselim mu se prvenstveno zbog svoje djece. Ali, kad mene obasja to svjetlo, uvijek će biti nekoga tko će i dalje sumnjati i u sud i u presudu i u mene. U mom slučaju apsolutna rehabilitacija ne postoji! Znam, bez lažne skromnosti, da sam čvrsta osoba, sve sam u životu napravio sam, imam prekrasnu obitelj, roditelje, punicu i punca, i jest da je najvažnije što tvoji znaju i misle o tebi. Ali, ipak nije to jedino važno. Kad sam već postao medijski eksponiran, mnogo više bih volio da kažu ‘eno ga, super sudac’, nego ‘vidiš, on je za milijun eura tužio Uefu i onog seratora Platinija’. Volio bih da Platini dođe na sud. Ne bojim se ni njega ni njegove Uefe. Način na koji nas je pozdravio na proslavi 100. rođendana HNS-a je nepristojan i neprimjeren, pa čak i da je sve što je rekao istina, i uopće ne ulazim u meritum njegova govora je li istinit ili nije, onako se ne obraća gospodin.

Detektor laži

Jeste li se s odvjetnikom koji zastupa Uefu na sudu u Daruvaru dogovarali o mogućoj nagodbi?

- Dogovorili smo se da komuniciramo samo pismenim putem. Poslali smo dopis u kojem smo rekli da smo spremni doći u Nyon ili gdje god oni hoće, da sam spremni na svaki razgovor, ja sam čak rekao neka me stave na detektor laži i postave pitanja kakva god hoće. Nisu nas pozvali, moj je osjećaj da me se boje, jer sam vrlo ozbiljno nastupio. Moj odvjetnik i ja pokazali smo da nismo suparnici za podcijeniti. Bio sam u jednom času spreman dati i život za to da dokažem da sam u pravu. Prije dvije godine dao bih ruku samo da mi se pred cijelim svijetom ispričaju. No, nisu pokazivali nikakvu želju da nas prime ni na razgovor. E, sad više ne pristajem samo na ispriku. Zašto? Zato što će i nakon isprike postojati veliki broj ljudi koji će reći da je to neki kompromis, imaju neki razlog zašto su se ispričali, uvijek će ostati zrno sumnje. Ne! Platite gospodo za to što ste me nepopravljivo obeščastili i nanijeli mi golemu štetu. Da me sad netko pita bih li 10 milijuna ili da se afera nikad nije dogodila, ja bih izabrao da se to nikad nije dogodilo.

Ignorira li Uefa parnicu?

- Gledam li na Uefu kroz ponašanju njihovog pravnog zastupnika, onda moram priznati da su zasad vrlo korektni.

Je li dosad već bio pozvan na ročište netko iz Uefe?

- Ne. Prvi pa odmah - Platini!

Kako to?

- Zato što smo mi dokazali sve što smo imali dokazati, sudu je sve jasno i mi sad želimo da dođe Platini, pa da završimo tu Uefinu farsu.

Vaš odvjetnik kaže da je visina odštete od milijun eura protuvrijednost enormne štete nanijete vašem ugledu, časti i u materijalnom pogledu. Koliko vam se život promijenio otkako je prije 2,5 godine buknula afera? Biste li danas možda sudili i Ligu prvaka da nije bilo ‘slučaja Bokšić’?

- Bez ikakve dvojbe sebe sam vidio na utakmicama Lige prvaka. Naravno da će mnogi reći da je to pretenciozno, ali ja si u životu postavljam visoke ciljeve. Diplomirani sam pravnik, u petak sam dao predzadnji ispit na poslijediplomskom studiju kreativnog menadžmenta, zamjenik sam ravnatelja Daruvarskih toplica, predsjednik Gradskog vijeća Daruvara, vjerujem da bih i u politici daleko dogurao, ali ‘afera Bokšić’ zauvijek je pokopala moju političku ambiciju. Malo je tko vjerovao da ću ja kao sudac iz Daruvara bez prvoligaša i nogometnog lobija uspjeti stići do Prve lige. A ja sam rekao da ću jednom suditi utakmicu Dinamo - Hajduk! I doživim ostvarenje svoga sna, sudim te 2009. svoju prvu utakmicu između Dinama i Hajduka u posljednji put punom Maksimiru na jednom domaćem dvoboju, a godinu poslije zbog te utakmice počinje moja noćna mora koja je, na žalost, pokopala i moju međunarodnu sudačku karijeru.

No, dobro, danas ste rehabilitirani, imate 40 godina, možda još nije kasno?

- Kad sagledam sve činjenice i sve što mi se još uvijek događa i što će se još događati, mislim da nikad neću biti rehabilitiran.

Izgubio za 200 glasova

Koje ste pozicije držali kad je afere pukla?

- Među ostalim, bio sam i predsjednik gradske organizacije HDZ-a u Daruvaru i još sam uvijek. Gordan Jandroković, ministar vanjskih poslova u to vrijeme, i moj predsjednik, a ja njegov zamjenik u stranačkoj organizaciji na županijskoj razini, savjetovao mi je da odustanem od suđenja te kasnije inkriminirane utakmice finala Kupa između Dinama i Hajduka. Rekao mi je da otkažem suđenje jer se tjedan dana nakon utakmice održavaju lokalni izbori na koje izlazim kao kandidat za gradonačelnika Daruvara. Jandroković mi je, razmišljajući kao iskusan političar i moj prijatelj, rekao da kako god sudio u toj utakmici, uvijek će netko biti nezadovoljan. Ali, meni je to prva utakmica koju trebam suditi Dinamu i Hajduku. I rekao sam mu, doslovce: “Nema šanse. Ne pada mi na pamet!” Tjedan dana kasnije izgubio sam mjesto gradonačelnika za 200 glasova. Ipak, moja je lista dobila najviše glasova, a ja sam i danas predsjednik Gradskoga vijeća u Daruvaru.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg