VELIKA POBJEDA JOŠKA JORASA Na svoju hrvatsku kuću uspio je staviti slovensku adresu

Joško Joras, samozvani borac za slovensku južnu granicu ipak je došao na svoje. Njegova kuća, smještena s južne, hrvatske strane rijeke Dragonje u zaselku Mlini uz sam hrvatsko-slovenski granični prijelaz, dobila je slovensku adresu, Sečovlje 1, 6333 Sečovlje - Sicciole, općina Piran.

Sporazum Pahor-Kosor

S obzirom na to da je sporazum Pahor-Kosor pitanje granice prepustio međunarodnoj arbitraži, čuveni natpis s njegovog balkona “Tudi tukaj je Slovenija“, sa slovenskom zastavom koja se još uvijek vijori, u teoriji, donekle drži vodu, jer sve do postizanja arbitražnog sporazuma taj dio granice je, praktički, još uvijek otvoreno pitanje. Situacija je ovdje u najmanju ruku shizofrena i prilično kompleksna. Adresu koju mu je svojevremeno dodijelila i koje se drži hrvatska administracija, Škrile 73a, pod jurisdikcijom grada Buja, Joras ne priznaje. Čak je i Google Maps Jorasovu kuću u svoje karte uvrstio pod slovenskom adresom, unutar “alternativne” slovenske granice koja, po principu katastarskih čestica općine Piran, obuhvaća i spornih 113 hektara na kojima se nalaze naselja Bužin, Mlini, Škrile i Škudelin lijevo od Dragonje. Na adresi Sečovje 1 registrirana je i Jorasova “turistična kmetija s sobami”, kao i slovenski telefonski broj, koji se uredno reklamiraju na internetu. Škrilja 73a nema nigdje. Jorasova je kuća tako postala “corpus separatum” koji, nakon što su se Hrvatska i Slovenija našle u zajednici europskih naroda, hrvatska država zbog mira sa susjedima ostavlja na miru, a Slovenac koji je do nedavno štrajkao glađu i stavljao barikade na pristupnu cestu više ne pravi probleme.

Sečovlje je slovensko naselje u sklopu općine Piran u Istri, posljednje prije slovensko-hrvatske granice. Nekada je bilo glavno središte za proizvodnju soli za potrebe Venecije, danas živi uglavnom od turizma, a Sečoveljske solane su prirodna turistička atrakcija. Sečovlje je koncentrirano oko delte 30 kilometara duge rijeke Dragonje koja se ulijeva u Piranski zaljev, a predstavlja prirodnu granicu između Hrvatske i Slovenije, po onome što zastupa hrvatska strana, pozivajući se na ono što je definirao još AVNOJ.

Početak arbitraže

No katastarske čestice općine Piran južno od Dragonje formiraju granicu drugačiju od one koju definira ta rijeka, a iako Slovenija u zadnjim pregovorima, navodno, nije iskazivala pretenzije na tih 113 hektara, oni su, u paketu s Piranskim zaljevom i slovenskim težnjama za izlaskom na otvoreno more, postali predmetom arbitraže koja bi trebala početi 2. lipnja. Prema riječima Damira Kajina, koji je s IDS-ovcem Dinom Debeljuhom po pitanju Istre savjetovao Ivicu Račana pri sastavljanju sporazuma s Janezom Drnovšekom o hrvatsko-slovenskoj granici, područje južno od Dragonje tada nije bilo sporno, a neće to biti ni sada.

- Kopnena granica bila je tada dogovorena, ali ostalo je otvoreno pitanje Piranskog zaljeva, što će se sada rješavati arbitražom. Što se tiče zemljišta na kojem se nalazi Jorasova kuća, nema nikakve sumnje da se nalazi na hrvatskom teritoriju, i to će se pokazati i nakon 2. lipnja. To niti jedna strana ne dovodi u pitanje - tvrdi Kajin, koji Jorasa smatra najobičnijim provokatorom te je, kako kaže, upravo definiranje kopnene granice iz vremena Račana i Drnovšeka osiguralo da se duž cijele granice ne počnu javljati neki novi Jorasi. Međutim, čini se da je ipak ostao otvoren prostor za različite interpretacije, ne bez uporišta u povijesti hrvatsko-slovenskih odnosa. Slovensku adresu i kućni broj Jošku Jorasu dodijelila je općina Piran temeljem svojih katastarskih izvoda, a takva situacija proizlazi iz nesređenih graničnih odnosa općina Piran i Buje koji datiraju još iz vremena Jugoslavije, u poslijeratne godine. Iako se više puta na to ukazivalo, katastarsko razmimoilaženje nikada nije riješeno, a u Jugoslaviji, s obzirom na to da fizičkih granica između republika nije bilo, problem se gurao pod tepih. Slično je bilo i u Hrvatskoj, sve do prvih eskapada Joška Jorasa čija se kuća našla na spornoj parceli.

Kontroverzni buntovnik

Kontroverznog slovenskog buntovnika javnost je upoznala kroz niz incidenata koje je uprizorio u posljednjih 10-ak godina. Prvi put za njega se čulo 2002., kada je odbio platiti carinu na uvezenu vešmašinu i 12 litara mlijeka, a od tada je redoviti gost raznih rubrika u novinama, s egidama koje se, ovisno o kutu gledanja (hrvatskom ili slovenskom), kreću od klauna i provokatora do narodnog heroja i čuvara državnih interesa.

Posljednji put o Jorasu se pisalo kada je Hrvatska slavila ulazak u EU. Velika fešta upriličena je na parkiralištu hotela Mulino, odmah iznad Jorasove kuće, gdje je gradonačelnik Pirana Peter Bossman, prvi tamnoputi gradonačelnik u ovom dijelu Europe, predao europsku zastavu svom kolegi iz Buja Ediju Andreašiću. Joras je Bossmana tada napao da svojom prisutnošću na “nezakonito oduzetom zemljištu” vrijeđa svakog slovenskog građanina. Grad Buje je, naime, zemljište na kojem danas stoje parkiralište i hotel prije nekoliko godina prodao poduzetniku Urbanu Ceraru, vlasniku Mulina. Joras, pak, tvrdi da ga je Hrvatska nezakonito prisvojila krivotvorenjem zemljišne dokumentacije, s obzirom na to da se nalazi na spornih 113 hektara. Bossman Jorasa nije poslušao. Došao je na proslavu, pozdravio ulazak Hrvatske u EU, a Joras je feštu bio prisiljen gledati s prozora svoje sobe. Od tada, Jorasove javne aktivnosti su zamrle, ili barem medijima više nisu zanimljive kao što su bili štrajkovi glađu, odlasci u zatvor, postavljanje barikada ili napad na susjeda kosilicom.

Nezgodno mjesto

Kada se sve skupa objektivno sagleda, Jorasova kuća našla se na doista nezgodnom mjestu, a njegov su slučaj podjednako iskorištavali i slovenski i hrvatski nacionalisti i političari kojima je bio “zahvalna roba”. Njegova “turistična kmetija” djeluje kao nedovršeni objekt. Kuća još nije potpuno ožbukana, stavljena su nova PVC vrata i prozori s kojih još nisu skinuti najloni. Vrt je uređen, ima par voćki, jednu kravu u ograđenom prostoru. Turista, čini se, trenutno nema. Pokušali smo razgovarati. Nije se dao, na kraju smo razmijenili par rečenica. “Proučite sve dokumente, izvucite sami zaključke i ja onda nemam što govoriti. Kada vas jednom ugrize zmija, bojite se i konopa” - ponovio je nekoliko puta aludirajući na tretman koji ima u medijima. Političare, i hrvatske i slovenske, smatra nesposobnima, nedoraslim svom zadatku. Pitamo ga da li će, kada Hrvatska uđe pod shengenski režim i graničnih prijelaza više ne bude, biti mirniji. Ne odgovara, ponavlja onu o zmiji i pristojno nas otpravlja iz dvorišta. Sečovlje 1, 6333 Sečovlje - Sicciole, ili Škrile 73a, 52460 Buje (Buie) ostaje za nama.