Veliki povratak Josipa Broza: Osnovao sam Komunističku partiju i na izborima računam na glasove novih proletera

ZAGREB - Josip Broz dočekao nas je u restoranu Tito , u strmoj i prilično tijesnoj Ulici Miloja Đaka 1b, tik do nove rumunjske ambasade na beogradskom Dedinju, samo nekoliko stotina metra od Belog dvora gdje je proveo dobar dio života.

S njegovim djedom, sasvim sigurno, nije išlo tako glatko, no doći do Titova unuka i imenjaka Josipa Broza, zvanog Joška, bilo je više nego jednostavno. Kad smo glavnoj tajnici Komunističke partije, Nataši Radulović, rekli kako bismo željeli razgovarati s njenim predsjednikom, nakon pauze od sekundu-dvije odgovorila je: “Drug Broz sutra nema mnogo obveza. Primit će vas u 11 sati”. I uistinu, drug Broz sutradan kao da je čekao samo nas: sjedio je za jednim od stolova u potpuno praznom restoranu, a i da je bio u društvu, ne bi ga bilo teško prepoznati.

Četvrti brak

Šezdesetčetverogodišnji Josip Broz vrlo je nalik svom ocu, Titovu sinu Žarku, iz prvog braka s Ruskinjom Pelagijom Bjelousovom. Ista ona bujna, teško ukrotiva kosa s fotografija njegova oca i plave, prodorne oči koje je naslijedio od djeda. U kretnjama i gestama mnogo je Titovog, da li urođenog ili namjerno potenciranog, teško je reći. Uglavnom, drug Josip Broz, predsjednik nedavno registrirane Komunističke partije , dobro se nosi sa svojim godinama. Nedavno se oženio četvrti put i ima četverogodišnju kćerkicu Tamaru, a što se brakova tiče, nadmašio je i oca i djeda, koji su se ženili po tri puta.

Koalicijski poticaj

Dočekao nas je u crnoj polo majici, tamnom sakou i žućkasto-smeđim hlačama od širokog samta. Na reveru, poput kakva crvenog karanfila u zapučku, koči se velika značka Komunističke partije, sa srpom i čekićem u zvijezdi petokraki. Držanje mu je državničko, nalik djedovu, ali nedostaje onaj širok Titov osmijeh. Ne puši, poput djeda, kubanske cigare, nego crveni De Santis i ne pije Titov omiljeni Chivas Regal, nego srče espresso zaslađen umjetnim sladilom.

Posljednjih je dana rejting njegovoj tek registriranoj Komunističkoj partiji naglo skočio nakon izjave jednog od najmoćnijih ministara u srbijanskoj vladi, Ivice Dačića, koji je rekao kako je moguća koalicija njegove Socijalističke partije Srbije s Brozovim komunistima. SPS, koji je formirao Slobodan Milošević , baštinik je nekadašnjeg Saveza komunista Srbije, pa bi dvije stranke trebale biti prirodni saveznici. U dijelu srbijanske javnosti to je odmah izazvalo pitanje hoće li komunisti ponovno vladati tom zemljom, no ozbiljni politički analitičari na to odmahuju rukom, govoreći kako Titov unuk, sa svim svojim nostalgičarima zajedno, može računati samo na izborne promile.

Odlučit će Partija

Drug Broz odbacuje takve procjene, a s blagim cinizmom govori o Dačićevu SPS-u, danas koalicijskom partneru stranke predsjednika Borisa Tadića. “Dačić i njegovi”, kaže Broz, “od nekadašnje su komunističke partije uzeli imovinu, a nama su ostavili komunističke ideje”.

Ipak, nije da mu ne godi Dačićeva ponuda, ali o tome će, ističe, odlučiti Partija kada za to dođe vrijeme.

U Ulici Miloja Đaka 1b, gdje nas je primio Josip Broz junior, u vlastitoj prostranoj vili s bazenom - kakve baš nisu uobičajene među proleterima i radničkom klasom - uz restoran Tito nalazi se i sjedište Komunističke partije. Odatle, iz tog raskošnog prostora u kojemu je i Brozov stan, 6. prosinca prošle godine krenula je, kao da je izašla iz kakvog muzeja voštanih figura, povorka od tridesetak osoba, među kojima i skupina pionira s plavim titovkama i crvenim petokrakama, kako bi u srbijanskome ministarstvu za državnu upravu i lokalnu samoupravu predali dokumentaciju potrebnu za registraciju Kompartije.

Novi proleteri, naprijed!

Na čelu kolone, ispred transparenta na kojemu je pisalo “Dok smo bili drugovi, živeli smo kao gospoda, sada smo gospoda, a kako živimo?”, bio je drug Broz s crvenom kravatom, kakve su nosili i ostali drugovi, dok su drugarice bile u crvenim jaknama. Najveću pozornost u toj je živopisnoj družini pod crvenim barjakom, Titovim slikama i komunističkim simbolima izazvala najmlađa, propisno odjevena pionirka, četverogodišnja Tamara, kći Josipa Broza juniora.

“Tito je i danas brend i njegovo ime otvara sva vrata u mnogim državama svijeta. Njegova popularnost u novonastalim državama bivše Jugoslavije golema je i svakim danom sve veća”, priča Josip Broz kojemu se prijatelji uglavnom obraćaju s Joška, nadimkom koji nosi od djetinjstva.

(...)

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG