Svima su puna usta stranih ulaganja koja jedina mogu spasiti Hrvatsku jer se više ne možemo zaduživati kao prethodnih godina. Strana su ulaganja must-have i za HDZ i za Kukuriku koaliciju, kao kad modni dizajneri proglase da ove zime ne smijemo izaći iz kuće bez nečeg plavog na sebi.
Pozvali smo stoga Domagoja Ivana Miloševića , potpredsjednika Vlade za investicije, koji je na funkciji deset mjeseci, i Radimira Čačića , predsjednika HNS-a i najvjerojatnijeg potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva u Vladi Kukuriku koalicije, ako pobijedi na izborima, na sučeljavanje o poticanju tih famoznih stranih ulaganja.
Za uvod, evo nekoliko brojki: dosad su strana ulaganja u Hrvatsku iznosila 24,3 milijarde eura, od čega 8,5 milijardi eura u banke, 2,7 milijardi eura u trgovinu, 1,5 milijardi eura u naftnu industriju, 1,4 milijarde eura u nekretnine... U proizvodnju gotovo ništa. Kako ćemo sada privući strana ulaganja koja će potaknuti gospodarski rast, a dosad to nismo učinili? I to u godinama kad nije bilo globalne ekonomske krize, a kapital je tražio kamo će ulagati.
Milošević: Bez Ine i bez općenito naftne industrije 2,6 milijardi eura ušlo je u proizvodnju. Mi ćemo tek za dvije godine postati punopravna članica EU, što je bitno da bi netko izvana ulagao u proizvodnju. Drugo, mi smo devedesetih imali rat, a za to se vrijeme raspalo tržište naše industrije. Unatoč tome, po stanovniku smo uspješniji u privlačenju stranih ulaganja od mnogih koji su već osam godina u EU i koji su to vježbali još od devedesetih.
Čačić: U tranzicijske zemlje strani kapital ulazi primarno u kupovinu tržišta, pa je i kod Ine primarno kupio tržište, a ne proizvodnju. Najpotentnije tržište koje je kupljeno kao monopol je telekom. Bili smo uspješni u prodaji svog tržišta. Ali, zabrinjava činjenica da su direktna strana ulaganja pala 10 puta u odnosu na ono što smo imali prije tri godine. To je tragedija. U tranzicijskim zemljama po tome smo na samom dnu. Tu i tamo pokušavamo prodati malo magle kao kad je tu bila Angela Merkel pa smo objavili ogroman uspjeh s ulaganjem u luku Galženica od 230 milijuna eura. No, to nije ulaganje nego je kredit, a krediti se vraćaju. To je potpuno suprotno ulaganju.
Milošević: U prvih šest mjeseci ove godine uloženo je dvostruko više nego cijele prošle godine, od toga je 50 posto ulaganja bilo u proizvodnju, dominantno je to Željezara Sisak. Unatoč svjetskoj krizi, mi smo u protekle dvije godine po stanovniku privukli tri do šest puta više stranih ulaganja nego Poljska, Slovačka ili Slovenija. U protekle dvije godine nismo prodavali nacionalnu imovinu niti ćemo to činiti.
Čačić: Išao sam u sedmu gimnaziju kod džamije i imao sam profesora Žganjera koji je govorio: ‘Res non verba’. U prijevodu za nas iz poslovnog svijeta: od svih velikih riječi ja prepoznajem samo i najmanje djelo. Nema ga.
Milošević: Zar Luka Rijeka nije djelo? Imali ste četiri godine za pokretanje projekata, i u Luci Rijeka i drugdje...
Čačić: I napravljeno je, samo nisi primijetio. Samsung je napravio cijelu obalu, ja sam osobno sudjelovao u projektu, bila je to ogromna investicija.
Milošević: Bio sam tada vrlo mlad.
Čačić: Da, bio si mlad pa se ne sjećaš. Luka je u ovih osam godina propala, a u naše četiri godine napravljen je taj blok sa Samsungom. U ovih 21 godinu samostalnosti imali smo samo četiri godine u kojima smo bili u samoj špici gospodarskog rasta tranzicijskih zemalja Europe, među prve tri zemlje, a 17 godina smo među zadnje tri zemlje tranzicijske Europe. Pametnome dosta. Što se tiče ulaganja, na dnu smo.
Milošević: HNB je objavio da su ove godine strana ulaganja dvostuko veća nego cijele 2010.
Čačić: Svaka čast. Znači da strana ulaganja više nisu deset puta manja nego 2008., nego samo pet puta manja.
Milošević: No, svijet se promijenio.
Čačić: Promijenio se i za sve ove zemlje koje su ispred nas...
Milošević: Poljska, Slovačka i Slovenija su iza nas.
Tu je počela bitka podacima i papirima koja se povremeno ponavljala tijekom sučeljavanja. Radimir Čačić je vadio svoje grafikone, Domagoj Milošević je zavirivao u svoje bilješke.
Čačić: Ovdje, kao što vidiš, iza nas su samo Slovenija i Slovačka, a ispred nas su Češka, Ukrajina, Mađarska, Bugarska, Srbija, Rumunjska, Bugarska...
Milošević: Gledaš udio u BDP-u, a ne ulaganja po stanovniku, a valjda je to logično.
Čačić: Pa udio u BDP-u je ključan. To je izuzetno loš rezultat. Dobro je da danas imamo jasnu sliku o tome kako bez snažnih investicija u realni sektor nemamo izlaza. Nažalost, tih investicija nije bilo. Prema Vladinoj strategiji, u zadnje tri godine trebalo je biti realizirano tri milijarde eura ulaganja u energetiku. Domagoje, reci, što je realizirano?
Milošević: Krenuli smo prošlo ljeto s katalogom javnih projekata od 100 milijardi kuna, od kojih je dosad pokrenuto 20 milijardi kuna, što je u godinu dana respektabilna brojka. Znaš, kao i ja, da investicije nisu od danas do sutra, nije to kao da baciš kikiriki pa on raste...
Čačić: Domagoje, ja to jako dobro znam, ali osam godina je potrošeno i sad se dva mjeseca prije izbora govori da smo nešto započeli.
Milošević: Ja govorim o mandatu ove Vlade u protekle dvije godine.
Jedno od velikih ulaganja u realni sektor bila je Željezara Sisak. Što se tamo dogodilo? Amerikanci prodaju Željezaru, namjeravaju se riješiti svih zaposlenih, očito je da ne mogu naći kupca...
Milošević: CMC ima globalni biznis i odlučio je zatvoriti pet lokacija u svijetu: jednu u Njemačkoj, jednu u Hrvatskoj i tri u SAD-u. Izravno su uložili u proizvodnju stotinjak milijuna dolara. Ako neki ulagač u Hrvatsku mijenja svoj poslovni plan i restrukturira svoj biznis, nije naša krivnja. Mi im šaljemo potencijalne kupce s kojima oni moraju razgovarati. Vladin interes je sačuvati radna mjesta i proizvodnju, a to ćemo učiniti tako da zajedno s njima nađemo novog ulagača.
No, oni imaju plan otpuštanja radnika uz otpremnine. Kakvo je to zadržavanje radnih mjesta?
Milošević: Do početka prosinca traje proizvodnja, do kraja prosinca plaćaju radnike...
Znači, novi se kupac mora naći do kraja godine?
Milošević: Gledajte, to nije tako jednostavan proces. Svijet se u dva mjeseca promijenio. Nažalost, čelična industrija u cijelom svijetu ide na lošije. Očito su zaključili da više ne mogu gubiti novac na pet mjesta.
Koliko ima zainteresiranih kupaca?
Milošević: Zasad smo razgovarali s dva njemačka i jednim indijskim ulagačem.
Čačić: Željezara nije dobar primjer za probleme i propuste koje je Hrvatska kao država činila stranim ulagačima. Puno bolji primjeri su Ikea, gubitak Južnog toka, tragedija s LNG-jem...
Milošević: Ikea je u zadnjoj fazi rješavanja...
Čačić: Nakon koliko godina?
Milošević: Ja ću govoriti o zadnjih deset mjeseci, otkad sam potpredsjednik. Ovo je prva velika investicija u koju je uključena lokalna samouprava, HAC i cijeli niz odluka za koje se očekuje da bi netko financirao premještanje postojeće i gradnju nove infrastrukture.
Čačić: Samo na ovoj lokaciji se priča s Ikeom teli već tri godine. Ne možemo reći da HDZ nije ništa kriv jer mu je ministar za investicije došao tek prije deset mjeseci ili predsjednica Vlade prije dvije godine. Ne može to tako.
Milošević: Vlada je prije otprilike mjesec dana donijela zadnju odluku, sada se čeka zadnji potpis iz Državnog odvjetništva i oni mogu početi graditi. Za LNG je došlo pismo namjere jedne velike investicijske banke. Šeik Althani bio je ministar ekonomije i član uprave Qatar petroleuma, koji je vlasnik Qatar gasa, najvećeg proizvođača LNG-ja na svijetu. U jednom je trenutku projekt LNG neslavno zaustavljen, ali bilo je to prije Vlade gospođe Kosor. Ova Vlada na njemu radi jer je to važan projekt ne samo za Hrvatsku nego je tih od 6 do 8 milijardi kubika projekt za srednju Europu.
Dalje, Južni tok: bio sam ovog proljeća u Gazpromu i razgovarao o Južnom toku. Svi ti infrastrukturni projekti i naša geografska pozicija temelj su za privlačenje ozbiljnih proizvodnih greenfield investicija. Evo, prvi se put u mom uredu radi na dolasku automobilske industrije: 1500 radnih mjesta, 300 milijuna eura investicija.
Čačić: Autoindustrija je jedna izvanredna stvar i ako je tako kao što kaže gospodin Milošević - super. Ali dosad nismo ništa vidjeli. Kao što rekoh, više cijenim ono što vidim i što mogu opipati. Evo vam jedan vic: uhvatila supruga muža s ljubavnicom i pita: Tko ti je ovo? On se okrene: Pa nikoga nema u krevetu. Ona kaže: Jesi ti normalan? Kako nema? A on: Pa nije moguće da ti više vjeruješ svojim očima nego mojim riječima! Tako vam je i s rezultatima HDZ-ovih vlada. Ja sam puno skloniji vjerovati svojim očima.
Milošević: Moram još reći: u mom je uredu trenutačno stotinjak privatnih investicijskih projekata, vrijednih 45 milijardi kuna, u realizaciji. Od toga je otprilike polovica u turizmu. Naravno, kad država stavlja neki resurs u funkciju, mora ići na javni natječaj i zato neke procedure traju dulje. No, kao što sam rekao, imamo plan ukidanja prepreka za ulaganja...
Čačić: Ali 4,5 posto smo pali u industrijskoj proizvodnji u odnosu na 2010.
Milošević: Sad izvlačiš jedan mjesec...
Čačić opet vadi tabele i pokazuje: Ovo je usporedba prošle i ove godine. Ukupno smo pali 1,8 posto.
Milošević: Ne, rasli smo.
Čačić: To su podaci Hrvatske gospodarske komore.
Milošević: Ne možeš uzeti jedan mjesec iz konteksta. Osim toga, tu smo rasli.
Čačić: Ali ne mogu sanjati onaj sljedeći mjesec. Evo onda na godišnjoj razini. Pad izvoza 18,2 posto.
Milošević ponavlja: Imali smo rast izvoza i rast industrijske proizvodnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....