Prvo je Bog stvorio Adama i Evu i oni su imali Abela i Kaina i tako to. Ima tu nekih sumnji oko cijele priče. Kako su oni mogli stvarati djecu ako nije bilo više žena? To je vrlo sumnjivo. A i šest dana mi se čini prekratko vrijeme...
Ne znam kako Crkva misli da su dinosauri, Adam i Eva živjeli zajedno u slozi. Teško mi je vjerovati u teoriju o Adamu i Evi. Također, mislim da je glupa.
Mislim da je zmija problematična u cijeloj priči.
Citirane su rečenice izrekli učenici šestih razreda jedne zagrebačke osnovne škole odgovarajući na religijsko i znanstveno objašnjenje postanka života na Zemlji. Oni su dio velike studije dr. Borisa Jokića, znanstvenog suradnika Instituta za društvena istraživanja. Tijekom rada na svom doktoratu, koji je obranio na prestižnom Sveučilištu Cambridge, Jokić je dvije i pol godine vodio istraživanje među učenicima zagrebačkih osnovnih škola o njihovu stavu prema znanosti i religiji i pristajanju uz određeni svjetonazor. Rezultate istraživanja, prve takve studije u nas, Boris Jokić je sažeo u nedavno objavljenoj knjizi “Science and Religion in Croatian Elemenatary Education: Pupils’ Attitudes and Perspectives” (Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: učenički stavovi i perspektive). Kako bi bila dostupna međunarodnoj znanstvenoj zajednici, knjiga je napisana na engleskom jeziku.
- Zanimalo me je kako učenici različite razvojne dobi usvajaju znanstvene i religijske pojmove te na koji način dolaze do odgovora na pitanja koja se postavljaju unutar i između te dvije domene - kaže Jokić.
Njegova studija obuhvatila je oko 500 učenika iz 11 zagrebačkih osnovnih škola koji pohađaju katolički vjeronauk. U sklopu kvantitativnog istraživanja učenici su ispunjavali upitnik od 90 pitanja prema uzoru na slična istraživanja u svijetu.
- Mislim da je još vrednije što sam godinu dana istraživanja proveo u jednoj školi s učenicima i nastavnicima - rekao je Jokić koji je tijekom kvalitativnog istraživanja pratio 30 učenika, između petog i šestog, te između šestog i sedmog razreda.
Intervjuirao je djecu, ali razgovarao je i s njihovim nastavnicima prirode, biologije, fizike, kemije i vjeronauka. - Sa svakim sam učenikom pojedinačno razgovarao desetak puta. Učenici su, također, vodili svoje dnevnike o temama vezanim uz istraživanje. Cilj je bio da slobodno izraze vlastita razmišljanja i osjećaje - objasnio je Jokić.
Učenike su njihovi nastavnici podijelili u tri kategorije: prvu su činili zainteresirani više za znanost, a manje za vjeronauk, drugu oni koje podjednako zanimaju i znanost i vjeronauk, a treću djeca koju više zanima vjeronauk nego znanost. - Odnos znanstvenog i religijskog obrazovanja je globalno važna tema, ali i posebno značajna u Hrvatskoj jer te dvije domene zrcale hrvatsko društvo. S jedne strane religija, naročito Katolička crkva, tradicionalno je i povijesno povezana s hrvatskom državotvornošću. S druge strane, znanost je ključni pokretač tehnološkog i gospodarskog razvoja.
Zanimalo me je što učenici, čiji se glas u hrvatskom društvu i obrazovanju potpuno zanemaruje, misle o tim stvarima - rekao je Jokić. - Postoji nekoliko elemenata gdje se znanstveni i religijski svjetonazor u obrazovanju susreću i nude različite informacije, pri čemu se u obrazovanju ne ulazi u odnos tih različitih objašnjenja. Najdrastičniji primjeri su spolnost i pitanje postanka i razvoja svijeta, prirode i čovjeka - istaknuo je Jokić.
- U nedostatku bilo kakvog dijaloga u obrazovanju djeca su prepuštena sama sebi da pomire ili ne pomire različita objašnjenja i stavove te da dođu do nekog osobnog stajališta o tim ključnim pitanjima koja od pamtivijeka muče svakog čovjeka. Navedeno je zapravo poraz obrazovnog sustava - dodao je Jokić.
Njegovo istraživanje pokazalo je kako iz perspektive učenika ni prirodoznanstveno ni vjeronaučno obrazovanje u Hrvatskoj nije uspješno u ostvarivanju ciljeva. Kada je riječ o vjeronauku, učenici imaju načelno pozitivan stav. - Mlađi učenici imaju pozitivniji stav prema vjeronauku. Kako njihovo školovanje odmiče, stav prema vjeronauku postaje sve kritičniji - rekao je Jokić. - Doslovno shvaćanje Biblije pada s godinama baš kao i doslovno pristajanje uz učenje i stavove Crkve, što je očekivano jer u toj dobi jačaju otpor prema autoritetu i kritički način razmišljanja - rekao je Jokić.
Tako primjerice 37,9 učenika šestog razreda smatra da je “Biblija riječ Božja i da je treba doslovno shvatiti”, a 43 posto njih drži da je “Biblija riječ Božja, ali je ne bi trebalo uzeti doslovno”. Da je “Biblija knjiga koju je napisao čovjek i nije riječ Božja” misli samo 3,7 posto učenika šestog razreda, a njih 15,4 jest neodlučno ili ne zna. U osmom razredu, sve su snažnije sumnje u ono što iznosi Biblija. Tako svega 17,3 posto osmaša vjeruje da je “Biblija riječ Božja i da je treba doslovno shvatiti”, dok 59,9 posto njih smatra da je “Biblija riječ Božja, ali je ne bi trebalo uzeti doslovno”. Da je “Biblija knjiga koju je napisao čovjek i nije riječ Božja” misli samo 9,9 posto učenika osmog razreda, a njih 12,9 jest neodlučno ili ne zna.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....