ZAGREB - Automobil marke Saab spretno se uvukao na slobodno mjesto parkirališta Cercle Royal Gauloisa, elitnog okupljališta uglednika iz Bruxellesa. Mom čuđenju nije bilo kraja kad sam ugledao bivšeg hrvatskog ministra i veleposlanika Janka Vranyczanyja Dobrinovića kako se izvlači s vozačeva mjesta.
Barun ili grof, kako ga tituliraju u Belgiji, posljednjih se godina uopće nije promijenio - raspoložen, brižljivo uređen i počešljan, u modernom sivom kariranom odijelu, sa svjetloplavom kravatom i džepnim rupčićem odgovarajuće boje - nipošto ne ostavlja dojam čovjeka koji je upravo prevalio 91. godinu.
Iako konobari vrlo dobro poznaju gurmanske navike stalnih gostiju, pa problema oko narudžbe nema, barun Vranyczany ipak je predložio da probamo specijalitet crevette, male račiće što ih love u Sjevernom moru.
Nakon što je naručio i omiljeno mu crveno vino Bordeaux berbe 2004., prisjetio sam se kako su za Vranyczanyja uvijek tvrdili da je veliki gurman, sjajan poznavatelj vina, hedonist. I još nešto: Vranyczany je iznimno dobroćudan čovjek, nikad ni za koga ne bi rekao ružnu riječ, nikad povisio glas, uvijek krajnje uglađen, profinjenih manira. Riječju - pravi europski džentlmen. Čim je konobar otišao, nagnuo se preko stola, pogledao me i značajno upitao: “A Sanader?”
Omiljeni Sanader
Barun je s bivšim premijerom bio u sjajnim odnosima, iznimno su se cijenili, često družili pa ne čudi što su ga zanimali detalji slučaja što već mjesecima potresa Hrvatsku. Nikako mu ne ide u glavu, kao uostalom ni većini onih koji su poznavali Ivu Sanadera, da je praktički vodio dvostruki život. Priznaje da je bio šokiran i da dugo nije vjerovao da je sve to istina. Prije nego li sam mu išta odgovorio, Vranytzany je, vidno razočaran, zaključio:
- Pa on se predstavljao kao europejac, 17 godina je živio u Austriji, tko je takvo što mogao i pomisliti? Dobro da je Hrvatska imala snage uhvatiti se u koštac s korupcijom na najvišoj razini, ali loše je što mnogi stranci sad postavljaju pitanje kako je sve to bilo moguće, kakva je to država kad se i prvi čovjek ne libi krasti?
Na sreću, ovdje u Bruxellesu Sanader je bio omiljen, prava zvijezda, pred njim je bila ozbiljna europska politička karijera. On bi, da nije završio u zatvoru, nakon što Hrvatska uđe u EU, bio sasvim sigurno jedan od europskih ministara, ako ne i više od toga. Stoga nam ne predbacuju što nas je sve godinama obmanjivao, budući da su i sami nasjeli na njegov šarm i rječitost.
Razgovor na temu Sanader neminovno je otvorio i pitanje odnosa Europe i Hrvatske. Govoreći o tom, barun Vranyczany je pozorno birao riječi, da ne izgovori ni jednu pregrubu formulaciju:
- Reći da sam razočaran onim što je dosad Hrvatska postigla kao samostalna država, prestrogo je i prekritično. Možda smo mogli i bolje. Možda smo naprosto previše očekivali. Na početku stvaranja države bio sam veliki optimist, ali vrijeme pokazuje da to nije bilo realno.
Osobno sam, priznajem, ipak razočaran, morali smo biti ekonomski i politički jači, već smo godinama trebali biti u EU, nismo smjeli dopustiti toliko kriminala i korupcije. Znate, Hrvatska je nezaustavljiva nova članica EU, svi priznaju da smo učinili puno u preobrazbi društva, ali iz razgovora s važnim i utjecajnim ljudima shvatio sam kako oni, obazrivo, upozoravaju da naša zemlja ima i puno, kako bih rekao, nesimpatičnih strana”.
Sjajna memorija
-Ne možemo pobjeći od tog da u našem ponašanju nedostaje europske uglađenosti, stječe se dojam kako u nas prevladavaju balkanski mentalitet i ponašanje. S tom se ocjenom posebno slažu strani poslovni ljudi koji su iznimno razočarani jer ih pokušavaju reketariti svi - od najniže lokalne razine pa do samog vrha.
Glasno promišljajući što se to dogodilo s Hrvatskom, Vranyczany, koji ima sjajnu memoriju, prisjeća se riječi uglednog novinara Frankfurter Algemeine Zeitunga, velikog ljubitelja i poznavatelja Hrvatske, koji mu je početkom 1990. godine proročanski najavio: “Kad napokon dobijete svoju državu, vidjet ćete koliko će se ta država razlikovati od vaših sadašnjih očekivanja i nadanja. Bojim se reći, ali siguran sam da će biti lošija i slabija, nego što sada možete uopće zamisliti”.
Analizirajući razloge zbog kojih se očekivalo više od nove hrvatske države, Vranyczany ističe da nas je limitirala činjenica što smo uvijek živjeli u državama koje nisu bile naše.
Upozorava da od Habsburške monarhije nismo gradili državu na europskim vrijednostima. Najprije je vladala diktatorska dinastija Karađorđevića, potom je došla NDH i Pavelić - najgori vođa u povijesti Hrvatske, kad smo definitivno izgubili priključak s Europom, zatim Tito i komunistička diktatura, pa autokratska vladavina Tuđmana i kleptomansko razdoblje Ive Sanadera. Nigdje tu, upozorava Vranyczany, nisu prevladavale europske vrijednosti, niti je bilo prave demokracije. A Hrvatska se, kako kaže, u Habsburškoj monarhiji europeizirala i civilizirala, Slavonija i Osijek bili su Europa…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....