VRDOLJAK 'Istina je, ja sam zaustavio projekt Visie Croatice. Neću Imunološki dati ljudima koji ne nude ništa osim obećanja'

Voljeli ga ili ne, ministru gospodarstva Ivanu Vrdoljaku teško je prigovoriti da nije dovoljno aktivan. Dapače, njegovi protivnici reći će i da je preaktivan, ciljajući na nedavno objavljene stenograme razgovora Vrdoljaka s osječkim poduzetnikom Željkom Bilošem oko problema i poreznog duga Biloševe tvrtke OLT. Cijeli slučaj završio je optužnicom, ali ne i za Vrdoljaka koji to smatra dokazom da nije sudjelovao u bilo kakvim nelegalnostima. - U današnjoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj, takvi pozivi, nažalost, svakodnevica su ministara u gospodarsko-ekonomskim resorima. Stalno se trudimo naći neka rješenja koja bi omogućila očuvanje proizvodnje i radnih mjesta. Razgovaramo s bankarima, poreznicima, radnicima - ali uvijek u okvirima zakona - kaže Vrdoljak koji, kako tvrdi, o cijeloj priči s OLT-om više ni ne razmišlja. Samo u zadnjih nekoliko dana, prvo je u Saboru odgovarao na interpelaciju oporbe o istraživanju ugljikovodika u Jadranu, da bi se onda našao pod povećalom javnost zbog navoda da je on blokirao prodaju Imunološkog zavoda tvrtki Visia Croatica. To je i logično. Biti ministar zadužen za gospodarstvo u zemlji poput Hrvatske teško može biti statičan posao.

Je li točno da ste vi stopirali prodaju Imunološkog zavoda Visia Croatici?

- Točno je. Ministarstvo gospodarstva donijelo je odluku da se njihova ponuda odbije.

No, bila je to jedina ponuda…

- Da, bila je to jedina ponuda na ovom natječaju. Već i ta činjenica govori da ishod natječaja nije bio onakav kakvog smo željeli, odnosno da ovo nije bio dobar trenutak za prodaju.

Zar će biti boljeg trenutka? Radnicima Imunološkog kasne tri plaće, tvrtki prijeti stečaj…

- Imunološki neće ići u stečaj. Tražimo rješenje za te tri plaće, a ako sve bude prema planu, do jeseni bi tvrtka trebala ponovno dobiti proizvodne dozvole i krenuti s radom. Kad to riješimo, bit će puno lakše osigurati dugoročnu stabilnost i održivost Imunološkog.

Što to znači? Imunološki zavod ostaje u državnom vlasništvu?

- Trenutačno ostaje. Ne vidim smisao privatizacije strateški važne državne institucije bez snažnih garancija privatnog partnera da će izvršiti potrebna ulaganja, ali i ispoštovati sve ostale obveze prema državi. Problem je što takav partner neće doći dok je situacija u Imunološkom pravno neriješena. Kao državna institucija Imunološki je pravnom inercijom čuvao i koristio bakterijske sojeve koji su vlasništvo RH, prikupljao i prerađivao krvnu plazmu, te je prodavao zdravstvenom sustavu. Očekujem od Ministarstva zdravlja da riješi pravni status sojeva te pravni odnos Zavoda za transfuzijsku medicinu i HZZO-a. Dosad se to sve odvijalo u okvirima tradicionalnih konvencija, no ako će to biti privatna tvrtka, ti se svi odnosi moraju vrlo precizno pravno definirati. Državi je to važno jer je Imunološki važan dio njezinog zdravstvenog sustava, dok je privatnom investitoru bez toga svako ulaganje u Imunološki neodrživ poslovni rizik. No, dok je god to neriješeno, nećemo dobiti ozbiljne ponude.

A ponuda Visia Croatice nije bila ozbiljna?

- Jedino su oni i mogli podnijeti ponudu u ovakvoj situaciji, jer faktički ne raspolažu svojim novcem. Sjajno je da su se građani solidarizirali da bi spasili Imunološki, no treba im biti jasno da oni nisu uplaćivali novac za Imunološki i da je ta ideja kako je zamišljena daleko od ozbiljnog poslovnog pothvata, a posebno za takvu važnu tvrtku. Suštinski Visia Croatica nama nije nudila ništa osim obećanja. Sva obećana ulaganja zasnivala su se na obećanjima da će potreban novac biti skupljen od raznih ulagača, no bez ikakvih garancija. A što ako ne bi uspjeli? Tko bi onda snosio odgovornost? I na kraju, koliko bi na to vremena izgubili, koje nemamo, a što bi upropastilo šanse da se Imunološki spasi.

Navodno je Grad Zagreb bio spreman uključiti se u tu inicijativu sa značajnim financijskim sredstvima. Nije li vam to bilo prihvatljivo?

- Nemam ništa protiv da Zagreb preuzme Imunološki, no neka se transparentno jave na natječaj, podnesu ponudu i daju adekvatne garancije. Takva ponuda podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti za budućnost Imunološkog. Tko preuzima odgovornost u modelu kakav je nudila Visia Croatica? Tisuće ulagača koji su dali novac, ali ne upravljaju društvom ili nositelji inicijative koji nisu uložili ništa, ali upravljaju?

Sada ste odgovornost preuzeli vi, ako Imunološki propadne to će biti na vašu dušu…

- Da, toga sam svjestan, no zar sam trebao podržati rješenje koje sam smatrao lošim? Politički bi bilo puno ugodnije prihvatiti ponudu Visia Croatice, proglasiti to spašavanjem Imunološkog i cijelu priču prepustit sljedećoj vladi, tko god bude u njoj sjedio. No, tako se ne može voditi odgovorna politika.

Sa sličnim problemima ste suočeni i u brodogradnji. Sve više se u javnosti priča o ozbiljnim problemima u Brodosplitu…

- I tu je ova Vlada preuzela veliku odgovornost, a to se ponekad zaboravlja. Sjetite se samo u kakvoj je situaciji bila naša brodogradnja 2011. godine. Napravili smo plan restrukturiranja, usuglasili ga s privatnim ulagačima i Europskom komisijom. Danas, tri godine nakon početka cijele priče vidimo da u dva od tri škvera - 3. Maju i Brodotrogiru - program teče vrlo uspješno, te bi čak mogao biti završen prije planiranog roka. U Brodosplitu imamo određenih problema, prvenstveno zato što knjiga narudžbi nije u stanju kakvom bi mi htjeli da bude. No, objektivno gledajući, i ekonomska situacija se znatno promijenila otkad su ugovori bili potpisani. Već se neko vrijeme razgovara o određenim izmjenama ugovora kojima bi se detaljnije definirali obveze ulagača i države u cijeloj priči, ali, naravno, uz suglasnost Europske komisije.

Neki ekonomski stručnjaci tvrde kako se restrukturiranjem brodogradnje išlo na ruku privatnim vlasnicima?

- Takve tvrdnje je nemoguće izbjeći, no danas mi se one čine kao naknadna pamet. Bez restrukturiranja i ulaska privatnog kapitala Hrvatska bi danas imala samo jedno veliko brodogradilište - pulski Uljanik - tisuće radnih mjesta bilo bi izgubljeno, nestala bi jedna cijela važna izvozna industrija, koja uz sebe veže i ostale industrije, a milijarde kuna državnih jamstava ušlo bi u javni dug. Dakle, to je bila alternativa. Je li financijski angažman države u cijeloj priči mogao biti manji je poprilično akademsko pitanje. Podsjećam, čak i uz takav angažman države, nije bilo previše investitora zainteresiranih za ulazak u naša brodogradilišta. Danas neki u Splitu negoduju protiv vlasnika, no ne bi trebali zaboraviti da drugih zainteresiranih nije bilo.

Zainteresiranih bi moglo biti za kupnju dionica Hrvatske elektroprivrede, no taj proces nikako da krene. Hoće li se provesti privatizacija HEP-a biti provedena u mandatu ove Vlade?

- U vašem pitanju su dvije krive premise. Kao prvo, ne slažem se da proces nije krenuo. Proces traje određeno vrijeme i vrlo ozbiljno se radi na njemu. Druga netočnost, a ta se u javnosti stalno ponavlja, jest to da se prodaja dionica smatra ključnim ciljem cijelog procesa.

Pa zar prodaja dionica nije cilj privatizacije?

- U slučaju HEP-a, cilj procesa koji smo pokrenuli jest da se uvede red u kompaniju, da se precizno utvrdi što je sve imovina HEP-a, koja je njezina realna vrijednost, a da se onda takva sređena kompanija putem dokapitalizacije financijski ojača za iskorak na regionalna tržišta. Taj proces traje, problemi su identificirani i naporno radimo na tome da ih riješimo.

Tu govorite o problemu vlasničke uknjižbe države na HEP-ove hidroelektrane?

- Da, to je jedno od otvorenih pitanja.

I hoćete li uvesti reda u HEP i krenuti u dokapitalizaciju do kraja godine?

- Realno gledajući, vrlo su male šanse da taj proces bude gotov do kraja godine. No, ne postoje nikakvi fiksni vremenski rokovi. Važno je da se to sve provede kako treba, a posebno zato da HEP bude spreman za još snažnije širenje u regiju.

Proces pripreme projekata Istraživanja ugljikovodika u Jadranu u visokoj je fazi, prihvaćena je Strateška studija utjecaja na okoliš. Kad očekujete sklapanje ugovora?

- Vrlo sam zadovoljan činjenicom da smo na dovršili proces vezan za zaštitu okoliša i da su nakon konzultacija kvalitetu našeg plana potvrdile i susjedne države. Ugovori s koncesionarima su spremni i uskoro će biti upućeni u Vladinu proceduru, a potpisivanje očekujem tijekom ljeta.

U javnosti se spekulira o tome kako bi se američki Exxon - najveća naftna kompanija na svijetu - mogla uključiti u istraživanje Jadrana kroz suradnju s Inom. Ima li istine u tim informacijama?

- Nisam uključen u takve razgovore, ako se uopće oni vode. Ono što mogu reći jest da je Exxon od početka procesa bio vrlo zainteresiran za istraživanje Jadrana, otkupio je dokumentaciju, ali se na kraju nije javio na natječaj. Ukoliko se sada naknadno uključe, meni će biti drago. Sve tvrtke koje su se javile na natječaj, a i one koje su o tome razmišljale su ili će se uključiti u nekim drugim fazama su respektabilne kompanije. A tko kaže da se možda ta ili slične tvrtke neće javiti u jednoj od idućih faza istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Hrvatskoj?!

Vaša bivša kolegica Mirela Holy ne samo da tvrdi da ste napravili loš posao, već traži i vašu ostavku. Kako to komentirate?

- O interpelaciji koju je u Saboru podnijela bivša kolegica mogao bih svašta reći, no zadržat ću se samo na jednoj točki. Sve tvrdnje kako smo ovu priču proveli netransparentno su potpuna besmislica. Pažljivo vođeni projekt traje pune tri godine, zakon je prošao Sabor u dva čitanja, držali smo desetke javnih prezentacija diljem Hrvatske, u cijeli proces uključili više nacionalnih instituta, akademiju znanosti i umjetnosti, stručna udruženja. Tko to može reći da u tom vremenu nije imao priliku informirati se ili izraziti svoje stavove?!

Ali upravo to tvrdi Mirela Holy…

- Kolegica Holy je kao saborska zastupnica SDP-a, bez ikakvih rezervi, glasovala za Zakon o ugljikovodicima, osnovni dokument temeljem kojeg je vođen cijeli proces za koji danas tvrdi da je loš. Mislim da svatko iz te činjenice može izvući zaključak za sebe, ja ću samo reći kako je prošlo vrijeme kad se naklonost birača mogla skupljati politikantstvom. Ne može se više politika voditi na način da na vlasti činiš i podržavaš jedno, a onda tjedan dana kasnije u oporbi postaneš oštri protivnik onoga što si sedam dana ranije podržavao.

Kažete da birači pamte, no ako je to istina, očito je - s obzirom na rejting - da HNS baš i ne pamte po dobrom. Kako tumačite nizak stranački rejting?

- HNS je započeo s pripremama za izbore, obilazimo stranačke podružnice i mogu reći da je atmosfera u stranci sjajna. Ljudi su optimistični i uvjeren sam da ćemo ostvariti dobar rezultat na predstojećim izborima. A izbori su najbolja anketa.

Evo nečega u čemu se vi i šef oporbe Karamarko slažete.

- Gledajte, ako je HNS stranka koja ima dva župana, 60-ak gradonačelnika, načelnika i donačelnika, te razgranatu stranačku infrastrukturu, imam razloga biti rezerviran prema anketama koje nam daju dva posto. No, kažem, sve će biti jasno nakon izbora.

Jeste li dogovorili nastavak suradnje sa SDP-om?

- Razgovaramo, no još ništa nismo definirali.

U javnosti se spekulira da HNS traži sedam mandata u Saboru?

- Moj je fokus prije svega na ono što želimo napraviti i postići u sljedećem mandatu, a ostalo je manje važno.

Dakle, ipak će se pričati o podjela fotelja.

- To je podjela odgovornosti. Kad neki političar tvrdi da se prije dolaska na vlast neće dogovarati, to je teška demagogija. Normalno je da se razgovara o tome tko su ljudi koji mogu realizirati programske ciljeve. Dakle, prvo ćemo utvrditi što želimo postići, a onda tko su ljudi koji ta postignuća mogu ostvariti. Oni koji su najbolji dobit će odgovornost za taj posao, bez obzira jesu li u SDP-u, HNS-u ili nekoj trećoj stranci koalicije. To je sastavni dio procesa pripreme stranaka za vlast. Reći da to nije tako bilo bi mazanje očiju građanima.