Sam Josip Broz Tito više je puta izjavljivao da mu je najljepše vrijeme u životu ono provedeno na Brijunskom otočju, a posebno na malom i nenaseljenom otočiću Vangi od kojega je napravio svoj mali privatni raj i na koji su mogli doći samo oni iz njegova najintimnijeg kruga. Poput tadašnjeg mentora i uzora Josipa Visarionoviča Staljina, koji je svoju ljetnu rezidenciju smjestio na ruskoj rivijeri u Sočiju, u neposrednoj blizini gruzijske granice, i Tito je želio nešto slično. Rješenje se nametnulo samo po sebi kada je 1947. godine prvi put posjetio Brijunsko otočje. Oduševila ga je prirodna ljepota tog ekskluzivnog austrijskog resorta koji je 1893. godine osnovao bečki industrijalac Paul Kupelweiser.
Bivši mondeni resort
Pod Kupelweiserom je od srednjeg vijeka nenastanjeno otočje postalo nezaobilazno sastajalište onovremene svjetske elite. Sagrađeni su hoteli i restorani, yacht club, redovno su se održavali međunarodni turniri u golfu, jedrenju i polu. Titu je i položaj Brijuna odgovarao zbog ondašnje političke situacije i nerazriješenoga graničnog pitanja sa susjednom Italijom. Iako je već sljedeće godine raskinuo sa Staljinom, Brijuni su mu se tako svidjeli da je tu odlučio i ostati, tako da je do svog zadnjeg odlaska s Brijuna 29. kolovoza 1979. godine, od kuda je otputovao na svoje posljednje međunarodno putovanje na summit nesvrstanih u Havani, na Brijunima boravio u prosjeku oko četiri mjeseca godišnje.
U prvim godina boravio je u rezidencijalnom objektu Bijela vila na Velikom Brijunu, a svoju najveću ljubav Vangu otkrio je potpuno slučajno. Dok se 1952. godine vozikao sandolinom, što je često radio na veliko nezadovoljstvo svoje pratnje, promijenio je svoju uobičajenu rutu i nošen morskom strujom doplutao do otočića Vange.
Samo za odabrane
Mali nenastanjeni otočić sav zarastao u trstiku i šiblje s ostacima rimskih i bizantskih ruševina odmah ga je privukao. Odlučio je od pitoresknog otočića napraviti svoj mali kutak u koji može pobjeći od svakodnevnih poslovnih i protokolarnih neugodnosti. Vanga se krči i na njoj ubrzo niče nekoliko objekata, poput sojenice, indonezijske kuće, slovenske sobe, kuhinje, fotolaboratorija i mehaničarske radionice u kojoj je volio pozirati za brojne monografije koje su se kasnije nalazile na policama svake viđenije organizacije udruženog rada u socijalističkoj Jugoslaviji. Tu i tamo je ipak volio uključiti tokarski stroj i napraviti nekakvu sitnicu kako bi pokazao svojim gostima da još uvijek nije zahrđao u obrađivanju metala, što mu je uistinu i bio prvi pravi i ozbiljni posao. No, više od bravarije zanimao ga je vinograd i voćnjak mandarina koje su mu po njegovom naređenju zasadili. Mandarine je brao i dijelio razdraganim pionirima, a grožđe, po pričanju njegovih suradnika, kao pravi Zagorac uvijek je brao prerano. Od sorte ružica radio je vino koje se kasnije kušalo na domjencima u vinskom podrumu u blizini rezidencije na Vangi. Kako se o njemu ne bi stekao dojam kao o komunističkom vlastodršcu željnom pompe, raskoši i glamura, sve je češće pozivao strane državnike, umjetnike i estradne zvijezde upravo na Vangu gdje bi se susreti održavali u mnogo prisnijoj i srdačnijoj atmosferi nego na Velikom Brijunu na kojem se robovalo protokolarnim ceremonijama. Tijekom gotovo trideset godina dugog boravka na Brijunima Tita je posjetilo oko devedeset predsjednika država, isto toliko premijera i brojnih drugih političara i predsjednika bratskih komunističkih partija iz cijelog svijeta.
Prvi i zadnji posjetitelji Vange bili su igrom slučaja iz najsiromašnijih država na svijetu. Prvi je 1954. godine na Brijune stigao etiopski car Haile Selassije, a posljednji Titov posjetitelj bio je predsjednik Gvineje Bisao Luis Karbal. Između njih dvojice na Vangi su se izredali i brojni celebrityji onoga doba.
Opijao Richarda Burtona
Gosti su bili operni pjevač Mario del Monaco, prva žena u svemiru Valentina Tereškova koja je 1963. obljetjela zemaljsku kuglu 48 puta, redatelji Orson Welles i Carlo Ponti, glumci Richard Burton i Kirk Duglas, glumice Elizabeth Taylor i Sofija Loren, za koju je Tito volio kuhati. Osoblje je znalo pričati da bi Tito volio ponuditi koju časicu previše glumcu Richardu Burtonu kako bi na miru mogao šarmirati njegovu suprugu. Posljednjih godina njegova života Brijuni su mu i bili utočište od supruge Jovanke s kojom nije bio u dobrim odnosima. A kada su bez njegova znanja 1977. godine, da ga iznenade, poltroni proširili rezidenciju, Tito je u ljutnji izbacio namještaj i nikada se više nije vratio na Vangu koju je prepustio Jovanki i pudlicama.
Od tada počinje propadanje Vange.
Tuđman i Mesić nisu marili za Vangu
Nasljednici Josipa Broza Tita, predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman i Stjepan Mesić nisu pretjerano voljeli otočić Vangu, nego su im draži bili rezidencijalni objekti poput Bijele vile na Velikom Brijunu. Franjo Tuđman je, poput predsjednika Ive Josipovića, na Vangu 1993. godine doveo cijeli diplomatski zbor, nekoliko puta je tamo bio s hrvatskim glumcima, i to je uglavnom sve. Stjepan Mesić nije pokazao ni toliki interes za Titov otočić na koji je odlazio samo da bi se koji put okupao u moru.
Josipovića dočekala devastirana Vanga
Hrpe smeća, plastične boce u grmlju, urušeni zid, devastirana šetnica samo su neki “prekrasni” detalji koji su prve nedjelje u lipnju na prekrasnom otočiću Vangi u Brijunskom arhipelagalu dočekali predsjednika dr. Ivu Josipovića i članove diplomatskog zbora akreditirane u Hrvatskoj. Naime, hrvatski predsjednik nastavio je tradiciju bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i ugostio na tri dana veleposlanike na Brijunima.
Prvi je put tada i sam Josipović posjetio Brijune i bio domaćin u rezidencijalnim objektima. Na Vangi, nenaseljenom otočiću uz jugozapadnu obalu Istre, smještenom dva kilometara zapadno od Velikog Brijuna, predsjednik je za diplomatski zbor uprilično ručak uz roštilj, vjerujući da će ih ljepota i mir otočića, koji je obožavao i Tito, a koji su rado posjećivali i bivša dvojica hrvatskih predsjednika Tuđman i Mesić, oduševiti. I mir, prekrasna priroda, Titova bravarska radionica, njegov vinski podrum, mandarine, sve je to još uvijek na Vangi.
Davno srušen zid
No, visoke goste dočekao je nimalo reprezentativni prizor, a ne onakav kako bi to dolikovalo tom prekrasnom malom otočiću površine 0,194 četvorna kilometara s dužinom obalne crte od 2,7 kilometara - zid nekad davno urušen, s ostacima kamenih gromada na plaži, srušeni betonski stupovi koji drže čokote vinove loze. Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, koji se brine i o rezidencijalnim objektima na Brijunima, među koje spada i Vanga, koja je još uvijek zatvorena za građane, to svakako ne služi na čast. Posebice kad se ima u vidu da se o Vangi svakodnevno “brine” nekoliko radnika. Kako se brinu, mogli su vidjeti visoki gosti.
Raspolaganje otokom
Državni ured može se opravdati nedostatkom novca za investicije, ali nikako se ne može oprati od sramote da nitko od radnika zaduženih za održavanje Vange nije mogao pobrati plastične boce, očistiti kamene gromade s plaže, srediti betonske stupove koji drže čokote loze ili malo urediti šetnicu. Za tako nešto nije potrebno previše novca, a uostalom radnici na Vangi i plaćeni su za njezino održavanje.
Možemo samo zamisliti kakve su dojmove nakon prekrasnog vikenda na još ljepšim Brijunima, a nakon posjeta Vangi, u Zagreb, a zatim i diljem svijeta, ponijeli diplomati. Ni predsjedniku Josipoviću, kao uzornom i dobrom domaćinu, sigurno nije bilo ugodno. Treba li se na Vangi sve uništiti ili će ipak u Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom reagirati i nešto učiniti. Makar počistiti Vangu. Toliko je ona zaslužila, ako ni zbog čega drugog a ono zbog svoje povijesti i svojih povremenih stanovnika - od Tita, preko Tuđmana i Mesića. Do sljedećeg diplomatskog skupa na Vangi.
Ili možda bi bilo najbolje da se ona otvori za javnost i da netko drugi, tko zna koliko ona vrijedi i što znači, dobije mogućnost da upravlja Vangom. I da se brine o otočiću, koji su proslavile Titove mandarine, njegova bravarska radionica i vinski podrum.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....