Dirnuli su cijelu zemlju: ‘Nastupamo na ulici za one koji si ne mogu priuštiti koncerte‘

Pazi, ljudi su mi javili da se piše o nama po portalima i na Facebooku da smo socijalni slučajevi. Kao, da sviramo za svoju potrebitu braću. Ja imam petero braće i jednu sestru, svi živimo odvojeno, i svatko ima svoje prihode i nismo u socijalno ugroženoj situaciji.

Prema tome, za nas se ne treba skupljati nikakav novac. Ima dovoljno ljudi za koje je potrebno skupljati pomoć, ali mi nismo jedni od njih – govori mi Matej Škreblin (32), "polovica" dua koji je ovih dana privukao mnogo pozornosti nakon što se internetskim portalima proširila vijest da im policija nije dozvolila da svojom svirkom nastave uveseljavati štićenike doma za starije na zagrebačkim Srednjacima, u Ulici braće Domany. Jedan prolaznik je, naime, fotografirao postupanje policije prema braći uličnim glazbenicima, da bi se potom vijest o tome s Facebooka proširila poput požara na portale, uz mnoge neprovjerene informacije i navučene tvrdnje.

Akademski obrazovani

- Policija je samo radila svoj posao. Prišli su nam i rekli da se oko nas počelo skupljati previše ljudi, dakle protivno mjerama, pravilima distance i slično. Zamolili su nas da prestanemo svirati i maknemo se otamo. Bili su pristojni i ništa im ne zamjeramo. Zašto portali to sve pišu, bez provjeravanja informacija? Kako je moguće da vidiš nešto na Facebooku i od toga napraviš vijest? – pita me Matej Škreblin, akademski violončelist. Škreblin nastavlja o tome kako je vlastitom odlukom trenutno nezaposlen, no kako honorarno svira za orkestre. Čak i u ovom periodu se, kaže, od toga može živjeti. Nastupa u HRT-ovom orkestru i u varaždinskom komornom orkestru, a ulično sviranje mu popravlja kućni budžet. I veseli ljude.

- Privlači me sviranje na ulici jer na taj način približavam klasičnu glazbu ljudima koji možda nisu upućeni u nju.

S druge strane, postoje ljudi koji žele slušati klasiku, ali nemaju novaca ili vremena da odlaze u dvorane na koncerte. Stoga im ja, odnosno mi, nudimo takvu vrstu koncerta na ulici – pojašnjava Škreblin, dodajući kako voli ulične nastupe jer su opušteniji i nude mu veći prostor za improvizaciju. To je, nastavlja, jedan skroz drugačiji pristup sviranju. Voli on i koncertne dvorane, napominje, ali ovo je ipak nešto drugo.

- Pogotovo kada vidiš da se ljudima to baš toliko sviđa, kao štićenicima doma. Tamo smo često svirali. Kužiš, ne želimo postati ljudima dosadni. Tako da pred domom smo svirali jednom tjedno – pojašnjava ovaj rođeni Zagrepčanin koji dolazi iz prave glazbene familije. Od osam braće i sestara, njih petero je završilo muzičku akademiju i danas se profesionalno, na ovaj ili onaj način, bave glazbom.

- Rijetko sviramo svi u paketu jer smo odselili na razne strane Hrvatske, pa se ne stižemo nalaziti i probavati. Ali, najstariji brat i ja se nađemo pa improviziramo na ulici. Češće sviramo svaki za sebe, a ponekad smo u paru, kako je bio slučaj i kod doma za starije – nastavlja Matej Škreblin pa dodaje kako ponekad svira i s još nekim kolegama, gitaristom i klarinetistom.

- Reakcije s ulice su većinom pozitivne. Ljudima se sviđa, pogotovo to što netko svira klasičnu glazbu, jer ljudi su većinom izloženi modernoj, zabavnoj glazbi, a klasična se rijetko čuje. Čak i mladi vole to čuti i vidjeti. Ne moraju biti ljubitelji klasike, ali svidi im se prizor ulične svirke pa se zadržaju i poslušaju nas – govori Matej, dodajući kako su negativne reakcije ljudi na svirku vrlo rijetke.

Matej Škreblin od takvih se miče jer ne želi "nikome ići na živce" svirajući Bacha, Beethovena, Mozarta ili Schuberta.

- Osim klasika, sviram i domaće. Olivera stvarno volim, on mi je najdraži hrvatski pjevač, a često ubacim i Dubrovačke trubadure – kaže Matej. Njegov najstariji brat Ivan Škreblin (40) također je magistrirao na muzičkoj akademiji, smjer klavir. Kao i Matej, ranije je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Danas ima svoj obrt "Virtuoz" gdje nudi individualne poduke iz klavira. Osim toga, svira klavir na ulici. Od Tirane do Beča.

Goran Mehkek/Cropix

- Radim koncerte na otvorenom i u ovo teško doba, evo nedavno sam imao koncert s jednom slovenskom pjevačicom u Ljubljani i Piranu. Naime, svirao sam na ulici u Ljubljani, i prišao mi je jedan gospodin, rekavši mi da baš jako dobro sviram. Ponudio mi je suradnju s tom pjevačicom i tako je krenulo. Kada prođe korona, računamo održati i neke ozbiljnije koncerte – govori pijanist Ivan Škreblin pa nastavlja i o svom repertoaru.

- S obzirom na to da sam magistrirao na klasici, takav mi je i repertoar. Od Rahmanjinova do Schuberta i Chopina. Sviram po Zagrebu, Samoboru, Rovinju, Rijeci, Puli... Ali i u Ljubljani, ili Albaniji. Osim standardnog klasičnog repertoara, sviram i filmsku glazbu, ali i Halida Bešlića ili stari rock. Ljudi to vole – kaže Ivan Škreblin koji je od malih nogu znao da će biti glazbenik.

Kod sviranja na ulici ga, kaže, najviše privlači ambijent te akustika. Ako glazbenik odabere dobar punkt, pojašnjava, ulična akustika može biti savršena. Važno je, obrazlaže, odabrati poziciju koja je u blizini mnogo kamena i stakla, jer ti materijali sjajno odbijaju zvuk.

Satima na hladnoći

- Ulov te nekad iznenadi. Nekad misliš da imaš super poziciju, ali nema ništa ulova, odnosno novca. Drugi put, misliš da si slabiju poziciju odabrao, ali ulov bude nevjerojatan. Kužiš, mora se pogoditi da ima ribe. Nema je uvijek – šali se Škreblin pa se uozbilji i nastavi o tome kako ulično sviranje nipošto nije lak posao.

- Težak je to posao, naporan, naročito zimi. Treba se prilagoditi temperaturi, toplo obući. I vrijeme se mjenja, to grdo utječe na ljude za koje sviramo, ali i na nas.

No, tu sjajno pomaže prirodni sok od agruma. I važna stvar, prije uličnog sviranja niša ne piti nekoliko sati, a jesti samo orašaste plodove. Tako nećeš trebati na WC i prekidati svirku – kaže Ivan Škreblin pa dodaje kako nema mnogo neugodnih situaciji na ulici dok svira, ljudi su većinom zadovoljni onime što i kako radi. Ako se, pak, nađe samo jedan prolaznik kojemu njegovo sviranje iz nekog razloga ne odgovara, on se odmah miče s lokacije.

- Ma nije bilo puno takvih situaciji. Ja sam ti već 4 godine na ulici. I nisam se nijednom razbolio, a znam sjediti i po pet sati na hladnoći i svirati. Agrumi su ti to. Nema uličnog sviranja bez čvrstog imuniteta – završio je pijanist Škreblin, druga "polovica" bratskog dua koji je javnost dirnuo svojom svirkom za štićenike doma za starije.