FOTO Sve što su imali izgorjelo je u požaru: Spavaju na -5 stupnjeva u šatoru pred zgradom

ZAGREB - Sve što su Hanka i Emil King imali izgorjelo je u požaru - stan, odjeća, dragocjenosti i dokumenti. Sada imaju samo jedno drugo i - šator. Šator koji ih štiti od kiše, ali ne od hladnoće. Spavaju na vlažnoj zemlji na -5 Celzijevih stupnjeva, a jedino čime se mogu pokriti su tri deke. Hanka je teško bolesna, a njen suprug Emil umirovljeni je branitelj kojem od od mirovine ostaje samo 470 kuna jer sve ostalo odlazi za podmirenje kredita koji je podigao kako bi suprugu poslao na liječenje.

Supružnici King nikada nisu imali mnogo, no ono malo što im je bilo potrebno nestalo je u jednom trenu 26. studenog ove godine u požaru njihova stana u ulici Dragutina Golika.

U stanu u kojem su živjeli sa sinom i dvoje unučadi nije bilo grijanja. Radijatori su naprosto bili hladni te je Emil odlučio kupiti grijalicu. Ostavio je upaljenu grijalicu i otišao u obližnju trgovinu po kruh. Kad je otvorio vrata, odjednom je sve počelo gorjeti.

- Bilo je užasno. Sve što smo imali u sekundi je izgorilo. Sva sreća pa unuci nisu bili u stanu. Grijalica je zapalila stolicu, a inspektori na terenu su mi rekli da je vjerojatno, kad sam otvorio vrata i pustio još zraka u stan, sve buknulo - kaže 59-godišnji Emil.

Tog su dana sina i unučad ostavili kod Hankinog rođaka, a oni su se vratili na parkiralište ispred zgrade. Ostavili su upaljen auto i grijali se. Tako su dočekali jutro. I sva jutra u idućih tjedan dana. A onda su prošle subote ostali bez goriva. Više se nisu mogli grijati, niti natočiti benzin jer nemaju novca. Ono malo što su imali potrošili su na hranu koju i danas drže u malenoj vrećici.

- Prijatelj Zoki je tada došao sa šatorom. Postavio ga je na livadu preko puta zgrade i mi smo se smjestili. Smrzavamo se. Preko dana je dobro, vlasnica kafića nam dopušta da se dođemo ugrijati kod nje, ali po noći je nepodnošljivo - priča Emil.

Emil se ne boji za sebe. Kaže da je prošao i gore stvari. Strah ga je za bolesnu suprugu koja je sinoć od hladnoće i povraćala. Sve je boli, promrzla je, a nema ni rukavice da zagrije prste. Ljubičasti šal drži omotan oko glave koja ju naviše boli jer je bila operirana. Ugrađena joj je pumpica koja odvodi višak vode iz glave, ima reumu i teško se kreće. Stopostotni je invalid i potrebna joj je ogromna doza lijekova kako bi preživjela dan bez bolova.

- Grozno mi je. Neugodno mi je stalno ići u kafić grijati se. Žena je ljubazna, ali ne mogu to previše iskorištavati. Ove noći ću spavati u hodniku ispred stana, ipak je malo toplije, a i nadam se da neću više biti toliko promrzla - kaže Hanka.

Susjedi svaki dan dođu pitati za njih ali rijetko koji im pruža ruku pomoći. Prolaze, stanu, pogledaju kako žive, ali ne reagiraju. Kao da su stranci, kao da to nisu osobe s kojima dijele zgradu već 22 godine.

- Ljudi okreću leđa od nesreće. Ne krivim ih, ali bilo bi lijepo da barem pomognu oko hrane. Nismo pojeli ništa toplo već 13 dana, a smrzavamo se. Juha bi bila dovoljna - govori Hanka kojoj je jedini tekući obrok jogurt.

Iako žive u šatoru, nisu zaboravili na ponos. Ne traže novi stan niti žele nekoga moliti da ih primi k sebi. Jedino što žele je da im se uništeni stan sanira, da im se vrati sin i unučad i da nastave sa svojim životom.