Za radnika Čistoće, Josipa Topolovca 4. prosinca 2023. bio je dan kao i svaki drugi na zagrebačkom odlagalištu smeća Prudinec-Jakuševec. S kolegom je radio na istovaru biootpada, kad se odjednom dogodio već drugi odron unutar mjesec dana. Josip je tog dana izgubio ruku i postao invalid.
Razgovarali smo s njim, a prvo što nam je rekao je da je zahvalan svima, a posebno vojnicima koji su se tamo zatekli i spasili mu život.
- Ne krivim nikoga, naglasio je.
Prvi je odron Zagrepčane šokirao još 11. studenog 2023. godine, međutim nitko ni u najgorim noćnim morama nije očekivao da će se dogoditi drugi i da će zbog njega jedan od radnika izgubiti podlakticu.
S Josipom se se u razgovoru vraćamo na to kobno jutro. Topolovec je u Zagreb na posao doputovao kao i svakog dana iz Pustodola Orehovečkog koji se nalazi u Hrvatskom zagorju.
Oko 6:40 ujutro na odlagalištu s drugim je kolegom radio na istovaru biootpada. Kaže kako je u tom trenutku sve teklo uobičajeno.
- Nisam bio u vozilu. Izašao sam van da vidim jesmo li sve istovarili i je li nam sanduk prazan. Tad smo čuli glasnu buku kao neku eksploziju, pogledali u tom smjeru i vidjeli da smeće ide prema nama, ispričao nam je.
Bili su svjesni, dodaje, kako u tom trenutku nemaju gdje pobjeći jer im se smeće naglo približavalo.
Ubrzo su bili zatrpani pod odronom.
- Ne znam ni sam kako sam uopće izašao van. Shvatio sam odmah da nemam ruku, a i desna mi je izgledala crno. Nekako sam sam izašao kroz ogradu, govori pa se prisjeća kako su u tom trenutku do njega dotrčali vojnici. Oni su mu odmah pomogli s ranom.
- Pomogli su mi ne iskrvarim. Tamo su se našli jer je u blizini kasarna. Zahvalan sam im do neba, kaže.
Ti su ga vojnici stabilizirali sve dok nisu došla kola Hitne pomoći. Prebačen je u KBC Zagreb. Kaže i kako se svega sjeća, te da u tom trenutku nije imao bolova. Rana ga je počela boljeti tek sljedećeg jutra.
Ova je nesreća na Topolovca je ostavila trajne posljedice. Izgubio je ruku i postao invalid, a ruka ga često boli, posebno noću.
- Najveći problem mi predstavlja spavanje te da se ponekad noću budim svakih sat vremena, objašnjava.
Od tog dana jedino se vojnika prisjeća sa srećom u glasu. Posebno ga je dirnulo kad su ga uoči Božića ti isti vojnici posjetili u bolnici na Rebru.
- Pitali su me hoću se slikati s njima, za uspomenu. Naravno da sam pristao, kazao je i dodao: "Svaka čast vojnicima".
Topolovec, koji je nedavno proslavio 60. rođendan, ponovio nam je da nikog ne krivi za nesreću.
- Moglo se dogoditi bilo kome, a samo spletom okolnosti upravo sam se ja našao na odlagalištu u tom trenutku, zaključuje.
Podsjetimo odron u kojem je stradao dogodio se prije točno godinu dana.
O detaljima te nesreće možete pročitati OVDJE
Istraga još nije službeno dovršena, ali znaju se mogući uzroci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....