LEDENI PARK OD 2000 KVADRATA Otkrivamo kako će izgledati klizalište na Tomislavovu trgu

Najuzbudljiviji dio adventa u gradu, novo klizalište, bit će otvoreno od 30. studenoga do 18. siječnja, radit će do 23 sata i, iako se gradi po uzoru na slavni bečki projekt, organizatori tvrde da će biti još ljepše

Advent u Zagrebu ove godine proširit će svoju ponudu. Tako će u jednom od najljepših parkova Lenucijeve potkove ove zime prvi put biti postavljeno klizalište na otvorenom.

Ledeni park na Tomislavcu, jedinstveni klizališni kompleks impresivne površine od gotovo dvije tisuće četvornih metara, otvara se već 30. studenoga, a građani će sve do 18. siječnja moći klizati u cjelodnevnom terminu od 10 do 23 sata.

Klizalište će okruživati štandovi s tradicionalnim adventskim delicijama te toplim napicima poput kuhanog vina.

Veliki ledeni park

Kako bi blagdanski ugođaj bio potpun, u Ledenom parku na Tomislavcu će se redovito održavati koncerti i performansi raznih umjetnika.

Projekt organizira Katapult promocija d.o.o. koja je dosad uspješno organizirala među Zagrepčanima i posjetiteljima vrlo popularni Advent na Zrinjevcu. Kako su pojasnili, Ledeni park zamišljen je kao okupljalište svih generacija, s brojnim popratnim sadržajima, te će se predstaviti kao najatraktivnija ovogodišnja manifestacija tradicionalnog Adventa u Zagrebu.

Projekt će se održati u suradnji i uz potporu Turističke zajednice grada Zagreba po uzoru na impresivno klizalište koje se u sklopu bečkog Adventa svake zime otvara ispred tamošnje Gradske vijećnice.

Ljubav Zagrepčana prema klizanju seže daleko u prošlost kada su za rekreaciju slobodno koristili sve raspoložive zaleđene površine, poput jezera u Maksimirskom perivoju, savskih rukavaca, bara kod Zavrtnice ili ledina pokraj današnjeg Glavnog kolodvora.

Lenucijev klub klizača

No, kako piše Ariana Štulhofer u svojoj knjizi “Sportska arhitektura u Zagrebu”, udaljenost Maksimira i Save od središta grada u to je vrijeme bez javnog gradskog prijevoza većini Zagrepčana bila prevelika. Osim toga, klizanje na prirodnim vodama bilo je vrlo rizično za klizače jer je mogućnost pucanja leda bila jako velika.

Stoga je na južnoj strani tadašnjeg Sajmišta, na današnjem prostoru Mažuranićeva trga, u drugoj polovici 19. stoljeća otvoreno prvo gradsko uređeno klizalište.

“Počeci organiziranog klizanja u Zagrebu počinju upravo u onoj prijelomnoj godini u kojoj je došlo do okupljanja zainteresiranih građana i u drugim sportovima, 1874. Dolaskom hladnijih dana i zime 1874./1875. pitanje kada će se urediti gradsko klizalište postaje svakodnevno. Atmosferu oko promicanja organiziranog klizanja podgrijava i dnevni tisak koji uz zabavu naglašava i zdravstveni moment kako bi zahtjev postao uvjerljiviji i ozbiljniji”, otkriva u svojoj knjizi Ariana Štulhofer.

Klizalište ispred bečkog Rathausa koje je inspiriralo Grad za novi projekt na Tomislavcu

Prema njezinim saznanjima, najgorljiviji zagovaratelji osnutka Sklizačkog kluba bili su Milan Lenuci, koji je rješavao tehničke probleme vezane uz otvaranje klizališta, i trgovac Ladislav Beluš, koji je davao novčanu potporu.

Senzacionalna struja

Na sam Badnjak 1874. godine, navodi Štulhofer, sezona klizanja otvorena je na novom gradskom klizalištu, smještenom na sjevernom dijelu Zapadnog perivoja, današnjem Trgu Mažuranića, koji je odmah idući dan posjetio i sam tadašnji hrvatski ban Ivan Mažuranić.

Led se dobivao tako da su vatrogasci na teren prepumpali vodu iz obližnjeg potoka Tuškanca koji je tada tekao zapadnim rubom zemljišta, ulaznica za građanstvo stajala je 20 novčića, a atmosferu je dodatno podizala vojnička glazba.

“U to su se vrijeme građani mogli klizati samo tijekom jakih zima, a sezona zimskog sporta bila je kratka: od prosinca do kraja veljače. Klizalo se za danjeg svjetla, i to poglavito nedjeljom, odnosno blagdanima kada se nije radilo, a mladež nije išla u školu”, opisuje Ariana Štulhofer i dodaje da je 1878. na klizalištu na sjevernoj strani Mažuranićeva trga uvedena električna rasvjeta, prava senzacija tog vremena.

Počeci gradnje Šalate

Osim toga, podignute su i drvene barake kao garderoba te sanitarije za potrebe klizača. U Zagrebu su na nekoliko mjesta bile izvješene ploče koje su označavale radno vrijeme klizališta, odnosno crvena je signalizirala da je klizalište trenutačno otvoreno, a bijela da je zatvoreno.

Glavni problem klizališta bio je nedostatak stalne lokacije pa se tijekom 30 godina selilo čak 11 puta. Na zimu 1880./1881. klizalište se seli kod željezničkog nasipa iza Ciglane, a iduće godine na livadu između Jurišićeve i Draškovićeve na Zavrtnici. Idućih zima pojavljuje se na današnjem Rooseveltovu trgu, zatim na Stross-mayerovu trgu, natrag na Savskoj cesti i Zapadnom perivoju...

Poslije se klizalište seli na današnji Marulićev trg gdje se 1894. godine prvi put igrao i hokej na ledu

Posljednja seoba, piše Ariana Štulhofer, klizalište je 1906./1907. dovela u Mihanovićevu ulicu, na prva tehnički dotjerana teniska igrališta, te je konačno Prvo hrvatsko sklizalačko društvo to zemljište dobilo u desetogodišnji zakup.

Tamo ostaje sve do 1925. kad se zbog gradnje Okružnog zavoda za osiguranje radnika nakon duljeg vremena ponovno seli na novo zemljište na Miramarskoj cesti. Prvo umjetno klizalište u Zagrebu sagrađeno je 1961. na Šalati prema projektu arhitekta Franje Bahovca.