Objavljena senzacionalna fotografija Zagreba iz 1930., vodi se žestoka rasprava zbog slavne kuće!

Mnogi Zagrepčani danas i dalje na Facebooku žaluju za srušenom kućom s tornjićem na uglu Heinzelove i Zvonimirove, koja je navodno bila iz 1929. godine. Kako nije bila zaštićeni spomenik kulture, očito nije procijenjeno od struke da je zaslužila da se sačuva ista, jer se objekt uklonio uz dozvole. Vjerojatno će novi objekt biti slične veličine.

- Nitko ne gleda više na urbanu fizionomiju grada, parcela je samo pitanje koliko se na njoj može sagraditi. Taj dio grada je bio sinonim za urbano obiteljsko stanovanje, slične tipologije gradnje kao na Tuškancu. I tako na čitavom području od Heinzelove do Harambašićeve i do pruge - jedan je od brojnih komentara.

Heinzelova - Zvonimirova ulica, 1930. godine, foto V. Horvat, vlasništvo MK

V. Horvat/ Mk/

Damir Krajac/Cropix

Objavljena je i atraktivna povijesna fotografija koja prikazuje isti ugao 1930. godine. Osim što se vidi ova sad srušena kuća u tada reprezentativnom stanju i ladanjski karakter tog dijela grada, vidi se i tramvaj koji je prolazio Heinzelovom ulicom, što danas nije slučaj. Mnogi nisu znali za taj zanimljivi detalj koji se vidi na slici, vezano za tramvaj, koji je vozio do Kvaternikova trga gdje se okretao kod nekadašnjeg javnog kupališta, i vjerojatno je bio glavni prijevoz mnogim radnicima prema industrijskoj zoni grada i sajmištu. Pronalazimo podatak da se radio o liniji Kvaternikov trg - Sajmište (Heinzelovom ulicom), koja je uvedena 1926. godine. Ista je linija ukinuta 1954. godine. Sajmište se nalazilo na mjestu nekadašnje klaonice Zagrepčanka i tu se prodavala hrana, stoka i drugo.

Podsjetimo, jučer, u subotu, smo pisali kako se ruši starinska kuća na frekventnom uglu zagrebačke Zvonimirove i Heinzelove ulice, s tornjićem, te se ne očekuje gradnja replike. Ovaj je dio grada poznat i jer je dvije kuće dalje kod Livadićeve bio restoran Plavi devet.

Damir Krajac/Cropix

Neke se stare kuće u Zagrebu ruše zbog posljedica potresa, te ako pritom nisu zaštićeni spomenici kulture i tako zaštićene uglavnom se ne moraju obnoviti iste, ali moguće je da nadležna struka Grada traži slične dimenzije novogradnje. Načelno gledano najviše se ruše zato što se kod nas izgubila tradicija obnove zatečenog stanja i čuvanja baštine. Obnove su, gledano u građevinskom smislu skuplje od novogradnje, iako ih je naravno moguće provesti i dobiti vrhunske objekte, koji nikad nisu u statičkom smislu kao beton, ali mogu biti dovoljno sigurne za seizmičko područje u kojem živimo.