- Želimo da ljudi iz Grada vide koliko je situacija u Donjem Dragonošcu ozbiljna - nedavno je putem medija poručio Stjepan Cerovski, predsjednik DVD-a Donji Dragonožec.
- Ovime se treba baviti hitno, održat ćemo zbor građana - dodao je.
Razlog? Učenici Područne škole Dragonožec, u istoimenom naselju udaljenom od Zagreba 20 kilometara, već petu zimu zaredom nastavu pohađaju u prostoru lokalnog vatrogasnog doma, još od potresa 2020. godine.
- Škola je prvo bila pogođena zagrebačkim potresom, nakon kojeg su djeca još normalno pohađala nastavu, a nakon petrinjskog škola više nije bila u uporabnom stanju - govori nam Cerovski. Prisjeća se kako je gradska vlast tada još tvrdila kako je sve u redu i sigurno za korištenje, ali pravo stanje bilo je svima očito.
- Odlučili smo da nije sigurno pustiti djecu da ostanu u tim prostorijama. Sigurnost djece uvijek bi trebala biti na prvom mjestu - naglašava. Mjesna samouprava je na koncu s dobrovoljnim vatrogascima dogovorila da koriste prostor DVD-a i društvenog doma. Trebao je to biti privremeni smještaj, a potrajalo je pet godina.
- Nije baš lijepo. Ulazni prostor i hodnik služe kao prostor za prehranu. Nemamo dvoranu, a učionice su najbolje što mogu biti u ovakvom prostoru, ali to svakako nije onako kako bi trebalo biti. To je izvan ljudskih standarda, a da ne govorimo o zaštiti ove djece. Djeca koja su prije pet godina krenula u školu, prave škole nisu ni vidjela. Svake godine imamo novu generaciju prvašića koji nikada nisu iskusili normalne školske uvjete, nikad nisu iskusila pravi tjelesni u dvorani - nabraja Cerovski.
Žele bolje za svoju djecu
Dijalog o izgradnji škole pokrenut je početkom 2022. godine između Uprave Grada Zagreba i Mjesnog odbora Dragonožec, kada je Grad "gurao" renovaciju zgrade u formi četverogodišnje, tj. podružne škole, s čime se mještani nisu slagali.
- Bilo je govora o velikom broju učenika, o povećanju mogućnosti i poboljšanju uvjeta. Prijašnja škola bila je izgrađena 1907. godine, a kada se već ukazala prilika za promjenu, nije li red da napravimo što je bolje moguće za djecu - nastavlja.
Mještani su se tada borili za izgradnju nove osnovne škole koja bi obuhvaćala osam godina školovanja i proširila sadržaje, dodala kabinete i sportsku dvoranu.
- Tada se postavilo pitanje potrebe prema kapacitetima, a bilo je riječi o tome kako imamo premalo učenika za proširenje škole, no to nije istina. Od prvog do četvrtog razreda imamo stotinjak učenika, a od petog do osmog razreda imamo dodatnih stotinu. Doseljavaju se i novi ljudi, sve više je djece, ali sada kada se škola održava pod ovakvim uvjetima, brzo se ljudi prebacuju u Zagreb ili u centralnu školu, osnovnu školu Brezovica - kaže.
Tri godine kasnije, o spornom se prostoru i dalje samo priča, nema ni naznake početka izgradnje.
- Prostor gdje bi trebala biti izgrađena škola? Na njemu nema ničega osim ostataka geotehničkih istraživanja koja su se provodila prije ljeta - zaključuje.
U radijskoj emisiji Cerovski je rekao kako će se 10. prosinca održati zbor građana na kojem se očekuje više od petsto ljudi, a sve radi ponovnog apeliranja na rješavanje ovog pitanja. Na sastanku će se upitati roditelje jesu li spremni prestati slati djecu u "školu" u Dragonošcu ako se pitanje prostora ne riješi do početka sljedeće školske godine.
- Važno je postaviti definirano pitanje kako bi svima bilo jasno što je u planu. Ako se ne izgradi škola, moguće je da će djeca morati putovati ili do osnovne škole Brezovica, udaljene oko 12 kilometara od Dragonošca, ili bi im se školovanje moralo premjestiti u Zagreb, a Grad bi se morao pobrinuti za njihov smještaj ili putovanje - kaže.
Nijedno od tih rješenja nije idealno, posebno Brezovica jer je i bez dodatnih učenika "prekapacitirana, nema dovoljno prostora i bio bi skup prijevoz". Nedavno izabrana vršiteljica dužnosti ravnateljice, Daniela Abramović, govori da je "naselje sve više naseljeno, Brezovica nikako nije rješenje. Cilj je da škola krene u obnovu".
Rok se pomicao tri puta
Škola Kupinečki Kraljevec, još jedna od podružnica matične Brezovice, također je bila pogođena potresom, ali je s obnovama krenula 2022. te je ove godine već započela s radom. Za preuređenje su se iz Kraljevca prijavili i prije potresa te je početni plan bio da završetak projekta bude krajem 2022.
Ipak, rok se tri puta pomicao i učenici su u školu ušli tek ove godine. S 261 četvorni metar, školi se kvadratura povećala za 761, dodane su nove učionice, dvorana i knjižnica. Zbog povećanog prostora škola se mogla prebaciti na jednosmjenski rad, a ima i mogućnost produženog boravka. Mogućnost boravka za mnoge je roditelje na ovom području neizostavni dio potreba u školovanju njihove djece.
- Ne možemo, nažalost, ponuditi boravak ovdje, i nastava je dovoljno teško izvediva. Najmanje 10 do 12 djece pri upisu otpada jer nemamo produženi boravak i prostor. Prostor dijelimo s još nekoliko lokalnih zajednica, dobrovoljnim vatrogasnim društvom, KUD-om, penzionerima, mjesnim odborom... sa svima - govori nam kuharica u hodniku škole. Svaki se dan u prostorima Doma održavaju neke aktivnosti, i to nerijetko dovodi do toga da djecu ujutro dočeka nered.
- Mi imamo čistačicu, ali je ona samo jedna, a ovo je velik prostor, nered zna biti velik. Ona ne može to sama sve počistiti. Svakakve nas situacije znaju dočekati.
Škola Dragonožec danas je smještena u prostoru vatrogasnog doma samo nekoliko minuta hoda od prijašnje škole. Inače novoizgrađena zgrada s monotonom fasadom, odmah se po ulazu mijenja u pravu školsku atmosferu, posvuda su dječje slike i radovi, police s nizom dječjih cipela i božićni ukrasi.
Nastava se odvija u dvije prostorije, jedna, prostrana u prizemlju i manja na katu. Donja "učionica" koristi se i kao dvorana za tjelesni i kao prostor za prehranu. U sredini se nalaze redovi školskih klupa, ispred kojih je pokretna ploča na kotačiće, a uza zidove su poslagani glomazni stolovi. U kutu prostorije nalazi se i hrpa posloženih kutija koje zamjenjuju ormare za odlaganje.
Učiteljica Jadranka Šimaga radi u školi u Dragonošcu već 29 godina, no posljednjih joj nekoliko godina na poslu izgleda potpuno drugačije.
"Dajemo sve od sebe, ali..."
- Trudimo se napraviti što bolje možemo od onoga što imamo. Vidite da smo stavili slike po zidovima samo da to izgleda malo bolje. Nisu dobri uvjeti. Vidite, ovo je preveliki prostor, na katu je premalen, djeca tu jedu, samo su dva WC-a... Nije naš prostor, ne možemo ništa značajno mijenjati, nismo smjeli ni izbušiti rupe. Trenutno imamo ploču na kotačićima, a svi panoi su obješeni na konce. Kada smo tek došli u prostor, tu nije bilo ničega, sve smo uređivali da bi izgledalo kao škola. Ali to nije to - govori.
Većina djece u Dragonošcu i ne zna kako škola izgleda, nikad nisu vidjeli prave učionice.
- Nisu nezadovoljni jer ne znaju što propuštaju. Donedavno smo prehranu imali u hodniku, ali to nije bilo dobro. Tamo svi prolaze, tamo su im cipele, nije to bilo higijenski. Sad smo to prebacili u ovu veću dvoranu gdje se održava i nastava. Stolovi na kojima jedu postavljeni su na rubovima sobe da inače ne smetaju, a onda ih sklapamo i rasklapamo po potrebi. Nije idealno, ali je bolje rješenje. Barem sad svi jedu u isto vrijeme, a ne u smjenama. Ono što im zapravo najviše nedostaje jest prostor za tjelesni i za odmore. U toplijim mjesecima idemo na igralište koje je desetak minuta odaljeno od Doma, ali zimi nemamo kamo. Tjelesni održavamo u toj najvećoj prostoriji u prizemlju, mičemo sve stolove na stranu i radimo što možemo. Nedavno smo dodali strunjače da se djeca mogu normalno igrati, da mogu raditi kolutove i skakati. Pod odmorima nemaju kamo, ispred Doma smo tek nedavno postavili ogradu koja nas dijeli od glavne ceste, a i sve je samo beton, nije idealno, pogotovo ljeti kad je prevruće bez sjene tamo stajati - nabraja učiteljica.
U školi trenutačno radi još nekoliko učitelja, što se smatra i iznenađujućim jer, kako kaže Šimaga, teško je danas pronaći nekoga da radi u mjestima u okolici grada.
- Sve nam više ljudi iz grada dolazi, pogotovo nakon potresa, ali se strukture ne mijenjaju. Sve je više djece, ali se broj učitelja ne povećava. To nije tako samo tu, to je svagdje tako.
Problema imaju i s izolacijom.
- Donja prostorija je ogromna i teško se grije, nikad nije pretoplo. Gornja je, pak, uvijek vruća - žali se učiteljica.
Ne znaju kako izgleda prava škola
U školu, osim s područja Dragonošca, dolaze i učenici iz raznih okolnih mjesta. Budući da se nalazimo na području Grada Zagreba, prijevoz omogućuje ZET dvjema autobusnim linijama koje kreću iz Zagreba (s Glavnog kolodvora i sa Savskog mosta), a za djecu je organiziran i dodatni školski prijevoz.
- Putovanje dugo traje, ide se u svako mjesto iz kojeg dolaze učenici, i to je 30-ak kilometara ili 45 minuta sve zajedno od početne do završne točke. Ali opet, djeca se nikad nisu žalila, njima je to iskustvo. Voze se svi zajedno i druže se. To im se spaja u cijelo iskustvo škole. Što se tiče prijevoza, ne mogu ništa reći, sve je uredno, djeca su zadovoljna i sigurna, vozač pazi na njih. Prijevoz je dobro organiziran i funkcionira - govori nam roditelj S. V.
No, to je jedino što hvali. Ono što nedostaje su, kaže, zajednički događaji koji bi djeci približili zajednicu.
- Naša djeca imaju jednom godišnje organiziran neki događaj. Primjerice Advent, jednom se godišnje organizira i bude odlično jer svi sudjeluju, i mjesne udruge i svi roditelji i djeca su sretna. Ali to je jednom godišnje. U Brezovici stalno rade neke događaje, izložbe, radionice, tako bi trebalo biti. U ovom se prostoru teško takvo nešto organizira. Kći me nedavno pitala zašto nemaju ormariće u školi? Inače ne zna baš što razlikuje njihovu školu od tuđih. Ne shvaćaju jer nikad to nisu imali, ali tu i tamo će vidjeti na televiziji, u filmu ili u seriji nešto ‘što pripada u školu‘ i onda joj neće biti jasno zašto oni to nemaju - kaže roditelj.
Razgovor prekida učiteljica koja koordinira promjenu učionica.
- Stanite tamo desno! Sad će ići trećaši na tjelesni, vi idete gore - govori. Jedan razred na jednu stranu, drugi na drugu, jedni u veliku prostoriju, drugi na kat u manju. Kao podmazana, zamjena lokacija je već uvježbana, svako nosi sve svoje stvari sa sobom, ništa se ne ostavlja. Žamor dječjeg razgovora zamire kako se hodnik raščišćava i opet nastaje zatišje.
- Onima koji budu prvi razred sljedeće godine, njima neće biti nikakav problem, oni koji će biti drugi razred njima će to biti malo teže, treći, četvrti razred, oni će osjetiti najveću promjenu. Oni su se navikli, to je njihovo društvo, bit će im čudno i stresno promijeniti okruženje - objasnio nam je otac djevojčice.
Smatra kako je najvažnije da se nešto promijeni.
- Možemo se kladiti da će se prije izgraditi Dinamov stadion nego naša škola. Navodno se čeka odobrenje HEP-a ili nekog da se da dozvola da se tu može graditi škola, a čeka se i odobrenje projektnog plana. Privremeno se rješenje pokazalo dobro, uljuljkalo se i priča je postala pasivna. Ali to nije trebalo biti trajno rješenje.
Posjetili smo i prostor bivše podružne škole Dragonožec. Relativno mala zgrada s urednom fasadom i naizgled funkcionalna, samo naizgled. Nismo ušli, ali se kroz prozore vidi da je unutrašnjost urušena. Niz "estetskih zahvata" koji su se godinama radili na zgradi očuvali su njezin eksterijer, ali da su djeca bila u zgradi za vrijeme petrinjskog potresa, mogla se dogoditi tragedija. Nekoliko metara ispod škole nalazi se relativno nov košarkaški teren, nije osobito luksuzan, ali je upravo ono što danas nedostaje djeci u vatrogasnom domu.
Tek su se maknuli s mrtve točke
Projektni zadatak mijenjao se jednom, no postupak javne nabave za novi projekt morao se raspisivati dvaput jer su pristigle ponude u prvom postupku bile iznad procijenjene vrijednosti.
- S obzirom na to da je projekt koji je izrađen za vrijeme prethodne gradske uprave planirao školu isključivo za učenike od 1. do 4. razreda, čime bi se ograničio daljnji razvoj zajednice, po zahtjevu i dogovoru s Mjesnim odborom Dragonožec, Gradskom četvrti Brezovica i školom zaustavljena je realizacija tog projekta te je pokrenut postupak javne nabave za projektiranje nove i suvremene osnovne škole koju će pohađati učenici od 1. do 8. razreda - odgovaraju iz Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove na pitanje o dugom čekanju izgradnje, tj. renovacije škole.
Dodatno vrijeme, kažu, oduzima to što je riječ o objektu pod zaštitom, te projekt uključuje dodatne korake kako bi se očuvala njegova povijesna i kulturna vrijednost. Navode da je projektant za novi projekt odabran te je u tijeku izrada glavnog projekta, što bi trebalo završiti do proljeća 2025. Do rujna sljedeće godine očekuju raspisivanje nabave za izvođača radova. Nova će škola, kako kažu iz Grada, biti namijenjena za 336 djece u 12 razrednih odjela, a od dodatnog sadržaja se očekuju "dva vanjska košarkaška igrališta dimenzija 28x15 m i jedno rukometno igralište dimenzija 40x22 m, također je predviđena zatvorena sportska dvorana dimenzija 15x27 m i manja dvorana dimenzija 14x14 m, kao i vanjski prostor za vježbanje sa spravama dimenzija 4x8 m".
Iz Grada o mogućem premještaju iz vatrogasnog doma u neki drugi alternativni smještaj do izgradnje novog objekta kažu kako "razmatraju različite opcije te će eventualnu odluku o novoj lokaciji donijeti u dogovoru sa školom".
I dok se tolike vijesti danas usmjeravaju na temu Kranjčevićeva ili Dinamova stadiona, djeca iz škole Dragonožec provode još jednu, petu zimu zaredom u vatrogasnom domu, koji ne zadovoljava uvjete pedagoški ispravnog objekta. Kada se prava škola može očekivati i kako će izgledati, danas možemo samo nagađati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....