- Ne, ne, ne, ne primamo više rezervacije, u panici je konobar Old Minera, već u niskom startu za trk po ostatak visokih čaša koje se neće same postaviti po stolovima. A tek je 11 sati. Ne bilo kakvih 11 sati, već 11 sati na Badnji dan, na Cvjetnome trgu. Dakle, uskoro će špica.
Old Miner već je smjestio prve goste, visoki stolovi okruženi su mahom mladim, izuzetno lijepim ljudima. Neki stranac će sigurno napisati neki post o zanosnim slavenskim ženama i kršnim muškarcima, mislim se. "What a lovely county, beautiful generous people, so stylish. But so expensive."
Stolovi koji su prazni, ustvari nisu, na njima su papiri s imenima koja će se uskoro postati osobe. Osobe koje će za rezervaciju barem popiti dvije boce vina, i bocu žestice. Na kraju sam ipak iz konobara Old minera izvukla koja je cijena toga da budete viđeni na špici, i to viđeni sa stilom.
U Milleniumu koji je prvi počeo okupljati ljude koji ne štede na dobrim trenutcima, rezervacija podrazumijeva minimalno 300 eura po stolu. Međutim, na Cvjetnom trgu i u okolnim uličicama nije potrebna posebna kreativnost za potrošiti stotine eura.
U Oranžu su, primjerice, cijene boca od 0,7 l u rasponu od 135-240 eura. Butelje su minimalno 60, pa do 650 za najizdašnije. U Bulldogu cijene su niže pa se za pristojnih 70 eura može popiti 0,7 pelina. Ali Zagrepčani su danas skloniji vinima i šampanjcima, svjedoče ledom i buteljama pune kible ispred njih.
Još nije podne, Bogovićevom se još da proći. Niz ulicu, prema Cvjetnom je Mirko, prodavač je Uličnih fenjera, časopisa kojem je za cilj pomoć beskućnicima. Prilazim mu u trenutku kada ga čovjek tapše po leđima i daje pet eura. Pitam ga jesu li ljudi išta darežljiviji u ove blagdanske dane. - Ma slabo, odmahuje Mirko Uličnim fenjerom.
- Ništa, curo. Svi ti se ponapijaju. Jedino tko mi što daje, to su ljudi koje poznajem, koji mi pomažu. Evo šest sati možeš tu sa mnom stajati, neću centa dobiti. A poznati? Pa oni tek ništa.
Ipak, prošlo je svega par minuta, mladi dečko entuzijastično govori - Sretan Božić!, i Mirku pruža pet eura. Nadam se da će se trend nastaviti, da se Mirko prevario i da se ipak uzalud ne smrzava na rekao bi čovjek, ovoj senjskoj buri usred kontinenta.
Ali ne smeta ovaj vjetar koji prste ledi, ne smetaju ni četiri stupnja, ni kraj prosinca svoj toj ljepoti i stilu koji čuči u našim sugrađanima i sugrađankama. Vretenaste noge su crnim najlonkama, tu su šik suknjice i bundice, muškarci svoju galantnost dokazuju balonerima iz kojih vire kragne košulja. Sunčane naočale su na nosu, a kosa je ukroćena preparatima.
Ispred pravoslavne crkve, ‘delinkventna‘ je ekipa, oni što upijaju atmosferu na klupici. Slojevitije su obučeni, ispred njih je vrećica s cugom, u rukama čaše. Oko njih se vrzmaju djeca, plešu na mješavinu glazbe koja dolazi iz svih smjerova. Mame plešu s njima.
Kod Bulldoga, podne je i potrebno je ozbiljno laktarenje za prolazak kroz masu. Iz zvučnika pjeva Doris, pita se da li da udari šakom od stol ili to jednoj ženi ne treba. Pokušavaju je nadjačati romski svirači koji trube oka uha djevojčica koje sjede za stolom. U stol nisu udarile šakom, ali u krutom sijedu okreću glavu od muzikanata, izbjegavajući im pogled pod svaku cijenu. Muzikanti vide da od toga neće biti ništa pa kreću dalje.Međutim, naći će i oni svoju ciljnu grupu koja će ih okititi novčanicama u zanosu.
Već oko 13 sati Cvjetni je dupkom pun, puni su kafići, puni su zidići, pune su okolne ulice. Svi se smiju. Smiju se ovi koji sjede na klupama, oni koji 300 eura plaćaju mjesto, gazde koji trljaju ruke zbog dobro odrađenog posla. Smiju se tete koje prodaju cvijeće, prijatelji koji se sastaju pored njih. Veseli su i oni koji slušaju zvuke techna ispred Oranža, ništa lošije nije ni ovima u Old mineru koje ‘poznaje i selo i grad jer su lole prave slavonske’. Blagdani su, Badnjak je, svi su lijepi, zašto se ne veseliti?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....