OPROŠTAJ OD VINKA

Prerani odlazak čovjeka koji je oživio osamdesete u Zagrebu: ‘Čuvar naše bolje prošlosti‘

‘Iskren do bola, upućen, obrazovan, erudit, sanjar, emotivac, dobronamjeran...‘, opisuju ga njegovi prijatelji

Vinko Coce

 Facebbok Grupa "osamdesete U Zagrebu"/

U srijedu je prerano otišao Vinko Coce, 55-godišnji Zagrepčanin najpoznatiji po tome što je osnovso Facebook grupe "Osamdesete u Zagrebu". Coce ju je pokrenuo 2014. i u ovih osam godina izgradio zajednicu koja je rasla iz dana u dan. Preko 45 tisuća članova doprinosilo je Cocinoj kreaciji desecima objava dnevno, a kako neki u svojim oproštajnim objavama pišu, Coce "je živio" za tu grupu.

Nove, skenirane fotografije tadašnjih popularnih kafića, odjevnih predmeta iz osamdesetih koje ne viđamo često na ulici i prehrambenih proizvoda kojih više nema na policama dućana te fotografije zagrebačkih ulica iz osamdesetih svakodnevno su ispunjavale Cocinu Facebook grupu. Svojom autentičnošću, grupa "Osamdesete u Zagrebu" ubrzo je prozvana "najzagrebačkijom grupom na Facebooku".

Na jednom je mjestu okupio mnoštvo sjećanja Zagrepčana koji su podijelili svoje priče iz mladosti, a svojim anegdotama iz osamdesetih dao je novi smisao lokacijama diljem grada koje stoje kao spomenici tom vremenu.

Stranica je rasla, broj tadašnjih isječaka iz novina, fotografija s povijesnih Dinamovih utakmica ili legendarnih koncerata se povećavao, a Vinko Coce je pomoću svojih prijatelja i vršnjaka pretvorio stranicu u vremensku kapsulu i mjesto koje veže "zagrebačku djecu osamdesetih". Potaknuo je mnogo akcija, organizirao događaje i tulume, na poseban način "brendirao" grupu i najvažnije, sačuvao dio zagrebačke povijesti od zaborava.

Čitajući posljednje pozdrave njegovih prijatelja, odnosno, suradnika, saznali smo da je u planu bila i udruga koja bi "njegovala" baštinu Zagreba osamdesetih. A tko zna što bi još proizašlo iz te skupine kreativaca koji su Facebookovu platformu približili starijim generacijama, i to na unikatan način.

- Iskren do bola, upućen, obrazovan, erudit, sanjar, emotivac, čuvar naše bolje prošlosti, dobronamjeran, spreman prenijeti istu tu bolju prošlost mnogima koji su se puno kasnije rodili - opisao je Cocu jedan od članova grupe, ujedno i njegov prijatelj.

- Osim što ne mogu vjerovati da ga više nema, strašno je teško zamisliti da više neće biti njegovih inspirativnih postova, fotografija, rijetke dokumentacije i pregršt korisnih informacija koje odgajaju generacije u onom iskonskom, izvornom zagrebačkom duhu - dodao je u objavi u kojoj se oprašta od prijatelja i ukazao na Cocin doprinos.

Od "dobrog duha Zagreba" oprostili su se mnogi, na brojne načine, a sudeći po dosadašnjoj angažiranosti članova grupe, ona će i dalje živjeti i služiti kao prozor u "zlatno doba Zagreba".

Mojoj Jedinoj

Na društvenim mrežama nižu se emotivne poruke upućene Vinku, a posebno se istaknula pjesma koju je Coce napisao prije dva mjeseca.

“Kao da je znao da odlazi. Smrt se s nama poigrava na najokrutniji način. Zbogom i hvala ti na svemu”, poručio je prijatelj i od prisjetio se njegove pjesme:

Mojoj Jedinoj

Nemoj plakati kada uđeš u praznu bolničku sobu i ugledaš da me nema.
Nemoj plakati kad ti doktori kažu: “Pokušali smo sve.”
Jer stvarno jesu.
Nemoj.
Pokupi moje prnje iz malog ormarića i onaj ručnik kojim sam zadnji put obrisao umorno lice.
Nemoj zaboraviti ni kaput na aufingeru.
Samo nemoj plakati.
Odi doma, naloži vatru, napravi kavu i natoči za mene jednu, ljutu.
Nisam ju tog jutra popio.
Ne kuni sudbu i ne čupaj lase, meni je dobro.
Ni dana ne nosi crninu za mnom.
Nikad tu boju volio nisam, to valjda znaš.
Nosi boje Dinama jer ja sam to i bio. Obuci to plavetnilo neba i zelenu travu.
Procvalu trešnju i jagodu.
Samo nemoj crno.
Svijeću zapali kada možeš meni svijetlost ne treba jer ti si moje svijetlo koje me obasjava.
Nemoj plakati.
Moje grube ruke sad su nježne, moje bolesno srce, sada je zdravo, moja sijeda kosa opet ima onaj sjaj i boju kestena.
Čak ni bore više nemam. Nemoj plakati.
Znam da se ljutiš jer sam otišao prerano i jer se nisam borio.
Ali znaj, otišal sam baš kad je trebalo.
Borio sam se, ali bilo je vrijeme polaska.
Morao sam poći.
Ne ljuti se.
I ne plači jer kroz tebe ja živim.
I sve dok ti dišeš, ja sam tu.
Sve dok se ti smiješ i ja se smiješim.
Samo ne plači.
Jer ja sam dobro.
Tvoj Jedini…"

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 07:30