ZABORAVLJENI PROJEKT

Prije 18 godina ovdje je trebala osvanuti najluksuznija stambena zgrada u povijesti Zagreba. Vlasnik: Nisam odustao!

Oduvijek sam smatrao da stanovanje u gradu ne mora automatski značiti život u kutiji šibica, rekao je arhitekt Andrija Mutnjaković
 J.l./

Od poznatog arhitekta akademika Andrije Mutnjakovića u Zagrebu imamo malo realiziranih projekta, kao što je njegovo kazalište Trešnja u Zagrebu nastalo u suradnji s Lujom Schwererom i zgrada gimnazije Lucijana Vranjanina. I naravno, dvorane Stare gradske vijećnice. Niti jedan stambeni projekt.

Njegova najpoznatija zgrada nalazi se u Kosovu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Prištini, koja je jednom na nekom stranom internet portalu proglašena među najružnijim zgradama na svijetu, da se razumijemo, ako je uopće ružna onda je na isti način na koji je, recimo, Mick Jagger ‘ružan‘. Zapravo je jedinstvena i predivna.

Zagreb je skoro na Trešnjevki prije 18 godina dobio neobičnu glamuroznu zgradu koja je planirana u Zagrebu upravo prema projektu od akademika Mutnjakovića, inspiriranu Medvednicom kao kamenom gromadom iz koje raste prekrasna šuma, zgradu na površini od gotovo 15 tisuća kvadrata, imena Moj dvor. Kao i druge njegove zgrade ni ovaj projekt ne bi prolaznike ostavio ravnodušnima.

image

Zaboravljeno gradlište na Trešnjevki

Ivana Grgic/Cropix
image

Žajina ulica, pogled na zaboravljeno gradilište

K. S./

Plan je bio da se ovdje realizira 113 stanova, te bi zgrada imala ravne krovove terasa obrasle u zelenilo, zimske vrtove, bazen na vrhu, panoramska dizala i hol za druženje stanara u sredini zgrade na svim katovima. Sama zgrada imala bi organsku formu, bioničke arhitekture.

"Oduvijek sam smatrao da stanovanje u gradu ne mora automatski značiti život u kutiji šibica", rekao je Andrija Mutnjaković, 2006. godine za tjednik Nacional.

Bila bi, prema projektu, zgrada progresivnih arhitektonskih ideja oblikovanja grada, organizacije stanovanja, očuvanja okoliša i energetske racionalnosti. U skladu s biourbanizmom s hortikulturalno obrađenim terasama i zelenim krovom, te bi bila eko kuća i to još 2007. godine da je realiziran.

Zaboravljeni projekt spomenuli smo nedavno u sklopu teksta o ‘zlatnom‘ još urbanistički nedefiniranom području Trešnjevke, koje ide od stadiona u Kranjčevićevoj preko Adžijine do Petračićeve. Moj dvor trebao se nalaziti na zemljištu između Žajine ulice i Magazinske ceste. Tu je danas zelena ledina, gusto obrasla, zaboravljena. Ostala je građevinska jama i stara tabla s podacima o gradilištu, a projekt nije završen zbog sudskih sporova koji se predugo vode. Nastali su početkom građevinske krize kada je banka naknadno tražila veća osiguranja od investitora Željka Markote koji ih nije mogao ispuniti.

image

Jutarnji list 2006. godine

J. L/

Nedavno nam je vlasnik tvrtke Moj dvor rekao da nije odustao od ovog projekta i da su dozvole za gradnju još valjane. Međutim, građevinske dozvole imaju rok trajanja od tri godine, a važenje dozvole može se produljiti na zahtjev investitora jednom za tri godine, ako se nisu promijenili uvjeti u prostoru. Tako da u ovom slučaju trebala bi nova dozvola.

image

Tlocrt devet katne zgrade Zelendvora arhitekta Andrije Mutnjakovića koji se kasnije komercijalno nazvao Moj dvor

A.M./

Arhitekt Mutnjaković nije sad pričao s nama, kaže samo da je već sve rekao na početku projekta što je trebalo, ali nam je ustupio crtež tlocrta. No, ovo je u recenziji projekta među ostalim napisao arhitekt i urbanist Marijan Hržić: "Nova višekatnica sa svoja četiri povinuta krila, što se stepenasto penju prema svojoj središnjoj vertikali da bi postepeno zatvorili stožastu vertikalu okrunjenu svojevrsnom kupolom na vrhu, izrazito je centripetaini introvertni objekt - Dvor koji na optimalan način zadovoljava sve bitne životne potrebe njegovih stanovnika. Svaki od njih ima polovicu neba i svoj dio horizonta."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2024 05:55