PROPAST ZAGREBAČKOG HIPODROMA 'Ovo je groblje za konje! Smeće i gnojivo se gomilaju, derby otkazan, uzgajivači odvode konje u inozemstvo...

Svi su se odjednom jako uznemirili kada su se novinari počeli raspitivati o katastrofalnom stanju na zagrebačkom hipodromu. Gradonačelnik Bandić izgleda da je dobro nagario voditelja hipodroma Dragomira Jurjevića i očekujem da će Grad uskoro imenovati njegova nasljednika. Jurjević je u predinfarktnom stanju sazvao sve djelatnike i vanjske suradnike i od 10. srpnja po cijele dane kamioni odvoze smeće, brda šute, azbesta, građevinskog otpada i ogromnu količinu konjskog izmeta, koja je doslovno parala pluća ljudima, konjima i stanarima susjednog naselja Kajzerica. To gnojivo prije je godinama s hipodroma odvozila tvrtka Zrinjevac i koristila ga za svoje nasade, no ekipa na hipodromu na čelu s voditeljem Jurjevićem mislila je na tome zarađivati. No, prodali su, na crno bez računa, samo mali dio za privatne vrtove, a drugo nisu uspjeli. Kamioni kojima se sada s hipodroma ubrzano odvoze tisuće kubika gnoja, šute i građevinskog otpada u vlasništvu su tvrtke predsjednika Hrvatskoga galopskog saveza Tvrtka Mikulića. Njegova tvrtka na hipodrom je kao na deponij godinama dovozila tu šutu i građevinski otpad, a njezini su i kamioni, bageri, kiperi i radni strojevi koji su godinama ovdje parkirani, a prošloga tjedna odjednom su odvezeni.

Stovarište smeća

Predsjednik Hrvatskoga galopskog saveza na hipodromu treba organizirati utrke, no njemu je hipodrom samo stovarište smeća i besplatni parking za strojeve i kamione. Sada, nakon što su se mediji zainteresirali, u pet dana sve je prilično dotjerano i sve izgleda puno bolje - optužuje najveći hrvatski uzgajivač galopskih konja Enimark Ponjević. On tvrdi kako na hipodromu većina štala ne zadovoljava ni minimalne tehničke i zdravstvene uvjete te da neke od njih izgledaju kao sklepane daščare koje je poharao uragan. Smatra i da je, osim dvorane, većinu objekata na hipodromu vjerojatno isplativije srušiti nego popravljati. Trkaća i radna galopska staza, tvrde Ponjević i desetak uzgajivača i vlasnika galopskih konja s kojima smo razgovarali, uništene su i neupotrebljive, kažu zbog nebrige i neznanja nadređenih. Vlasnici najboljih galopera ionako su ih prije tri, četiri godine prebacili na najbliže hipodrome, najčešće u Mađarsku i Slovačku. Svi oni žale se kako je upravo otkazana najvažnija utrka godine - Hrvatski galopski derby, koja je bila najavljena za 16. srpnja, te govore kako zbog očajnog stanja staze nije bilo dovoljno prijava da bi se mogla održati…

A prije desetak godina gradili su se novi boksovi, staza je bila sjajno održavana, na utrke su dolazili konji i jahači iz čitave Europe, na natjecanja poput Samsung kupa s nagradnim fondom od 50 tisuća eura dolazilo je i do 15 tisuća gledatelja i uspješno se stvarala atmosfera glamura popratnim događajima poput izbora najljepšeg ženskog šešira u publici…

Iz današnje perspektive čini se kako je sve krenulo nizbrdo nakon što je hipodrom napustio Ante Šimleša, koji je bio njegov ravnatelj od 2002. do 2009. Većina uzgajivača i vlasnika galopskih konja smatra da se Šimlešino vrijeme može nazvati “zlatno doba zagrebačkog hipodroma”.

Ante Šimleša 2002. imenovan je šefom hipodroma kao mladi kadar Žarka Peše, umirovljenog policajca i obavještajca, nekoć zamjenika ravnatelja HIS-a Miroslava Tuđmana, koji je početkom 90-ih preuzeo Konjičko društvo Zagreb koje je upravljalo konjičkim trkalištem na Kajzerici. Peša je svojim novcem i uz pomoć prijatelja brinuo za održavanje, kupovao start mašine, nabavljao opremu... Na hipodromu je okupljao generale, obavještajce, policajce pa i sumnjive poduzetnike, ali i mladiće iz Sinja poput Ante Šimleše, Ognjena Preosta, Denisa Gugića, koji su kasnije postali višestruki šampioni i reprezentativci u preponskom jahanju, a Preost i Gugić i alkarski slavodobitnici... Peša je kasnije vodio restoran na hipodromu koji je od njega - kada je on otvorio čuvenu Jastožeru u Komiži na Visu - preuzela Maja Šostar, sestra Bandićeva pročelnika za zdravstvo Zvonimira Šostara.

Šimlešu su u njegovu mandatu na hipodromu nepoznati napadači isprebijali letvama - navodno zbog dugova prekupcima konja, a 2009. - nakon što ga je prestao podržavati pročelnik Ureda gradonačelnika Miro Laco - naslijedio ga je Marijan Antić u čijem mandatu je 2011. izgorjela upravna zgrada. Od 2015. voditelj hipodroma je Dragomir Jurjević, a hipodrom s oko 3,5 milijuna kuna godišnje financira Grad preko svoje ustanove za upravljanje sportskim objektima.

Laži i interesne borbe

- Stanje na hipodromu preslika je stanja u cijelom društvu. Nisam ja bio neki čudotvorac, bio sam pun entuzijazma, imao sam podršku čelnih ljudi Grada, a, nemojmo se zavaravati, do prije desetak godina lakše je bilo naći sponzore. Nisam ni ja anđeo, napravio sam i ja neke greške, ali puno sam radio i na kraju dobio po glavi. Očito je bolje ne raditi jer se onda ne može ni pogriješiti - diplomatski govori Ante Šimleša, koji tvrdi da ne može komentirati aktualno stanje na hipodromu jer tamo nije bio osam godina, osim na dvije utrke. Šimleša je višestruki prvak u preponskom jahanju, reprezentativac i osam godina vlasnik Ergele športskih konja Šimleša i Škole jahanja Sv. Juraj u Maloj Mlaki pokraj Zagreba.

- Na hipodromu je sve u najboljem redu, priče da nešto ne valja su laži i interesne borbe koje nemaju veze s istinom. Na hipodromu sve funkcionira na najvišoj razini, upravo je održano Prvenstvo Balkana u dresurnom jahanju sa 70 konja iz osam zemalja. Pitajte našeg peterostrukog dobitnika Alke Ognjena Preosta, mi njemu vjerujemo, on je svaki dan na hipodromu, a sve ostalo su laži - govori pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić.

- Želim se suočiti sa svima koji kažu da je katastrofalno stanje na hipodromu laž. Ne znam koji su njihovi interesi, no jedini moj interes jest ljubav prema životinjama. Ja užasno volim konje i nastojim im omogućiti bolje uvjete nego sebi. Takav sam. Neki dan molio sam voditelja hipodroma Dragomira Jurjevića da na radnu stazu pospe malo pijeska, jer pijeska nije bilo na šest mjesta na stazi, te da je zalije kako bi konji mogli odraditi trening. Rekao sam mu da mi sve naplati ako nemaju novca za to. Odbio me, a zabranio je i zaposlenicima hipodroma da to naprave. A uz stazu stoji desetke kubika pijeska, hipodrom je uz Savu i vode ima napretek - počinje ogorčeni Ivo Serdar, jedan od najvećih hrvatskih trgovaca stokom iz Nove Gradiške, inače ponosni vlasnik 124 pobjede u galopskom sportu koji je najponosniji na osvajanje lanjskog mađarskog derbyja, čime je postao prvi Hrvat kojem je to uspjelo. Serdar je vlasnik 12 konja koje je do prošlog mjeseca držao u Mađarskoj, kada je na nagovor prijatelja, vlasnika konja i uzgajivača Enimarka Ponjevića i Mladena Smontare, četiri od njih preselio na zagrebački hipodrom.

- Moj konj vrijedi 45 tisuća eura i znam da će se ubiti na ovoj uništenoj stazi, na kojoj nema trave nego se skorena zemlja pretvara u beton. To je groblje za konje. Enimark Ponjević i ja za svoje konje kupili smo ventilatore i ugradili ih u naše boksove, a voditelj Jurjević zaprijetio mi je da će odsjeći kabele ventilatora, s argumentom da ih drugi konji nemaju pa da ih ne mogu imati ni naši konji. Ja sam njemu na to rekao: ako ti mojim konjima odsječeš ventilatore, ja ću tebi odsjeći ruku! I kod toga stojim. Nažalost, na hipodromu su krivi ljudi na krivome mjestu. Čovjek koji voli konje nikada ne bi dopustio takvo stanje. No Jurjevića sve to ne zanima, njemu je jedino važno da dobije plaću - govori Serdar.

- Neki dan sam poludio kada sam na televiziji vidio voditelja održavanja hipodroma Denisa Gugića koji najavljuje kako će ove godine Alku jahati na konju kojeg sam poklonio Mariji Demo, ženi mog prijatelja Miodraga Deme (voditelj Gradskog ureda za branitelje). Ja sam protiv toga da Gugić na tome konju ide na Alku jer znam da će se u Sinju uništiti, da će ostati bez tetiva. Demo to ne zna, a Gugića nije briga. Taj Denis Gugić trebao bi nasipati pijesak na stazu i zalijevati je, jer mu je to posao, a on u radno vrijeme trenira djecu i za to im na crno uzima 200 kuna na sat - optužuje Ivo Serdar, koji tvrdi da će krajem ovoga mjeseca svoja četiri konja vratiti iz Zagreba u Budimpeštu, a to će, kaže, napraviti i 99 posto vlasnika galopera.

Logistička podrška

- Pa onda neka gospodin Jurjević upravlja s kime hoće i kako hoće - zaključuje Serdar.

- Činjenica je da je galoperski sport na hipodromu prije tri godine zamro jer je većina vlasnika svoje konje prebacila u Budimpeštu - počinje voditelj hipodroma Dragomir Jurjević.

- Razlog tome je bilo nefunkcioniranje Hrvatskoga galopskog saveza koji je u međuvremenu raspušten i ponovno formiran. Naime, Hrvatski galopski savez organizira galopske utrke, a hipodrom svim savezima u tome daje logističku podršku. Predsjednik Hrvatskoga galopskog saveza Tvrtko Tomičić otvoren je čovjek s kojim se može dogovoriti o svemu. Vlasnici galopskih konja bili su super zadovoljni nakon dvije utrke na hipodromu održane prije nekoliko mjeseci, a sada su nezadovoljni. To vam je tako, krivac za njihovo nezadovoljstvo nikada nije njihov konj ili jahač nego staza. Točno je da staza u ovo doba godine nije u najboljem stanju, ali galopske utrke ionako se održavaju od proljeća do ljeta te u jesen. Galopski derby i još jedna utrka su otkazane, ali ne našom greškom već zato što nije bilo dovoljan broj prijavljenih konja. No, preponska, dresurna i eventna natjecanja na hipodromu su zaista na ekstra visokoj razini - tvrdi Jurjević koji nas je proveo hipodromom na kojem doista, za neupućene u konjički sport, sve izgleda uredno, uređeno, dobro. Samo jedna od šest štala, ona montažna, doista je devastirana, no ostale štale izgledaju prilično dobro.

- U zadnjih mjesec dana doista se na hipodromu nakupilo više od 400 kubika konjskog izmeta, jer smo zbog više natjecanja u preponskom i dresurnom jahanju imali povećani broj gostujućih konja, ali ovih dana to smo raščistili. A što se tiče ventilatora u stajama, oni su postavljeni bez ikakvog upita, a postoji opasnost da u stajama punim sjena zbog kratkog spoja dođe do požara. Ventilatori se mogu postaviti u staje, dapače, ali s ovlaštenim električarima, a ne ih montirati pod okriljem noći. Mi stalno radimo i uređujemo, sada adaptiramo upravnu zgradu, a odobreno nam je 350 tisuća kuna za farbanje i izmjenu prozora na zgradi u kojoj su štala B i zatvorena jahačka dvorana - govori Jurjević, koji smatra da su svi tereni i staze na hipodromu u jako dobrom stanju te otkriva da sada na pansionu imaju 139 konja, a mjesta ima za maksimalno 150 konja.

- Hipodromom vlada udružena kriminalna skupina - tvrdi vlasnik zaštitarske tvrtke General security i vlasnik više od 100 rasnih konja Enimark Ponjević, koji na društvenim mrežama uporno proziva krivce za stanje na zagrebačkom hipodromu. On većinu svojih konja drži u Mađarskoj i Slovačkoj, a nedavno se, nakon tri godine, s devet svojih galopera vratio na zagrebački hipodrom. Kaže da se želi vratiti u Zagreb sa svim svojim konjima, ali da hitno treba poboljšati uvjete i organizaciju. Njemu je, pak, jeftinije imati glavnu bazu na hipodromu u Budimpešti jer se tamo svaki vikend održava deset kružnih utrka na kojim njegovi konji pobjeđuju i osvajaju nagrade (isplaćuju se za prvih pet mjesta na svakoj utrci, a već peto mjesto donosi 500 eura). Na zagrebačkom hipodromu, objašnjava razliku, godišnje je u planu tek nekoliko trkaćih dana od kojih se većina utrka otkaže, a održi se jedna ili dvije, no njihov organizator, Hrvatski galopski savez, na kraju ne isplati pobjednicima ni smiješno male nagrade od pet tisuća kuna za prvo mjesto. Ponjević objašnjava kako je postao član Slovenskog galopskog saveza jer mu je Hrvatski galopski savez, kao i drugim vlasnicima pobjedničkih konja, ostao dužan 270 tisuća kuna za nagrade koje je u prošlosti osvojio na zagrebačkom hipodromu.

Slomljene kosti i noge

- Hrvatski galopski savez i meni je za nagrade ostao dužan 27 tisuća eura - potvrđuje Ponjevićeve optužbe Ivo Serdar.

- Kako bi izbjegao plaćanje dugova koji su dosegnuli milijun kuna, predsjednik galopskog saveza Tvrtko Mikulić ugasio je savez i opet osnovao isti savez istog naziva na istoj adresi s istim ljudima. To je kazneno djelo - nastavlja sa optužbama Ponjević.

- Već je smiješno kada radnici hipodroma oderu travu na stazi do korijena, a trava bi morala biti pošišana do visine od 15 centimetara. Travnata trkaća staza uopće se ne zalijeva, sunce je čitavu izgori, a glineno tlo se stvrdne kao beton, što je izuzetno opasno za konje i za jahače. Zbog takve podloge samo ove godine jedna jahačica slomila je ključnu kost, desetak konja teško je ozlijeđeno a dva su slomila nogu. Jedan od njih bio je moj najbolji konj Sara Taylor. Ona se više ne može natjecati, sada služi za rasplod, a vrijednost joj je pala otprilike kao Eduardu kada su mu slomili nogu - priča Ponjević.

- Svaki pokušaj da sami polijemo stazu voditelj hipodroma Jurjević opstruira i zabranjuje. Za polijevanje staze potrebno je 1600 metara okiten crijeva za vodu sa 20 šprica koje stoji četiri kune po metru. Dakle, problem je u manje od tisuću eura - iznosi Ponjević koji je 12. srpnja na Facebooku objavio fotografiju voditelja održavanja hipodroma i pobjednika Alke Denisa Gugića kako jaše uz sljedeći tekst: “Denis Gugić ima radno vrijeme na hipodromu od 8 do 13 sati. Sada je 10 i 39 minuta. Trenira svoje konje u radno vrijeme. Staza za galopere nije polivena ni nasuta pijeskom, što je njegov posao. Voditelj održavanja jaše svoje konje u radno vrijeme…” Ponjević dodaje kako Gugić, koji radi za plaću od šest tisuća kuna, na hipodromu drži 15 svojih konja i ima svoju školu jahanja, dok istodobno škola jahanja hipodroma sve lošije posluje.

Peterostruki pobjednik Alke, umirovljeni general i bivši zamjenik ravnatelja VSOA-e Ognjen Preost, koji je višestruki šampion i reprezentativac u preponskom jahanju te predsjednik Hrvatskoga konjičkog saveza i Konjičkog kluba Karoca, objašnjava kako organizacijskih problema na hipodromu ima, ali da ni izdaleka nije sve tako crno kako ljudi iz galopskog sporta to prikazuju.

- Hrvatski konjički savez u suradnji s gradskom Ustanovom za upravljanje sportskim objektima na hipodromu upravo gradi novu cross country stazu za eventing natjecanja. Zagrebački hipodrom bit će prvi hipodrom u Europi koji će imati eventing stazu. Upravo održano Balkansko prvenstvo bilo je sjajno organizirano, krajem kolovoza imamo finale Karoca kupa u dresurnom i preponskom jahanju. Hrvatski konjički savez organizira ta natjecanja uz logističku potporu hipodroma. A u galopskom sportu tenzije su uvijek bile velike, prije je bilo još i gore, tamo su svi nabrijani. No, neosporno je da čelni ljudi Zagreba, gradonačelnik Milan Bandić, pročelnik za sport Ivica Lovrić i ravnatelj Ustanove za upravljanje sportskim objektima Marinko Tomić daju veliku potporu konjičkom sportu u cjelini - govori Ognjen Preost, koji se ne slaže s mišljenjem Enimarka Ponjevića da škola jahanja zagrebačkog hipodroma ima loše rezultate, već tvrdi da je ona pod vodstvom Kristijana Barbića i Vernalis Dokuzović najbolja i najuspješnija škola jahanja u Hrvatskoj.

Problem u organizaciji

- Zagrebački hipodrom bez kontrole vode nepismeni ljudi i paraziti koji sve opstruiraju, tamo baš ništa ne valja i zato danas tamo ljudi uglavnom drže samo konje za rekreativno jahanje, a ne za sport - govori Mario Bulić iz Varaždina, vlasnik 25 arapskih i engleskih punokrvnih konja koji su smješteni na hipodromu u Budimpešti.

- Moji konji su šampioni u Mađarskoj, nekada su trčali u Zagrebu, ali posljednjih godina utrka nema jer nema dovoljan broj prijavljenih konja. Moji konji su tamo gdje sustav funkcionira i gdje se održavaju utrke. U Budimpešti je svakog vikenda deset utrka, za razliku od Zagreba sve nagrade se isplaćuju. U Zagrebu mogu staviti nagradu od 50 tisuća eura za prvo mjesto, ali nitko neće doći jer znaju da će na onom asfaltu uništiti konja. Najveće aukcijske kuće za prodaju konja, njemački BBAG i francuska Arqana, bile su zainteresirane da sponzoriraju utrku u Zagrebu, ali su odustali kada su vidjeli u kakvom je staza stanju - iznosi Bulić, koji smatra da se stanje na hipodromu brzo i jednostavno mogu riješiti “novi pismeni ljudi”, uz podršku Grada i stvarnu kontrolu Hrvatske poljoprivredne agencije.

- Najvažnija stvar je što Hrvatska nema nacionalni program razvoja konjičkog sporta. Nacionalni program traba donijeti Sabor, a zajednički bi ga trebali napraviti ministarstva poljoprivrede, turizma i sporta, te Grad Zagreb kao vlasnik hipodroma. Država mora stati iza toga jer sam ne možeš ništa - smatra dr. Dubravka Margeta Ostoić, vlasnica 24 konja s kojima trenira i natječe se u Budimpešti, a drži ih u svojem konjičkom klubu Equus Caballus iz Varaždina koji je osnovala još 1989., a 2005. bila je među osnivačima Hrvatskoga galopskog saveza.

- Moji natjecateljski konji su u Budimpešti jer se u Hrvatskoj ne može obaviti ni natjecateljski trening. U Mađarskoj galopske utrke imaju status nacionalnog sporta i do maksimuma se razvijaju uz pomoć države koja dobit ima kroz turizam, financije… Na zagrebačkom hipodromu problem je u organizaciji, u stazi i u novcu je najmanji problem. To je odlična staza, u nju maksimalno treba uložiti 500 tisuća kuna da bi bila vrhunska, a uz malo pameti novac se može dobiti iz EU fondova. Kada bi neki vanjski ulagač kupio ili dobio koncesiju na zagrebački hipodrom, sve bi za nekoliko mjeseci procvjetalo. Samo treba malo prekopirati organizaciju iz Mađarske, ali mi to očito ne znamo ili ne želimo - govori dr. Ostoić, koja smatra da je osnovna funkcija hipodroma, kako mu i ime govori - trkalište, te da vlasnici konje trebaju držati po svojim štalama.

Kameno doba

- Hrvatska je u konjičkoj industriji ostala u kamenom dobu, a zemlje bivšega istočnog bloka razvijaju odličan biznis. Znam da je 2005. godine 7,1 milijun Amerikanaca radilo u industriji engleskih punokrvnih konja, u što spada uzgoj, prehrana, farmaceutika, transport, brokeri, kladioničari, veterinari, džokeji… U Irskoj samo u biznisu aukcija konja radi čak 80 tisuća ljudi. Francuska kladioničarska tvrtka specijalizirana za konjske utrke PMU ima 70 tisuća prodajnih mjesta i u 2015. je za organizaciju utrka France galopu uplatila 890 milijuna eura. Svoje konje odveo sam u uređene države i tamo za njih sve zajedno u prosjeku mjesečno plaćam 100 eura manje po konju - govori Mladen Rihtarić, direktor varaždinske podružnice osiguravajuće kuće Euroherc, koji je svoje konje držao u Zagrebu i Varaždinu, a prije nekoliko godina preselio ih je na hipodrome u Budimpešti i u slovačkoj Senici, gdje ih danas ima ukupno devet.

- U Zagrebu nema uvjeta za utrke, radne staze se loše održavaju, a trkaća staza je katastrofa - kao beton. Nakon utrke konji su potpuno raštimani, ta staza ih ubije. Voditelji hipodroma trebali bi stvarati program i privlačiti vlasnike konja, a mi njih stalno nešto molimo i iniciramo, a oni nas odbijaju. Oni strpaju plaću u džep i ništa ne rade za hipodrom, nego se bave svojim poslovima sa strane - optužuje i Mladen Smontara, direktor tekstilne tvrtke SMIV, najvećeg hrvatskog proizvođača trikotažnih odjevnih predmeta. Smontara u Ivancu kod Varaždina ima štalu i stazu, a također svojih šest konja, ,eđu kojima je i mađarski prvak, drži u Slovačkoj i Mađarskoj.

Svi naši sugovornici, vlasnici i uzgajivači konja, slažu se da treba obnoviti galopske staze te urediti staje po važećim standardima poput ventilacije, prostora za tuširanje, čišćenje i potkivanje, spremišta za opremu i hranu, boksovima točno određene veličine, te garderobama za jahače. Bilo bi lijepo kada bi i u Zagrebu, kao u modernim hipodromima u okruženju, imali prolaze ispod trkaćih staza, videozidove, rasvjetu za noćna natjecanja, tribine u kojima su trgovine, suvenirnice, ugostiteljski objekti, kladionice… Kladioničarski biznis možda je ključan za funkcioniranje sustava konjičkih utrka u svim europskim zemljama, a doznajemo da su čelni ljudi Hrvatske lutrije zainteresirani za ulazak u taj posao. Hrvatska lutrija razmatra mogućnost kupnje zemljišta u Blatu i gradnju objekata za živu igru, no postoji interes i za razgovore o investiciji u hipodrom gdje pogodni prostori ispod tribine već postoje. Investitor poput Hrvatske lutrije sigurno bi doveo do novog zamaha zagrebačkog hipodroma koji je prije 67 godina, 1950., uređen po uzoru na pariški Longchamp. Tada se prostirao na 65 hektara, no godinama se sa svih strana pomalo smanjivao i danas ima 47 hektara.