SLUČAJ KOJI JE POTRESAO POLICIJU Studentica vodila lanac ucjena zbog kojih su drhtali gradski liječnici

U prvi mah dr. Kos nije razumio što je pročitao. Bio je prohladni dan početkom ožujka 1958. godine i Kos, ugledni zagrebački liječnik, kao i svakog se jutra spustio do svog poštanskog sandučića da uzme pristigla pisma. A onda ga je u sasvim običnoj bijeloj kuverti dočekala poruka koja će mu promijeniti život.

“Ako vam je drag život vašeg djeteta, pošaljite 40 tisuća dinara na adresu: Pješić Jozo, Filozofski fakultet u Zagrebu. Ne udovoljite li našem traženju na dan 4. travnja ove godine, vaš će sin uskoro postati bogalj - bit će oslijepljen. Ako ovo prijavite, naša prijetnja bit će odmah izvršena”, stajalo je u poruci pisanoj štampanim slovima.

NAŠLI DNEVNIKE POLICAJACA Kako je banda lijepih prostitutki godinama pljačkala fine Zagrepčane

Doktor možda i ne bi reagirao ovako panično da nad životom svog 10-godišnjeg sinčića nije strepio. Kosovima je to bilo drugo dijete, a prvo je umrlo, pa su se za dječaka možda i pretjerano brinuli.

Liječnik je nakon kraćeg kolebanja iznudu ipak odlučio prijaviti.

Ono što nije znao je da je on samo jedna od žrtava komplicirane prevare u lancu ucjena koje su te 1958. zapljusnule Zagreb.

Neočekivani ishod

Detaljni zapisi o ovom neobičnom slučaju nalaze se u “Priručniku za stručno obrazovanje radnika organa unutrašnjih poslova”, a koji je MUP svojim djelatnicima izdavao jednom mjesečno u razdoblju od 1953. do 1991. godine. Svi brojevi Priručnika, koji otada više ne izlazi, sada se nalaze u knjižnici današnje Policijske akademije i pružaju fascinantan uvid u rad i organizaciju policije u vrijeme bivše Jugoslavije. Posebno vrijedna, kako smo već napisali u jučerašnjem prvom nastavku feljtona, bila je rubrika “Iz prakse za praksu” u kojoj su inspektori i kriminalisti osobno pisali o slučajevima koje su rješavali.

Slučaj serijskih iznuda Zagreb je pogodio 1958. godine i na kraju ga je s neočekivanim ishodom razriješio Stjepan Rajki, koji se pod izvještaj potpisao kao kriminalistički službenik SUP-a NOC Zagreb.

“Ovaj se slučaj ne ističe nekom orginalnošću, ali iznosim ga ovdje jer je počinitelj takva osoba kakvu nitko nije očekivao”, zapisao je Rajki.

Ono što je istražitelje zbunilo u slučaju Kos jest adresa na koju je doktor morao poslati novac.

“Zašto baš Filozofski fakultet? Pomislili smo da je iznuđivač student, no kad smo provjerili način na koji studenti na Filozofskom primaju poštu, uvidjeli smo da pisac pisma s fakultetom nema baš nikakve veze. Utvrdili smo da pisma na faks donosi podvornik koji ih stavlja u jednu otvorenu kutiju koja se nalazi na hodniku, a da onda studenti, kako koji naiđe, otamo uzimaju svoju poštu. Postalo je jasno. Ovo je idealno mjesto za iznudu”, zaključio je Rajki.

Filozofski se u to doba nalazio na drugom katu Pravnog fakulteta i milicajci su tamo odlučili postaviti zasjedu. U kutiju su mislili staviti novac i čekati da vide tko će ga preuzeti.

Međutim, stvari su se zakomplicirale.

Dva dana prije akcije koja je detaljno isplanirana, u milicijsku stanicu došao je još jedan ugledni doktor - dr. Milanović. Pokazao im je pismo koje je dobio tog dana.

“Ako odmah ne pošaljete 20 tisuća dinara na adresu Pješić Joze na Filozofskom fakultetu, bit ćete likvidirani u vašoj kućnoj veži. Shvatite nas ozbiljno. Naša organizacija će izvršiti svoju prijetnju. Novac pošaljite u novčanicama od 5000 dinara u plavoj kuverti”, pisalo je u poruci.

Nitko sumnjiv u blizni

U zagrebačkoj miliciji sada je zavladala panika. Tko bi to ciljano prijetio zagrebačkim liječnicima? Je li riječ doista o nekoj terorističkoj organizaciji? Hoće li uskoro naći nekog ubijenog?

U međuvremenu je utvrđeno da osoba imena Pješić Jozo uopće ne postoji. Na pismima nisu nađeni otisci prstiju. Posumnjalo se da je riječ o ozbiljnom profesionalcu.

A onda je već idući dan s prijetnjom u ruci došao i direktor jednog zagrebačkog poduzeća kojeg inspektor imenuje tek incijalima P. S. Rukopis je bio isti, ali ovoga puta pisalo je sljedeće: “Znamo za vaš ljubavnički odnos s jednom studenticom. Vama kao oženjenom čovjeku stalo je do ugleda i mira u braku. Zato, ako ne želite da javnost sazna za preljub, pošaljite 20 tisuća dinara na adresu Sidić Jozo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. U protivnom, objavit ćemo sav materijal koji o vama posjedujemo.”

No izbora nije bilo, trebalo je čekati u zasjedi.

Na dan akcije prerušeni milicajci u hodniku fakulteta glumili su studente. Napeto su motrili kutiju u koju su stavili novac za ucjenjivače. No nitko ga nije podignuo. Ni tada ni sljedećeg datuma koji je bio naznačen u pismima.

Ostala je još jedna prilika - novac koji je 9. travnja u kutiji trebao ostaviti direktor poduzeća.

No nitko se sumnjiv ponovno nije približavao kutiji.

Doduše, jedno je pismo iz nje uzela tek neka sitna, tiha studentica, plaha djevojka. Prerušenim policajcima ne bi ni bila sumnjiva da odmah nije pojurila u toalet, a ubrzo i niz stepenice Filozofskog fakulteta. Kasnije se utvrdilo da je uzela baš omotnicu s novcem, u toaletu novac stavila u džep i onda se dala u bijeg.

“Čitav aparat iz zasjede se pokrenuo. Djevojku s pismom trebalo je pratiti. Pred Zdencem života dočekao ju je jedan mladić pa su se zajedno uputili u mljekarnicu”, opisao je akciju Rajki.

Odlučili su uhititi ih i vidjeti ima li djevojka kod sebe novac.

Tada se klupko razmotalo.

Mlada djevojka zvala se Nada B., studirala je filozofiju i u njezinu je džepu doista pronađen novac koji je bio postavljen kao mamac.

“Nitko u prvi mah nije vjerovao da je Nada počiniteljica ovog kaznenog djela. U početku je tvrdila da je i nju, zbog veze s direktorom, ucjenjivala ista tajna organizacija. No na kraju se slomila. Priznala je da je upravo ona tajna ucjenjivačica. Rekla je da joj je inspiraciju dala priča koju je pročitala u jednom izdanju ‘Vjesnika u srijedu’. Motiv su bili dugovi u koje je zapala”, zabilježio je inspektor.

Nada B. bila je u vezi s direktorom P. S. Kako je s njim ostala u drugom stanju, a on je bio oženjen, odlučila se na pobačaj. Tako je upoznala i doktore Kosa i Milanovića. S obzirom na to da je bila u dugovima, odlučila je ucjenjivati direktora, bivšeg ljubavnika, ali usput i liječnike jer, kako je priznala u stanici milicije, nije vjerovala da će se svi navući na ucjenu.

Objasnila im je i misterij zašto prva dva puta nije podigla novac iz kutije s pismima. Naime, prerušenim milicajcima oba je puta bio sumnjiv jedan student, po imenu Vukojević, koji se motao oko kutije s pismima. Mislili su da je on počinitelj. No isti je taj Vukojević bio sumnjiv i Nadi. Ona je pak mislila da je riječ o prerušenom milicajcu.

Maštovita kriminalka

“Teško je vjerovati da se ova naoko slabašna i bezazlena djevojka odlučila na ovakav čin. Međutim, brine nas njena mašta, upotreba končanih rukavica pri pisanju pisama da ne ostavi otiske, te orginalan odabir mjesta za dostavu novca. To nažalost demantira da je riječ o običnoj, mirnoj djevojci. K tome, posebno iznenađuje sadržaj pisama. Pazila je da piše vulgarnim i grubim tonom da nas zavede na krivi trag, a namjerno je pravila i gramatičke greške kako nikad ne bismo posumnjali na obrazovanu osobu... Na jedno ipak nije dovoljno pazila - na to da će ipak biti otkrivena”, na kraju je zapisao Stjepan Rajki.