Nedavnim razornim potresom Zagreb je izgubio izuzetno mnogo u svakom pogledu. Mnogi su građani ostali bez domova, a promijenila se i vizura grada koju sada treba osnažiti i obnoviti.
Niz izrazito jakih potresa izazvao je katastrofalna oštećenja na kulturno-povijesnoj graditeljskoj baštini, a Ministarstvo kulture koordinirati će pregled stanja i procjenu stupnja oštećenja. S tim povodom Vlada je odmah nakon potresa otvorila račun za donacije u sklopu akcije “Zajedno za Zagreb”, a sva prikupljena sredstva potrošit će se za obnovu brojnih oštećenih objekata u centru Zagreba.
Štete na palači
Jedan od teže stradalih kulturnih institucija je i Hrvatski povijesni muzej, o kojem smo razgovarali s njegovom ravnateljicom, Mateom Brstilo Rešetar.
- Oštećenja su ozbiljna, svi su zidovi i svodovi napukli. Posebno je teška šteta na južnom krilu palače. Urušio se dimnjak koji je na tri mjesta probio krovište. Statičari su odmah rekli da se objekt ne smije koristiti te da se muzejska građa i dokumentacija moraju seliti - nabraja štetu Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja. Smjestio se on u baroknoj Palači Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch u Matoševoj 9, u centru Zagreba nedavno pogođenog razornim potresom.
Srećom, kustosi uvijek pažljivo pohranjuju i štite građu pa ona ipak nije oštećena, za razliku od zgrade koja im je bila dom.
- Palača je neuporabljiva za čuvanje građe i rad djelatnika kao i za javnu djelatnost. U ovom trenutku prioritet Muzeja je da s Ministarstvom kulture pronađe primjerenu lokaciju za evakuaciju građe. Djelatnike muzeja cijela situacija je emotivno pogodila jer ponovno ostajemo bez “vlastitog doma” - ističe ravnateljica.
Povijesni muzej nije jedina ovakva zgrada koja je stradala u razornom potresu koji je nedavno pogodio Zagreb. Koliki god stupanj oštećenja bio, sasvim je jasno da će obnova tih objekata, koja će se raditi po posebnim pravilima, biti skupa i dugotrajna, smatra ugledna arhitektica Zrinka Paladino.
- Obnova će trajati desetljeće ili čak dva. Naravno, u slučaju da obnova bude organizirana pravilno i da se u nju uloži dovoljno sredstava. No budemo li to radili po dosadašnjem obrascu lickanja površinskim “make-upom”, neće biti dobro. Građani sa sljedećim jakim potresom mogu izgubiti i puno više ili sve, pa i živote - smatra Zrinka Paladino, arhitektica koja se bavi pitanjima zaštite hrvatske graditeljske baštine.
Pojašnjava kako zahvate na objektima koji su zaštićena kulturna dobra, kakav je i Povijesni muzej, mora odobriti nadležno konzervatorsko tijelo, u slučaju Zagreba to je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Tu je niz problema, smatra, a jedan od njih je i činjenica da nema dovoljno stručnjaka koji bi stigli obraditi svu nastalu štetu - popisati, analizirati i uvjetovati projektiranje.
- I ono što naizgled djeluje održano i stabilno puno je podmuklih pukotina i dodatne će analize rezultirati daljnjim teškim spoznajama. Kobno iskustvo dobar je poticaj za unapređenje pravnih odrednica po kojima vrijedna kulturna dobra održavaju njihovi korisnici jer postojeći zakoni to ne reguliraju na pravi način - smatra Paladino.
Čišćenje grada
Kako struka gleda na štetu koja je nastala, pitali smo povjesničara umjetnosti Zvonka Makovića. Tragično, kaže, i nabraja štete na sakralnim objektima i muzejima. O nekima je javnost pisala, druge znaju samo oni koje kultura posebno zanima.
- Zagreb i Hrvatska ovim su potresom izgubili izuzetno mnogo u svakom pogledu. Nije riječ samo u oštećenju kulturne baštine, nego i gubicima gospodarske naravi. Zagrebu treba vratiti prethodni izgled, ali ga osnažiti u statičkome smislu i očistiti od sadržaja koji su narušavali njegove vizure.
Tu mislim na dvorišta i zone unutar blokova koji su divljom gradnjom zatrpavali grad. Od tih dijelova trebalo bi stvoriti javne prostore, kao što su parkovi, pasaži, igrališta, a ne prepustiti divljoj gradnji - smatra Maković.
Dodaje kako se nijedan objekt, bez obzira na štetu, ne bi smio rušiti. Kao i svi iz njegove struke, i on zagovara obnovu. Posebno je ona važna jer su narušeni dijelovi grada koji su bili identitet Zagreba. Ako se postavlja pitanje rušenja, tada se zadire u pitanje identiteta.
- Donji grad, Gornji grad i Kaptol su ključne šifre zagrebačkoga identiteta i ti se dijelovi moraju zaštititi i obnoviti kao cjelina. Postoji način da se to kvalitetno učini, međutim, to se radi timski.
Poštivanje procedura
Povjesničari umjetnosti na taj problem gledaju drugačije nego arhitekti i statičari, ali tu su konzervatori koji su i arhitekti i povjesničari umjetnosti, zatim restauratori. U svakom slučaju nužno je da se radi timski i da vlasti to razumiju. Izostavi li se bilo koji segment u obnovi, to bi bio novi napad na grad - smatra Maković.
Što se same obnove tiče, arhitekt Tomislav Ćurković, temeljem svog višegodišnjeg iskustva kaže kako kvalitetna obnova podrazumijeva dvije stvari: vrijeme i poštivanje procedura. Prije nego se krene u izradu projektne dokumentacija, treba izraditi snimak s analizom zatečenog stanja. On je temelj.
- Većinu građevinskog fonda potrebno je konstruktivno obnoviti i ojačati, a ako je to moguće, i racionalno prilagoditi važećim propisima, što znači da kuću treba promatrati kao cjelinu. Kod višestambenih kuća imovinsko-pravna situacija može biti prepreka realizaciji, ali moramo znati da parcijalna rješenja nisu opcija.
Prilika je to koja se ne smije propustiti za energetsku obnovu kuća što je kod starih i zaštićenih kuća vrlo kompleksan zadatak koji zahtijeva integralno promišljanje svih struka - smatra Ćurković.
Sadržaj je nastao u suradnji Native Ad Studija i Prvog Plinarskog Društva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....