- Dragi djede Mraze, molim te nemoj nam uzeti prostor, a ni igralište koje nam želiš uzeti, odzvanjale su danas riječi majke dvorištem u Ilici 53, a koja je došla izraziti nezadovoljstvo zbog pokušaja deložacije Zagrebačkog računalnog saveza (ZRS).
Iz prostora kojeg koriste skoro 30 godina, izbacuje ih Hrvatska zajednica tehničke kulture (HZTK), inače krovna nacionalna zajednica tehničke kulture u Republici Hrvatskoj, koja okuplja čak 18 nacionalnih saveza tehničke kulture. Borba oko vlasništva malene dvorišne kućice s četiri trošne prostorije i košarkaškog igrališta traje dugo, no funkcioniranje Zagrebačkog računalnog saveza u tom prostoru postaje, kako tvrde, ugroženo tek od 2020., kada je HZTK objektu u Dalmatinskoj, kojeg posjeduje, pridodao i ono što im, kako tvrdi ZRS, ne pripada.
- Ovo je privatno vlasništvo, za koje su vlasnici čekali okončanje postupka za povrat imovine u tom trenutku, 2020. godine. Tad je HZTK započela svoje upisivanje vlasništva, ukazuje predsjednik ZRS-a. Možda je apel ZRS-a Gradu Zagrebu netom prije deložacije i urodio plodom, pa je na kraju odgođena barem do siječnja, za kad je najavljena nova.
Sve je danas počelo, kako je najavljeno, u 11 sati, a deložaciji su svjedočili tajnici dviju suprotstavljenih udruga, nekoliko srednjoškolaca i jedna majka koja je glasno čitajući božićne želje pokušala ukazati na ono što bi trebao biti fokus- a to su djeca. Kratke su govore za prisutne održali i tajnici HZTK-a, kao i ZRS-a.
Prostor za svu djecu
- Cilj HZTK-a je urediti i oplemeniti ovaj prostor za 18 nacionalnih saveza, dakle svih onih koji pripadaju toj velikoj zajednici, pa tako i, ako za to bude potrebe, djecu ZRS-a. Prostor treba biti otvoren za svu djecu, objasnio je na deložaciji glavni tajnik HZTK-a, Hrvoje Nekić, nadodavši i plan za košarkaško igralište na njihovom zemljištu.
- Jedna od namjera nam je da spojimo sport i tehničku kulturu i da ovo bude multifunkcionalan prostor, rekao je.
- Mi kao roditelji imamo osjećaj da se ne radi o priči kakvom ju predstavljaju iz HZTK-a. Ako toliko misle na djecu, zašto nisu pričekali da naša pronađu novi prostor, ili barem sudsku presudu?, upitala je nezadovoljna majka darovitog srednjoškolca, koja sa sinom putuje čak iz Karlovca.
- Ovdje bude hrpetina djece koja složno i veselo rješavaju zadatke; i vikendom i tjednom. Nestvarno mi je da će svi oni sad na cestu, nastavila je. Ona je samo jedna od majki mnoge darovite djece odgajane kroz programe ZRS-a. Naime, dvjestotinjak darovite djece godišnje u Savezu pronalazi dugogodišnje utočište, čemu u prilog ide i činjenica da, kad porastu, postaju volonteri te sada djeluju kao mentori drugoj, novoj djeci.
Iako nezadovoljan situacijom, na upit o planovima Saveza za budućnost Zdravko Škokić sa smiješkom odgovara: ‘Neki kažu da smo tvornica zlatnih medalja; mi ćemo se snaći i funkcionirati. Već dugo pokušavamo realizirati projekt Centra mladih programera u reprezentativnom prostoru, sa stotinjak računala.‘
To bi onda, objašnjava, bila prava zajednica darovitih, prostor u koji mogu doći i više puta dnevno i mi ćemo i dalje realizirati taj projekt.‘
"Smiju se i zafrkavaju, idu na ljetne kampove, a darovitoj djeci to znači više nego išta jer, iako su napredni u nekom području, teško se socijaliziraju. Ovo je mjesto gdje se ne osjećaju izolirano i samo, a nama kao roditeljima to najviše znači, suznih nam očiju objašnjava majka troje djece, čiji sin predstavlja Hrvatsku na europskim i svjetskim natjecanjima iz tehničkih predmeta.
Na upit o tome gdje će voditi djecu nakon ove deložacije odgovara: ‘Gdje god će biti zagrebački računalni savez i centar mladih programera će biti i moj sin. Ako treba -i na krovu.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....