Bio je to poseban trenutak, nabijen emocijama, za Tonija Bošnjakovića. Nakon 49 minuta u nedjelju navečer protrčao je ciljem Zagrebačkog noćnog cenera ravno u zagrljaj sinu.
- Samo to mi je važno, da se ne osramotim i da završim utrku - rekao nam je Toni prije utrke, inače jedne od najpoznatijih zagrebačkih koja se ove godine u središtu Zagreba održala trinaesti put, a koju je startalo 2738 trkača.
Toni je naš poznati paraolimpijac koji je prije deset godina nesretnim slučajem pao pod vlak i ostao bez obje potkoljenice. Hoda, trenira i trči pomoću posebnih pomagala. Njegova priča već godinama inspirira ljude. I ovo mu nije prvi put da je "odradio" Cener, završio ga je i 2022. godine.
Plan je bio da ovoga puta sruši svoj osobni rekord, koji je postavio prije dvije godine, a iznosio je 48 minuta i 40 sekundi.
- Osjećam se dobro i nadam se da ću ga srušiti - rekao nam je prije utrke, i izložio plan. Prvih osam kilometara održavat će tempo od pet minuta po kilometru, a zadnja dva će ubrzavati.
- Zadnjih petsto metara punom snagom - dodao je.
Samo se nije htio osramotiti
- Ne želim se nikako osramotiti s obzirom na sve te najave. Puno će mi značiti što će moje dijete biti tamo, što će me gledati i što mi je reklo: ‘Tata, ja ću navijati za tebe‘. To mi je definitivno dodatno gorivo u smislu motivacije - ne može me dijete gledati, a da ja ne završim. Želim svojim nastupanjem motivirati ljude, kao što kaže Wings for Life: ‘Trčimo za one koji ne mogu‘ - kaže Toni.
Na kraju, nije uspio ali bio je jako blizu. 49 minuta i 50 sekundi, odličan rezultat na kojem mu mogu pozavidjeti mnogi drugi trkači.
- Iako nisam oborio svoj prijašnji rekord, jako sam zadovoljan, pogotovo jer me sin gledao i navijao za mene. Sigurno ću se opet natjecati na Ceneru - rekao nam je nakon što je prošao ciljem.
Ali što ga uopće tjera da testira svoje granice, pitamo ga.
- Iz čiste sam se znatiželje prije dvije godine pitao hoće li me uopće pustiti da ja to otrčim; mislio sam da je svejedno trčim li na Maksimiru ili negdje drugdje. Kad sam došao na tu utrku, oduševio sam se, ponijelo me ozračje, komentari i reakcije publike i drugih natjecatelja. Tu sam iz sebe izvukao, naravno, više nego što bih izvukao da trčim samo na nekom običnom treningu - kaže nam Toni.
Kako se pripremao za ovu utrku i koji su bili najveći izazovi tijekom pripreme, pitamo Tonija.
- Krenuo sam prije tri, četiri mjeseca, do tada sam se uglavnom pripremao na biciklu, a onda sam počeo s trčanjem. Prvi put kad sam došao na stazu otrčao sam jedan krug, najsporije moguće, provjerio je li sve u redu s nogama i krvi, jer ja to ponekad ne osjetim. No ovaj je put sve bilo dobro, istrčao sam još jedan krug. Onda sam si dao jedan dan pauze da vidim kako ću se osjećati. Krenuo sam opet i napravio tri kruga; tako sam malo-pomalo podizao kilometražu, dok nisam došao do šest km. U toplicama na Korčuli bio sam s djetetom tri tjedna i tada sam trenirao gotovo svaki dan. Onda je došao kamp za amputirce koji vodi Ana Sršen, naša proslavljena paraolimpijka, i tu sam pokušao 10 km. To sam istrčao za 55 min, što znači veliki skok, sa šest km na 10 km. Dodatno me je ‘podigla‘ ekipa na kampu i bio sam jako ponosan što mi je nakon 10 km ostalo nešto ‘rezerve‘. Tada sam shvatio, to je to, nastupit ću na Ceneru - govori.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....