U Kranjčevićevoj ulici smo, u središtu Zagreba, usred popodnevne špice. Gužva je, bučno je, a ravno ispred nas nasred tzv bike sharrowa, jednog u nizu novouređenog u gradu, stoji parkirano dostavno vozilo.
- Evo tako je to kod nas, komentira dugogodišnji biciklist Ivan Matković kojeg tamo susrećemo. Ljut je na vozača koji nas je blokirao.
-Umjesto da parkira 50-ak metara dalje, on baš mora stati ravno ispred lokala, jer on je šef Svemira, prigovara.
Nije Kranjčevićeva jedina. Isto je i u Magazinskoj, Jukićevoj, Deželićevoj i brojnim drugim ulicama s biciklističkim stazama na kolnicima. Pune su ilegalno parkiranih dostavnih vozila i osobnih automobila. Uzmimo samo Žajinu za primjer. Na njezinom početku vozila na kolniku stoje parkirana cijeli dan. A mi, biciklisti? Snađi se ako možeš, zaobiđi, izađi dublje na kolnik, suoči se trubljenjem ljutitih vozača.
Uostalom, nije li nedavno Grad, da bi zaštitio staze u Masarykovoj i Gundulićevoj iste ogradio prometnim stupićima? Nakon što su ispisali 3000 kazni u godinu dana nisu imali drugog izbora. I pogodite što? Dvije večeri kasnije društvene su mreže obišle fotografije automobila parkiranog na stazi u Gundulićevoj, unatoč stupićima.
Ovakvi prizori svakodnevica su za bicikliste u Zagrebu. Gradu koji se guši u automobilima, s infrastrukturom koja buja, ali ne uvijek smisleno. Svaki metar novih staza koji se izgradi izaziva kontroverze, a za svaku kaznu koja se naplati napravi se barem deset puta više prekršaja.
- Vožnja Zagrebom pravi je ruski rulet, komentira stoga Ivan Matković. Kaže da mu je dolazak biciklom na posao- avantura.
-Puno se toga napravilo u Zagrebu, i bolje je nego prije, no posla još ima, a mora se promijeniti i stav ostalih sudionika u prometu, zaključuje.
Kolnik dijelimo s automobilima
Ivan je samo jedan od brojnih biciklista koje smo sreli u našem velikom trodnevnom testu biciklističke infrastrukture u središtu Zagreba. Ne prođe ni dan, a da vijest o novoj stazi ne izazove rat na društvenim mrežama ili polemiku u medijima, pa smo odlučili okušati sreću i doznati: kako sada izgleda vožnja biciklom po Zagrebu?
Naša prva meta su tzv ‘bike sharrow‘ staze. Riječ je o konceptu tzv dijeljenih kolnika na kojima istovremeno prometuju biciklisti i vozači automobila, a koje su u posljednje vrijeme najviše ‘nabujale‘. Automobilima je ovdje ograničena brzina, što se rijetko poštuje, a od biciklista se očekuje da njima voze bez straha od toga da budu pregaženi.
A što kažu službeni podaci?
Unazad 12 mjeseci izvedeno je 18,2 kilometara biciklističkih staza u Zagrebu, te dodatnih 5 kilometara bike sharrow kolnika, a brojni su još u planu.
Uz to, gradi se i dvosmjerna biciklistička cesta tzv pete dionice ‘Greenwaya‘ na Savskom nasipu od Arene Zagreb do Savskog mosta, a onda i do Mosta Mladosti.
Mi smo test započeli popodnevnom vožnjom niz Zeleni val od Trga žrtava fašizma prema zapadu, po crvenoj kolničkoj traci koja je ucrtana već niz godina. A to se itekako osjeti. Najveći problem kod takvih starijih traka nepostojeća je ili izblijedjela signalizacija za automobile.
Od Džamije do HNK ima deset križanja, a na njih šest biciklistu je glava u torbi. Naime, na njima je automobilima dozvoljeno skretanje ulijevo, na jug, a biciklisti imaju pravo prolaska ravno. To su redom skretanja u Palmotićevu, Nikole Zrinskog dvaput za redom, Preradovićevu, Trg Republike Hrvatske i -Savsku. Hoće li vas pritom udariti dok skreću? Ovisi o vozaču, njegovoj kulturi, koncentraciji, mrtvom kutu... o svemu osim o infrastrukturi.
Jedno od rješenja koje se samo nameće je postavljanje znakova poput onih u Mađarskoj, koji jasno upozoravaju vozače da obrate pozornost na bicikliste. Na njima je jasno iscrtano gdje bicikli sijeku kolnik, iako bi ovdje na Zelenom valu to također trebalo biti samorazumljivo.
Prilazeći Savskoj ulici pojavljuje se još jedan kronični problem biciklističke infrastrukture- nepovezanost. Traka naprasno nestaje te se nastavlja u Klaićevoj ulici bez uočljivog prijelaza. Stoga je biciklistima problematično i obeshrabrujuće voziti se stazama koje vode iz ničega u nigdje te ih upućuju na višetračne prometnice, kao što nas je traka iz Andrašecove skrenula u Vukovarsku bez jasne oznake nastavka biciklističke trake.
A gdje su putokazi?
Kako bi se biciklistima pomoglo, trebali bi se uvesti putokazi koji bi ukazivali na nastavak trakā i njihova sistematizacija po bojama, kao što to je to slučaj na međugradskim stazama u Zagrebačkom prstenu. Usprkos svim tim problemima vožnju "zelenim valom" na biciklu, tijekom gužve, smo savladali za 10-ak minuta, dok za istu dionicu automobilom, posebno za prometnih gužvi treba preko 30 minuta.
- Naglašavamo da prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama bicikl je vozilo, a biciklist je vozač i kao takvi uvijek se moraju kretati kolnikom, ako nisu posebno izgrađene ili označene biciklističke staze ili trake, podsjećaju iz Grada.
To znači da se biciklisti moraju ponašati kao i svi drugi vozači motornih vozila poštivajući značenja prometnih svjetala, prometne znakove i prometna pravila o načinu kretanja na cestama.
- Na nogostupima, koji su prije svega namijenjeni pješacima, moguće je graditi biciklističke staze samo ako postoji dostatna širina za mješovite pješačko-biciklističke staze, a čije su minimalne dimenzije propisane odredbama Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi, kažu u Gradu objašnjavajući zašto uvode bike sharrow staze odnosno zajedničke kolnike koje biciklisti dijele s motornim vozilima.
Unatoč svim problemima u Gradu su optimistični.
- Sve aktivnosti koje provodimo na izgradnji nove i obnovi postojeće biciklističke infrastrukture, dovode do povećanja broja biciklista u prometu, tvrde i kažu da posebnim brojačima prometa analiziraju bicikliste na pojedinim dionicama.
-Rezultati su i više nego ohrabrujući, kažu, a kad dođe vrijeme, analizu će objaviti javno.
Međutim, nakon našeg testa infrastrukture dobili smo dojam kako su se neke trake radile bez sagledavanja šire slike prometa u gradu i vrste prometnica na kojima su postavljene.
Jedna od najpoznatijih, ali i najspornijih traka je ona u Deželićevoj ulici, gdje je zbog biciklista ukinut jedan kolnički trak za automobile a u drugom smjeru je izveden bike sharrow. To znači da u smjeru zapada biciklisti prometuju po stazi na nogostupu, a u smjeru centra po kolniku. To se u praksi naravno rijetko poštuje. Kako je ta ulica jedna od žila kucavica centra grada u svako je doba dana puna automobila te se u njoj stvaraju nesnosne gužve. U takvoj situaciji vožnja biciklom predstavlja pravi pothvat vrijedan Janice Kostelić i njezinih slalomskih bravura.
Evo primjera. Vozili smo sharrowom tijekom jutarnje gužve. S lijeve strane kolona automobila koji se međusobno zaobilaze, s desne parkirani auti, od kojih svaki četvrti ili peti strši na kolnik, između je možda 50 centimetara prostora koji vrluda kroz prostor.
Takvo okruženje nije sigurno za povremene bicikliste, a pogotovo za roditelje s djecom, kao što je Lucija Bradarić.
- Svaki dan kćer vozim u vrtić i iz vrtića i svaki dan je isto- gužva. Dobro je što Grad misli na budućnost, no mi živimo u sadašnjosti i ovo je nesnosno. Biciklisti čim vide gužvu prelaze na uski nogostup i bore se za prostor s pješacima. Glavne ceste bi trebale ostati isključivo za automobile, dok bi se za bicikliste trebale prenamijeniti manje frekventne ceste, smatra ona.
Ilica za bicikliste?
Ovaj stav potvrđuje i situacija kada se prođe novo uređena traka ispred Pravnog fakulteta, gdje prilikom svakog crvenog svjetla na semaforu nastaju duge kolone vozila. Tako je novouređena biciklistička infrastruktura u Deželićevoj zapravo usporila promet jer nam je u smjeru istoka trebalo 20 minuta zbog vožnja između automobila koji su stajali u gužvi.
Do punog izražaja sharrow trake dolaze u pojasu od Zrinjevca do Gundulićeve te u Koturaškoj jer su to ulice smanjenog intenziteta prometa i tamo bicikli i automobili mogu smireno prometovati u simbiozi. Vozači poštuju i crvene kvadrate na semaforima koji su namijenjeni isključivo za bicikliste. Zaustavljaju se prije njih.
Vozeći se središtem grada na pamet nam je pala i jedna ideja, koliko god možda neizvediva u stvarnosti. Biciklističke trake na mjestima gdje se sada nalaze možda bi se trebalo ukinuti. Zauzvrat bi se ulice gdje se sada odvija promet vozilima, kao što je Ilica, do trga Franje Tuđmana mogla pretvoriti u biciklističko-pješačku zonu, uz izuzetak tramvaja. Kako god gradskim vlastima ostaje još puno toga za razmišljanje kako pomiriti interese pješaka, biciklista te automobilista.
Vratimo se kratko na Deželićevu i bike sharrow u njoj. Pitali smo za mišljenje i Sindikat biciklista.
- Ovako rješenje za Deželićevu ulicu zbog gustog prometa nije optimalno, kaže nam potpredsjednik Robert Medvedec. Vraćamo se u prošlost.
- Originalno rješenje (prema prometnom elaboratu iz 2018. godine) sačinjavala je jedna biciklistička staza u suprotnom smjeru od primarnog smjera prometa koja je bila odvojena od automobila "fizičkom barijerom" tj. drugim parkiranim automobilima. Smatramo da je u teoriji to bilo dobro rješenje. Problemi su se počeli javljati s više strana.
Prije svega s kulturom biciklista. s obzirom na to da je napravljena staza u samo jednom smjeru, zakonski biciklisti nisu smjeli ići u smjeru istoka, već samo u smjeru zapada. Ono što im je bila obveza je ići uz desni rub kolnika, što je naravno vrlo opasno na prometnici s ovakvom gustoćom prometa. Biciklisti su u velikoj većini slučajeva išli stazom u oba smjera.
Problem je i kultura vozača. Oni biciklisti koji bi pokušali pratiti zakon i ići uz desni rub kolnika prema centru često su imali vrlo neugodna i vrlo opasna iskustva (uključujući i nekoliko članova Sindikata) zbog netolerancije i nerazumijevanja prometnih propisa od strane nekih vozača. Time ih se praktički primoralo da krše zakon i da idu u krivom smjeru po biciklističkoj stazi, kaže Medvedec pa nastavlja.
- Tu su i problem parkiranih vozila i rubnjaka. Mnoga parkirana vozila izlazila su iz gabarita parkirnog mjesta, a pošto su ona bila orijentirana okomito na biciklističku stazu, predstavljala su na taj način veliku opasnost za bicikliste, pogotovo kad se radi o većim vozilima. Uz to, prijelazi s ceste na pločnike kod pješačkih prijelaza na mnogo mjesta nisu bili idealno izvedeni te je cjelokupno iskustvo vožnje po toj dionici bilo izuzetno opasno i neugodno za bicikliste, pogotovo kad se uzme u obzir velik broj pješaka te automobila koji bez gledanja naglo skreću u smjeru Ilice, kaže Medvedec.
Zbog svega ovog Sindikat ne misli da je Deželićeva dobro riješena. Medvedec spominje i primjere iz ostatka Europe.
- U razvijenim gradovima u kojima gotovo i da ne postoji jednosmjerna ulica u koju biciklisti ne smiju ići u oba smjera - što je još veća motivacija biciklistima jer ih se tako više potiče da ne koriste automobil. Najbitnija karakteristika dobre biciklističke infrastrukture je povezanost i neprekidnost, stoga i nema pretjerane svrhe imati ulice u kojima je biciklistički promet limitiran na samo jedan smjer. Pozdravljamo potez grada koji je uočio da prošlo rješenje nije bilo idealno te da je potrebno na neki malo bolji način omogućiti biciklistima kretanje prema istoku. Nedavnim označavanjem sharrowsa (oznaka za dijeljeni promet) formalno se ništa nije promijenilo u režimu korištenja prometnice (biciklisti su i bez njih bili obvezni voziti kolnikom u smjeru istoka), ali se tim oznakama kao i preporukom brzine od 30 km/h vozačima motornih vozila skreće pozornost na prisutnost biciklista i potrebu za povećanim oprezom, kaže.
Vozači su opasni za nas
Idealno rješenje za Deželićevu bilo bi napraviti potpuno odvojenu biciklističku stazu ili cestu koja će fizičkim barijerama (stupićima ili povišenjem) biti odvojena i od pješačkog i od automobilističkog prometa te ići u oba smjera.
- Smatramo kako trenutačna rješenja nisu optimalna te da će manje biciklista koristiti tu rutu zbog navedenih razloga, ponajviše kulture pojedinih vozača koji ih dovode u opasnost. Na žalbe "susjeda" i vozača odgovorili bismo s činjenicom da je donedavno više od 80 % širine ulice bilo namijenjeno za automobile i smatramo da to svakako ne bi trebalo biti tako za jednu od ulica centra grada. To je tema koja se često ponavlja u Zagrebu gdje jedna privilegirana prometna skupina, u ovom slučaju vozači motornih vozila, koja ima daleko najviše prostora na prometnicama, svaki pokušaj smanjenja tih privilegija u korist pravednije raspodjele javnog prostora dočekuje "na nož". Dojam susjeda da su im biciklisti oduzeli dio pločnika u ovom slučaju zaista nije utemeljen u činjenicama s obzirom na to da je biciklistička staza nastala na mjestu koje su ranije zauzimali parkirani automobili. Nažalost, situacija kada parkirani automobili, što legalno što ilegalno, okupiraju pješačke površine je u Zagrebu toliko ukorijenjena da se više uopće među pješacima ne uočava kao problem, objašnjava pa poentira- ulica kao što je bila Deželićeva ne bi smjela postojati nigdje blizu centra bilo kojeg europskog grada.
- Zagreb s druge strane ima i jedan od najgorih omjera broja automobila i broja stanovnika od svih glavnih gradova Europe, što svakako utječe na nedostatak parkinga uz stare zgrade koje nemaju namijenjene parkirne površine. Ulaganje u razvoj bržeg i efikasnijeg javnog prijevoza, uz istovremeno smanjenje broja automobila u gradu, a pogotovo centru, omogućilo bi uklanjanje parkirnih mjesta iz ovakvih ulica te bi bilo i više nego dovoljno mjesta za sve sudionike u prometu, a ne samo za automobile, kao što je slučaj bio dosad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....