Zagrepčanima se, dvije i pol godine nakon potresa, umjesto obnove poručuje: don‘t look up!

Hodaš Jurišićevom? Don‘t look up! Zalutao si u Vlašku? Don‘t look up! Na biciklu u Masarykovoj? Don‘t look up! To je jedini način da ne postaneš žrtva potresa u Zagrebu i više od dvije godine nakon što je sila prirode pokazala svoju nemilosrdnost prema gradu.

Naime, potres na Banovini još se tu i tamo spominje, ali onoga zagrebačkog kao da nikada nije ni bilo. Podsjetnik se pojavi kada se nekome ispred nosa najednom strusi dio fasade ili kada crjepovi ili komadi zidova kao kamikaze "pogode cilj" i razbiju glavu prolazniku. Nepostojeći zabatni zidovi i dalje su kamuflirani Bandićevom Potemkinovom scenografijom, dimnjaci su najvećim dijelom samo "skinuti", fasade lebde u zraku, a konstrukcijske obnove gotovo nema ako se govori o privatnim...