Jure stavi šiltericu na glavu, sjedne u svoj 14 godina star taksi i krene prema Petrinjskoj ulici. Tamo ga čekaju prijatelji s kojima 25 godina dijeli istu sudbinu. Popit će kavu, ali malo dalje od taksi stajališta jer u samom centru Zagreba teško da može kupiti kavu jeftiniju od devet kuna.
Mogao bi skočiti do Mirjam, u njen kafić Srce, pozdraviti suce, javne bilježnike, policajce, državne službenike koji tamo dolaze. No, Mirjam još nije otvorila, tek se sprema na posao. Miro je, za razliku od njih, već odavno budan. U četiri ujutro nabavljao je voće na veletržnici, oko sedam složio izlog u svojoj voćarni. Dok drugi tek dolaze na posao, Miro se već vraća kući. Popiti još jednu kavu s obitelji, predahnuti. Doći će poslije, oko 13-14 sati, kako koji dan.
Sedam je sati ujutro.
Amruševa i obližnje ulice u samom centru tek se razbuđuju.
Sedam ujutro u centru
Trgovački sud otvara svoja vrata, suci navrate po sendvič, policajci srknu kavu s nogu, javni bilježnici zadrže se malo dulje, vlasnik novog kafića obavlja posljednje pripreme prije nego što vrata otvori za posjetitelje, jedan radnik otvara šaht na križanju Amruševe i Petrinjske, drugi se zavlači pod zemlju gdje će pokušati otkloniti kvar... Problem je sa DTK kablovima, pa je tvrtka iz Prekvršja došla srediti stvar. Štos da izgleda kao tajni agent jer drži slušalicu u jednom uhu već je čuo.
U to vrijeme naš glavni junak, kontrolor parkinga zaposlen u Zagrebparkingu prima instrukcije u sjedištu tvrtke na Kvaternikovu trgu.
Kontrolor parkinga, SSS, prometna škola, 5500 kuna
- Posao sam dobio preko natječaja. Jedini uvjet je srednja stručna sprema. Mnogi od nas imaju srednju školu prometnog usmjerenja. Prvo te prime na probni rok, mislim da je moj trajao šest mjeseci. Pokažeš li se dobar, ostaneš na poslu
Ne znaju stanari, radnici, putnici i prolaznici u tom bloku tko će im taj dan doći pomrsiti račune i zataknuti kaznu za vjetrobran ako zakasne koju minutu i ne produlje parking.
Svaki dan u taj će blok stići drugi kontrolor parkinga. Za razliku od ostalih radnika u bloku oko Amruševe, on prima plaću iz gradskog budžeta, odnosno s računa ZG holdinga. Prije tjedan dana nam je iz samog vrha Holdinga potvrđeno da njihovi radnici primaju 40 posto veću plaću od radnika na istim pozicijama u drugim poduzećima.
Koliko to, dakle, zarađuju djelatnici Holdinga, a koliko drugi radnici? Tko ima kakve uvjete na poslu i s kojim se rizicima susreće? Bi li se konobari i prodavači mijenjali s kontrolorom parkinga?
Čija je plaća pravedna?
Kontrolor s kojim smo razgovarali na posao dolazi u sedam ujutro. Od nadređenih dobiva popis ulica. Nikad ne zna gdje će završiti, svaki dan u pitanju je drugi blok. Njegov je posao osam sati dnevno obilaziti dodijeljene ulice, provjeravati jesu li vozači platili parkirnu kartu. Ispisati kaznu. Za to će primiti plaću između 5000 i 6500 kuna neto. Naš sugovornik u Zagrebparkingu radi tek nekoliko godina. Mjesečno dobiva: 5500 kuna. S godinama staža i prinovama u obitelji plaća će mu rasti, jer tako stoji u kolektivnom ugovoru. - S obzirom na to kakva je situacija u zemlji i na tržištu, koliko zarađuju moji prijatelji i drugi radnici, ne mogu se buniti - kaže.
Posao je, tvrdi, dobio preko javnog natječaja. Jedini uvjet je bila srednja škola.
- Ništa drugo? pitamo.
- U principu ne. Mnogi od nas imaju srednju školu prometnog usmjerenja. Prvo te prime na probni rok, mislim da je moj trajao šest mjeseci. Pokažeš li se dobrim, ostaneš na poslu - kaže.
Kazne za zabušavanje
Kontrolori parkinga nemaju toliko nevjerojatne dodatke na plaću kakve imaju, primjerice, vozači tramvaja. Imaju jedan. Točno 12 posto na “otežane uvjete rada” jer većinu vremena, neovisno o kiši, snijegu, nevremenu, vjetru, provode na terenu.
Njihov posao podrazumijeva i potencijalni susret s bijesnim građanima, što im, kažu, predstavlja stres, pogotovo jer su neki njihovi kolege bili i pretučeni, pa su svojedobno i kontrolori dolazili u paru.
- Imamo pravo na pola sata odmora kao i svi drugi radnici, ali da, ima i slučajeva da popiješ kavu, ali ne predugo. Naime, i nas kontroliraju, postoje i kontrolori kontrolora koji paze upravo na to da provjeravamo aute, a ne zabušavamo jer se to sankcionira - priznaje.
Kontolor parkinga, neovisno o tome koliko kazni ispiše, uvijek dobije istu plaću. Količina, naravno, varira, a naš sugovornik kaže da u prosjeku ispiše deset kazni na dan.
Samo 20 metara dalje radi taksist Jure Vojnić. Kod njega sve ovisi o tome koliko radi, koliko putnika preveze, koliko sati provede na poslu.
Jure Vojnić, taksist, SSS, elektrotehničar, isplaćuje si 3000 kuna plaće
- Kod mene sva zarada ovisi o tome koliko radim, koliko putnika prevezem, koliko sati provedem na poslu. I ja imam srednju stručnu spremu i mogao sam biti bez brige da sam radio u državnoj ili gradskoj službi
Mirjam Župić iz obližnjeg kafića mora prodati 250 kava na dan da bi pokrila osnovne troškove, dok će Marina Čulo iz kemijske čistionice Eko Express u Đorđićevoj biti sretna ako joj u radnju uđe više od šest mušterija.
Marina Čulo, zaposlena u obiteljskoj kemijskoj čistionici, SSS, građevinska srednja škola, 3000 kuna
- Posao je težak. U posljednjih nekoliko godina zatvorene su barem tri čistionice u užem centru Zagreba, pa je naš obrt zapravo jedini preostali u ovom bloku. Mogla sam raditi u građevini, ali odlučila sam se za obiteljski posao
Pedesetosmogodišnji taksist, sa stažem dugim 25 godina, mjesečno siu isplati plaću od 3000 kuna neto. A većinu novca ulaže u sina koji studij privodi kraju.
- Da bih zaradio pristojan novac morao bih raditi dvije smjene - kaže Jure.
Marina je mogla raditi u građevinskom sektoru jer se za to školovala, ali je pristala prije 20 godina raditi u obiteljskom obrtu. Osam sati dnevno provede na nogama, prima klijente, izdaje račune, čisti i pegla.
- Zaradim 3000 kuna na mjesec. Posao je težak, u zadnjih nekoliko godina zatvorene su barem tri čistionice u užem centru Zagreba, pa je naš obrt zapravo jedini preostali u ovom bloku - kaže Marina. Kod Marine, baš kao i u obližnju voćarnu, navrate i državni službenici iz obližnjeg Ministarstva vanjskih poslova i mnogi drugi. Zateknu se katkad i kod Mirjam u Srcu.
Mirjam Župić, vlasnica obiteljskog kafića, svaki dan radi jednu smjenu kao konobarica, VSS, diplomirana kriminalistica, isplaćuje si 3000 kuna plaće
-Kafić sam naslijedila od roditelja kad su otišli u mirovinu. Pustila sam karijeru u krim-policiji. Moram prodati 250 kava na dan da bih pokrila osnovne troškove, a da dodatno zaradim još prodajem osiguranja.
Srce je naslijedila od roditelja kada su otišli u mirovinu. Iako se nalazi na atraktivnoj lokaciji, u samom centru Zagreba, promet joj je, kaže, pao zadnjih godina. Napustila je karijeru u kriminalističkoj policiji, a da bi stekla bolje prihode, radi i drugi posao, kao zastupnica u osiguranju. Mirjam je posebna priča, ona je redom - diplomirana kriminalistica, vatrogasna tehničarka, fotografkinja, zastupnica u osiguranju i konobarica. Otkako je preuzimala obiteljski posao, sebi isplaćuje plaću od 3000 kuna.
Troškovi sve veći
- Troškovi su iz godine u godinu sve veći, a promet stalno pada. Te najam gradskog prostora, te režije, te razne komunalne naknade i pričuve, pa nabava robe - kaže Mirjam.
Konobarenjem se bavi i Svjetlana Đurić. Radi u caffe baru Cup 98 zadnjih 15 godina.
Svjetlana Đurić, konobarica, SSS, ekonomska škola, 4000 kuna
-Zaradim oko 4000 kuna na mjesec. Iako sam ekonomistica po struci, život me nekako naveo na konobarenje u kojem sam već više od 20 godina
Miro Ptiček ima voćarnu u kojoj radi već 15-ak godina. Radi više od 12 sati na dan, a zaradi oko 4500 kuna. Istu plaću imaju i njegove prodavačice. Njegov dan počinje oko 4 sata ujutro, kada nabavlja robu na veletržnici.
Miro Ptiček, vlasnik voćarne, SSS, trgovačka škola, isplaćuje si 4500 kuna plaće
-Moj dan počinje ranije nego susjedima u bloku, već oko 4 sata ujutro, kada nabavljam robu na veletržnici. Radim 12 sati na dan. Imam dvije radnice prodavačice.
Mora je potom donijeti u trgovinu, istovariti i onda iznova, kao i svaki dan ponovno urediti izlog, organizirati distribuciju jer ima i uslugu dostave. Potom ode kući, odmori se, pa kao prodavač poslijepodne odradi još jednu smjenu.
Aleksandar Šekuljica, modni dizajner, je zajedno s poslovnim partnerom Ivanom Tandarićem otvorio trgovinu ELFS u Amruševoj.
Aleksandar Šekuljica, dizajner, VSS, modni tehničar, iznad prosjeka
-Govorili su mi da nisam normalan jer sam 2009., taman kad je počinjala kriza odlučio u samom centru Zagreba pokrenuti posao.Bilo je to negdje po završetku studija za višeg modnog tehničara. Otvorio sam ELFS i danas nam ide super
Priznaje da su mu govorili da nije normalan jer je 2009., taman kad je počinjala kriza, odlučio pokrenuti posao. Bilo je to negdje po završetku studija za višeg modnog tehničara. Vrlo brzo njihove su kreacije počele nositi naše najveće zvijezde poput Severine i Jelene Rozge.
- Radili smo od nula do 24, a onda u jednom trenutku shvatili da moramo malo stati na loptu. Poslovanje stalno širimo, imamo dobra primanja, ali sve što zaradimo konstantno ulažemo u samo poslovanje - kaže.
Pokraj križanja Amruševe i Petrinjske smjestila se i Akademija dramskih umjetnosti. Zadnje tri godine kao spremačica i vratar radi Darinka Hrastović.
Darinka Hrastović, spremačica i vratarka u Akademiji dramskih umjetnosti, SSS, prometna škola, 3000 kuna
-Posljednje tri godine radim kao spremačica i vratarka. Radim oko 8 sati dnevno
Radi oko osam sati dnevno, a zaradi oko 3000 kuna. Pet stotina kuna manje od studenta kineziologije Vedrana Šubića.
Vedran Šubić, kondicijski trener i student, prodavač u skate shopu, 3500 kuna
-Studij privodim kraju, a kako mi je snowboardanje strast, volim raditi u našem shopu za boardere. Vlasnik i ja se poznajemo, a prije nego što smo se upustili u ovu avanturu radio sam u konkurentskoj trgovini, tako da u ovom poslu već imam reference
U skate trgovini
On radi u skate i snowboard trgovini Chill Shop u Petrinjskoj 4. Po zanimanju je kondicijski trener, privodi studij kraju, a kako mu je snowboardanje strast, savršeno se dopunjuje s vlasnikom Shopa i skejterom Marinom Dundićem.
Svima njima, uz to što rade na potezu od 100 - 200 metara, zajedničko je i to što im primanja ovise o tome koliko rade, koliko imaju klijenata i koliki su im nameti, porezi i obveze nametnute. Za kontrolora parkinga ili možda neko drugo zanimanje u gradskoj službi to se baš i ne može reći.
Vidi se to i ako se u poslijepodnevnim satima zateknete u Amruševoj ili Petrinjskoj.
Miro u to vrijeme odjene svoju bijelu kutu, zagrli prodavačice, pošalje ih kući pa se primi prodavanja voća u drugoj smjeni.
Mirjam prepusti posao svom kolegi i ode prodavati police osiguranja.
Jura se pomaknuo za jedno parkirno mjesto.
Glavni junak, kontrolor parkinga, tada je već, nakon deset ispisanih kazni, bio kod kuće.
Jesu li njihove plaće pravedne?
- Rad u državnoj ili gradskoj službi? Ma ni za što ne bih mijenjao slobodu koju imam kao privatnik - kaže Aleksandar.
- Ja nikad nikome ne bih smanjio plaću. Ma ni svoju od 4500 kuna ne bih povećao. Samo da mi se smanje nameti i obveze - kaže Miro.
Mirjam je nešto odlučnija.
- Poslove u državnoj i gradskoj službi, to se dobiva preko veze. Imam i ja pokoju vezu, ali ne volim ta pravila igre. I zato ne želim biti dio toga pa makar radila i tri smjene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....