ZASTRAŠIVANJE,PRIJETNJE, UCJENE I LAŽNE OPTUŽBE Kako je nastao novi Obiteljski zakon

Ovo je izdaja! Oni su izostavili našu katedru, mi smo 20 godina pisali Obiteljski zakon . Zar nisam rekla da nitko od nas neće sudjelovati u radnoj skupini? Upuštaš se u projekt koji će propasti. Ja ću ga popljuvati čim izađe, toga si svjesna? On će propasti! Nećemo tijekom izrade poslati ni jednu primjedbu, sigurno im nećemo pomoći. Ovo će biti mrlja na tvojoj karijeri! - grmjela je u “žučnoj i emotivnoj raspravi” na “krajnje neugodnom sastanku” prof. dr. Dubravka Hrabar, predstojnica Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, na sastanku Katedre održanom sredinom siječnja ove godine. Bjesnila je na svoju suradnicu, docenticu dr. Ivanu Milas Klarić, koja je prihvatila sudjelovati u radnoj skupini za izradu nacrta novog Obiteljskog zakona , koju je okupilo Ministarstvo socijalne politike.

U tom trenutku nije bila poznata ni jedna jedina teza, ni jedna rečenica iz novog Obiteljskog zakona. On se tek stvarao, nije postojao ni neslužbeni draft tog zakona. Ali prof. Hrabar već je tada znala da će zakon biti loš, da će ga popljuvati i raditi na njegovoj propasti, bez obzira što će u njemu pisati.

To je osam mjeseci kasnije i učinila.

Nezadovoljne udruge

Teze novog Obiteljskog zakona objavljene su još u svibnju. Stigle su desetine primjedbi, od nevladinih udruga preko vjerskih zajednica do zainteresiranih pojedinaca. Više od 70 posto primjedbi je prihvaćeno. Katedra za obiteljsko pravo nije imala primjedbi.

U kolovozu je objavljen nacrt Zakona s periodom od još mjesec dana u kojem se može dorađivati. Kad je taj period prošao, krenula je salva napada na prijedlog Zakona.

Najglasnije su bile nevladine udruge. To je očekivano, njihov je posao tražiti što je moguće više prava za skupine koje zastupaju. Jednako su nezadovoljne i udruge koje zastupaju ženska prava - jer smatraju da žene i majke nisu dovoljno zaštićene - i udruge koje se bore za veća prava očeva nakon razvoda. Polemiziraju sa zakonodavcem i traže što bolja rješenja.

Opasno pismo

A onda je stiglo i sasvim drugačije, daleko ozbiljnije i opasnije pismo. Napisala su ga četiri redovna profesora obiteljskog prava i jedna docentica: dr. Dubravka Hrabar, dr. Aleksandra Korać Graovac i dr. Irena Majstorović iz Zagreba, dr. Dijana Jakovac Lozić iz Splita i dr. Nenad Hlača iz Rijeke. Petoro ljudi s ugledom i autoritetom zaključili su da je zakon promašen, loš i nestručan.

Jezikom koji se javno rijetko čuje od pripadnika akademske zajednice i koji je za tu zajednicu obično neprihvatljiv, obratili su se javnosti. Nisu se uhvatili zakona, njegovih odredbi i članaka. Nisu stručno - kao što bi se očekivalo - išli od propisanog do propisanog i pobijali ili kritizirali učinkovitost, provedivost ili suvremenost određenog instituta. Krenuli su paušalno, načelno i ad hominem.

Na samom početku su zaključili da je njihova “moralna i profesionalna dužnost” upozoriti da donošenje ovog zakona nije uzrokovano potrebom, već “političkim hirom”, da se ušlo u posao “kojem ovaj predlagatelj nije dorastao” jer nije uspio “popustiti utjecaju ideologije” te smo sada dobili “nacrt u kojem se ne zna što je pisac htio reći, osim što je htio ostaviti svoj autogram”.

Pismo je zateklo i autore zakona, i Ministarstvo koje je zakon naručilo, a posebno javnost, koja je mogla prihvatiti da nevladine udruge kritiziraju zakon, bez obzira je li on objektivno dobar ili ne. Ali kad ga “popljuju” najveći autoriteti struke, javnost opravdano staje na njihovu stranu.

Međutim, priča je mnogo složenija i, prema svim dostupnim infornacijama, bazično nema veze sa strukom, stručnošću i kvalitetom zakona.

Počela je prije otprilike godinu i pol dana, kad je dr. Dubravka Hrabar došla na sastanak u novoformirano Ministarstvo socijalne politike. Došla je sasvim drugim poslom, no tadašnja pomoćnica za socijalnu skrb Jasna Ćurković Kelava u razgovoru joj je spomenula da su napravili analizu obiteljskog zakonodavstva i izdvojili poglavlja koja bi trebalo mijenjati. Možete li mi pomoći u tome? Možete li mi reći, po temama, tko su ljudi koji su najstručniji za ta područja? pitala je pomoćnica šeficu zagrebačke Katedre.

I dr. Hrabar joj je, ne sluteći što se zapravo sprema, pomogla. Problematični su nam razvodi i kontakti djece i roditelja koji ne živi s djecom. Aha, to vam je područje dr. Branke Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku, na tome je doktorirala.

Odlično. A tko bi nam mogao pomoći oko uvođenja obiteljske medijacije? Pa baš bi sada jedna mlada cura trebala doktorirati na tome kod mene, zove se Anica Margaretić Čulo.

A posvojenje? To svakako moramo doraditi. Pa znate tko je tu najstručniji, dr. Dijana Jakovac Lozić iz Splita.

A ne znam ni što ćemo sa skrbništvima, ne poštujemo međunarodne konvencije, gubimo tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava. To vam je područje doktorata dr. Ivane Milas Klarić s naše, zagrebačke Katedre.

I tako je, malo-pomalo, dr. Hrabar navela najstručnije ljude u Hrvatskoj. Nije bila ni svjesna što se događa sve dok sastanak nije završio.

- Pa oni neće mene! - navodno je rekla poznanicima nakon tog sastanka, shvativši da je cijeli razgovor bio usmjeren tome da se izbjegne nju kao šeficu radne skupine za izmjene zakona.

A za pretpostaviti je da joj ta spoznaja nije lako pala. Naime, uvijek je Obiteljski zakon i njegove izmjene radila zagrebačka Katedra za obiteljsko pravo. Uvijek je radnu skupinu vodila predstojnica te katedre. Već godinama to je činila upravo dr. Hrabar.

Vjerojatno je i tijekom ovog razgovora očekivala da se s njom razgovara kao s budućom šeficom. I da se govori o njezinim budućim suradnicima.

- A ona je vrlo, vrlo tašta osoba, vrlo moćna i stoga vrlo neugodan neprijatelj - kaže jedan njezin kolega.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista