UZALUDNA UPOZORENJA

Zatrudnjela sam u Domu, gdje caruju alkohol, droga, nasilje i seks!

Šesnaestogodišnja donedavna štićenica i njezin 64-godišnji otac opisali su nam njezin 10-mjesečni boravak u Domu, u koji je smještena i pomoću neistina izrečenih na sudu

OSIJEK - Da sam znala što me čeka u Domu, nikada onamo ne bih otišla - kaže 16-godišnja Maja (nazovimo je tako za ovu priliku), štićenica Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku, ustanove koja je početkom ljeta prošle godine bila u žiži zanimanja javnosti nakon napisa u Jutarnjem listu da osobe iz osječkog visokog društva za pedeset kuna i kutiju Marlbora koriste seksualne usluge tamošnjih maloljetnica.

Dvodnevna policijska istraga tada je ekspresno zaključila da u Domu jest bilo prostitucije, no da su djevojke u intimne odnose stupale dobrovoljno, pa nije bilo kaznenog djela, a da u cijelu tu priču nije bio umiješan nitko od visokopozicioniranih osoba koje su neke od štićenica Doma navodile u svojim iskazima i pismima.

Odgovornost nitko ne snosi

Iako su u javnost tada izašli šokantni podaci o zbivanjima u Domu, pa se s pravom očekivalo da će društvo pokazati veći senzibilitet za probleme tamošnjih štićenica i učiniti sve što je moguće da se stanje popravi, gotovo se ništa nije promijenilo, a dosadašnja ravnateljica Doma Jasminka Devčić prije nekoliko tjedana ponovno je izabrana na istu dužnost.

S traumatičnim iskustvom u kojem je bilo svakodnevnog nalijevanja alkoholom, obilnog korištenja antidepresiva i droge, brutalnog nasilja i seksa, Maja se - sada u trećem mjesecu trudnoće - početkom veljače vratila u dom svoga oca, odakle je otišla 5. svibnja prošle godine.

- Otac me početkom svibnja 2009. nekoliko puta udario kožnim remenom. Bila sam povrijeđena i ljuta i tražila sam da odemo u Centar za socijalnu skrb, jer sam ga željela napustiti i otići u Dom. Vidim da sam pogriješila, no sada je kasno - kaže Maja, nervozno lomeći prste dok govori o užasima koje je prolazila u Domu.

Njen otac, 64-godišnji osječki umirovljeni obrtnik D. B., čija je supruga - Majina majka - umrla prije osam godina - također se kaje što je tog dana istukao svoju kćer.

Upala u sumnjivo društvo

- Nisam reagirao dobro, no bilo mi je strašno kad sam otkrio da je krenula stranputicom. Verbalna upozorenja i pokušaj razgovora, kao i uvjeravanja i nastojanja da je odvratim od lošeg društva u koje je upala bili su bez rezultata i kad mi je jednog dana prekipjelo uistinu sam uzeo remen i nekoliko je puta udario. Osječkom Centru za socijalnu skrb bilo je dovoljno deset minuta da me proglase obiteljskim nasilnikom i uzmu mi dijete. Mene nisu htjeli ni čuti, još manje razloge zbog kojih sam Maju nekoliko puta udario remenom, a na sudu su lagali da sam bio neugodan i odbijao suradnju. Ali sada ću ih tužiti, i Centar za socijalnu skrb i Dom za odgoj djece i mladeži, jer su, nakon deset mjeseci, Maju vratili ne tisuću, već milijun puta goru nego što je bila kad je početkom svibnja prošle godine otišla u Dom - priča D.B. u urednoj, čistoj, lijepo namještenoj i opremljenoj kući, u kojoj živi i njegov malodobni sin, godinu dana mlađi od Maje.

- Dom na Vinkovačkoj je ustanova alkohola, droge, nasilja i seksa. Kažem to s punom odgovornošću jer sam onamo odlazio i svašta vidio, a kada se Maja otvorila i ispričala mi što se sve ondje događalo, ostao sam šokiran i zgrožen. Sada su mi je vratili - uništenu, upropaštenu i trudnu - priča D. B. Kaže kako se njegova kći u prvom razredu srednje škole upoznala s djevojčicom koja je bila štićenica Doma na Vinkovačkoj i koja ju je uvela u loše društvo.

- Dovodila je kući djevojčice, svoje vršnjakinje i u početku sam mislio da su to njene školske, razredne kolegice, no ubrzo sam saznao da su iz osječkog Doma za odgoj djece i mladeži. Protivio sam se takvom društvu, no bez uspjeha.

Žudjela ‘životne slobode’

Maja je bila zavedena pričama o slobodnom životu u Domu, o uzbuđenjima i avanturama, nesputanim izlascima, zanimljivom društvu i mjestima za dobar provod i lude tulume. Dom joj se učinio puno boljim od života u očevoj kući gdje je stalno bila izložena nadzoru i očevom prigovaranju i propitkivanju tko su cure s kojima se druži, kamo izlaze, što rade i s kim se susreću. Čekala je, priznaje, prvu priliku da ostvari svoj san i ode u Dom. Kad ju je otac, početkom svibnja 2009., nakon jednog izlaska, nekoliko puta udario remenom, shvatila je to kao izvrsnu priliku da ostvari svoj naum.

- Požalila sam već prvi dan kad su me u Domu držali zaključanu u sobi i kad sam morala proći takozvanu opservaciju - priča 16-godišnjakinja, ljepuškasta djevojčica koja će uskoro postati majka.

- No, nije bilo povratka pa sam se postepeno počela privikavati na Dom. A onda mi se to počelo i sviđati, upoznala sam nove cure i ušla u njihov svijet. U Domu je uvijek bilo alkohola, antidepresiva u izobilju, droge po izboru. Navečer bi nam u sobe dolazili momci s muškog odjela, spuštali bi se noću niz žice gromobrana, ili bi jednostavno došli hodnikom, kad odgajatelji u noćnom dežurstvu zaspu - priča Maja dok s njom nasamo razgovaramo, prošle srijede, u obiteljskoj kući njezina oca, koji je izašao kako bi Maja mogla slobodno i otvoreno razgovarati.

Muškarci ih ‘opskrbljivali’

Kaže da su antidepresive donosile cure koje su izlazile sa starijim muškarcima. - Viđala sam kako ih pred Domom kupe u automobile, a kad bi se pred jutro vratile, torbice su im bile pune tableta. Drogu su nabavljali dečki, a ponekad bi i cure nešto donijele. Alkohol, uglavnom vino, mada je bilo i oštrih pića, bez problema smo kupovali u obližnjoj prodavaonici i nikada nas nitko nije pitao koliko godina imamo. Napijali smo se do besvijesti, pili antidepresive, pušili, povraćali… Dječaci su se, pijani i drogirani, često znali sjeći nožem po rukama. Bilo je nasilja, silovanja.

Nisu oskudijevali u novcu. Kad bi se neke od djevojaka vraćale iz noćnih provoda, dolazile bi u Dom s nešto kuna, cigareta, alkohola. Druge bi krale po DM-u - pudere, šminke, parfeme. Nešto od toga same bi koristile, a dio bi prodavali dečki iz Doma, koji su za to imali uhodane kanala.

Dom je bez videonadzora, na ulazu nema portira niti postoji osoba koja bi kontrolirala ulaske i izlaske i provjeravala što tko od štićenika unosi, tko neke od cura čeka pred vratima i u kakve automobile sjedaju.

Tisuću kuna za djevicu

- Navečer, mi koje ne bismo tog dana izlazile u grad, skupljale smo se po sobama. Odgajatelji nakon 11 uvečer nikada ne bi dolazili u kontrolu. Tada smo pili, drogirali se, tetovirali. Cure su međusobno pričale o svojim doživljajima, pa znam da su neke od njih izlazile s mnogo starijim osobama, hvalile su se što su radile i što su za uslugu dobile. Dolazili bi i dečki s muškog odjela, ostajali kod nas cijele noći i, naravno, bilo je seksa.

Majin otac, nekad poznati osječki obrtnik, koji je 15 godina uspješno radio u Švicarskoj i Austriji, krajem 2009., dok se još borio da mu Centar za socijalnu skrb vrati kćer, snimio je videokamerom svoj iskaz o saznanjima što se njegovoj kćeri događalo u Domu za odgoj djece i omladine na Vinkovačkoj cesti u Osijeku. Poslao ga je nadležnima.

Opisuje šok koji je doživio kad je kod Maje, prilikom jednog susreta, vidio posjetnicu osječkog salona za masažu. Kasnije se kod prijatelja Ž. Š. raspitao i ovaj mu je objasnio da je salon samo paravan za prostituciju, rekavši mu kako su ondje maloljetnice na osobitoj cijeni. Za prvi seksualni odnos, još nevine djevojčice, dobivaju tisuću kuna, drugi puta im daju 500 kuna, a kasnije sto, ponekad dvjesto kuna.

- Bio sam šokiran pa sam s tim upoznao nadležne - kaže D. B. - Zbog svega što mi je Maja ispričala o događajima u Domu, osjećao sam se strašno. Vidio sam pod kolikim je stresom, gledao sam kako rapidno propada, ali joj nisam mogao pomoći. Iz Doma je nisu puštali, Centar za socijalnu skrb u meni je vidio samo nasilnika i nisu htjeli slušati moja upozorenja. Želio sam im objasniti što se događa u Domu, no njih to nije zanimalo.

Uskoro odlazi u drugi dom

Majin otac D. B. tek je početkom ove godine nekako uspio izvući kćer iz Doma i isposlovati da ondje bude samo na poludnevnom boravku, a da popodne i noć provodi doma. No, kad je saznao da je trudna i kad mu je iscrpno i otvoreno ispričala sve što se događalo u Domu, odlučio je da je više onamo neće pustiti.

- Dolazili su mi kući i tražili da Maju vratim u Dom na Vinkovačkoj. To ne dolazi u obzir. Borit ću se za svoje jadno, upropašteno dijete koje su mi uzeli, a onda je na sudu nagovarali da lažno svjedoči i govori protiv mene - kaže D. B.

Užasno je, zaključuje, što društvo uopće ne zanima u kakvim prilikama žive maloljetnici u Domu za odgoj mladeži i djece. - Uzmu ih od roditelja i gurnu u višestruko lošije prilike od onih u kojima su prije bili. Prepuste ih ulici, alkoholu, drogama, nasilju, kriminalu… Tužit ću ih za sve što se dogodilo mom djetetu i mada znam da time ništa više ne mogu popraviti, bar ću pokušati da moja tužba bude upozorenje kako se nešto slično ne bi dogodilo drugima.

Seks za 50 kuna i kutiju cigareta

13. lipnja 2009.:

Četiri maloljetne štićenice iznose šokantnu priču o tome kako se prostituiraju s lokalnim moćnicima za 50 kuna i kutiju cigareta

14. lipnja 2009.:

Klijenti maloljetnica ucjenjivali su i inspektora koji je rekao da se povukao iz istrage zbog pritisaka

15. lipnja 2009.

Ministar pravosuđa traži drakonske kazne za klijente, a javnost traži da se zaštite maloljetnice

16. lipnja 2009.:

Policija opovrgava da se radi o organiziranoj prostituciji, u Hrvatskoj nije kazneno djelo seksualni odnos s osobom od 14 godina

Nadležne nikad nije bilo briga što se u Domu zbiva

OSIJEK - Maja kaže kako u Domu nikad ni s kim nije mogla razgovarali o svojim problemima. - Moji odgajatelji nisu za mene imali vremena. Bilo je puno stvari o kojima sam s njima željela pričati, zamoliti ih za pomoć, ali nije bilo moguće uspostaviti bliži kontakt. Oni nisu imali vremena, uvijek bi se izgovarali da moraju raditi nešto drugo. Tako smo sve probleme koje smo imali, mi cure rješavale same. Ali ne mogu reći da su svi odgajatelji u Domu takvi. Ima i dobrih, a jedan takav je odgajatelj mog dečka, mladića s kojim sam ostala trudna. Moj je dečko u Domu već šest godina, sada će završiti srednju školu u koju sam i ja išla, ali koju nisam završila.

On sa svojim odgajateljem može o svemu razgovarati, ali ja sa svojima nisam. Naprotiv, jednom prigodom, moj me odgajatelj povukao za kosu i poslao u materinu, prijeteći kako će me gurnuti niz stepenice. Maja kaže da ju iz Centra za socijalnu skrb svih deset mjeseci koliko je bila u Domu nikada nitko nije nazvao ili je posjetio, mada joj je dodijeljena osoba koja je o njoj trebala brinuti i pratiti što se s njom zbiva.

- U Domu smo prepušteni sami sebi - kaže gorko - a sami sebi ne znamo i ne možemo pomoći. Tvrdi kako im u Domu nitko nije objasnio da bi se trebale znate zaštiti od neželjene trudnoće. Svi su gurali glavu u pijesak i pravili se kako da ne znaju da djevojčice imaju seksualne odnose ne samo sa svojim vršnjacima, dječacima u Domu, već i s osobama koje po njih dolaze iz grada.

Maja je odlučila roditi. - Ne mogu ubiti dijete koje nosim u sebi - odlučna je. Na pitanje hoće li se udati, djetinje se smije sa svojih 16 godina i kaže da joj to ne pada na pamet. - Ne znam je li to bila prava ljubav - dodaje. Kad je dječaku s kojim je ostala trudna rekla da će imati bebu, on je bio vrlo sretan. Ona nije. Trebalo je skupiti hrabrosti da to prizna svom ocu. Što će dalje, kako vidi svoj život kao buduća, sedamnaestogodišnja majka, bez završene srednje škole, s nikakvim izgledima da se njena brzopleta veza u Domu, s tek nešto starijim dječakom, pretvori u uspješan brak? Ne zna odgovor na ta pitanja. Kaže tek: - Kada rodim, ponovno ću u dom, ali onaj u Zagrebačkoj ulici, u Osijeku, jer ondje mogu biti i mlade majke s djecom. Moj je otac previše star i bolestan da bi se mogao brinuti o djetetu koje će uskoro doći na svijet. Znam curu koja je već ondje. Tako ću i ja. Nastojat ću završiti školu, valjda ću se nekako izvući.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 18:29