Željko Sabo: U Vukovaru Hrvati i Srbi kližu skupa i svi se drže na nogama

Kako ste došli na ideju o organizaciji predsjedničkog susreta Josipovića i Tadića?

- To je bilo spontano. Tu ideju sam iznio Božidaru Đeliću, potpredsjedniku Vlade Srbije, na susretu podunavskih zemalja u Ulmu. On se složio s mojom namjerom da zajednički pokažemo Europi da je rat iza nas, da možemo živjeti zajedno.

Imate li kakvih povratnih informacija u vezi s tim sastankom?

- Predsjednikov savjetnik Siniša Tatalović rekao je da nema ništa protiv tog susreta.

A Tadić. Bi li se pristao pokloniti žrtvama u Spomen-domu na Ovčari?

- Mislim da predsjednik Tadić ne bi imao ništa protiv jer je nekoliko puta istaknuo da da se klanja svim ratnim žrtvama.

Što biste predsjednicima rekli o stanju međunacionalnih odnosa u Vukovaru?

- Rekao bih im da je grad heroj nakon svih stradanja i zločina spreman za zajednički život u miru i toleranciji. Već 12 godina tako i živimo.

Zamjeraju vam da ste ugrozili susret svojim potpisivanjem peticije protiv uvođenja ćirilice. Zašto ste potpisali peticiju?

- Zašto što sam ja takav čovjek. Volim čuti druga razmišljanja i uključivati se u rasprave. Nisam ja neki Castro i ne očekujem da mi se građani klanjaju ili slijepo slijede moje poteze.

Jeste li vi za dvojezične natpise ili protiv njih?

- U ovom trenutku to nije moguće jer ne postoji potrebna zakonska trećina srpskog stanovništva. To pitanje treba odgoditi do novog popisa stanovništva 2011. On će pokazati postoje li zakonski preduvjeti za dvojezičnost.

Nedavno je objavljen novi popis nestalih. Što vam kažu Vukovarci koji traže svoje najbliže?

- Znate što je veličina tih ljudi? To što bez trunka mržnje ili želje za osvetom samo žele pronaći svoje najmilije, dostojanstveno ih pokopati na mjestu gdje će se za njih moći pomoliti i zapaliti svijeću. Ja im se divim.

Što kao teolog kažete o izboru agnostika za predsjednika?

- Crkva mora prihvatiti volju birača. Ljudi nemaju pojma koliko Bog voli čovjeka, a posebno su mu dragi oni koji lutaju. Oni će kad-tad zatražiti da im se Bog ukaže.

Niste baš bili teolog kada ste nazvali ‘pizdekima’ one koji ne pomažu Fondu solidarnosti za Vukovar?

- Da, malo sam pogriješio i odmah sam se ispričao na tom izrazu. Mnogi su me pogrešno shvatili. Ja nisam to rekao za sve one divne ljude iz cijele Hrvatske koji pomažu Vukovaru i čuvaju divne uspomene na njegovo herojstvo. To sam rekao zbog onih koji su kritizirali moju ideju izravno ovdje, u Vukovaru. Znate i sami tko mi može biti zavidan na uspjehu te akcije.

Vjerojatno vam zavide i na novom klizalištu. Postoji li bojazan da dođe do međuetničkih sudara na klizaljkama?

- Pa, ništa nije isključeno, jer doista na tom klizalištu zajedno kliže vukovarska mladost bez obzira na nacionalnost. Brojni veleposlanici pitali su me kako da nam pomognu oko zajedništva. Ja sam im spominjao i klizalište, ali na kraju ga je SDP poklonio. U tri mjeseca na njemu je klizalo više od 25.000 ljudi. Čak smo i osnovali hokejaški klub i organizirali turnir. Da, ako želite i to ću vam reći - klub nije jednonacionalan. Čak i ja igram lijevog bočnog. Kako? Bitno je da se držimo na nogama.