‘Do najvećih znanstvenih otkrića dolaze šizofreničari, lopovi, pedofili, ženskari i narkomani!’

Napisao sam ‘Free Radicals’ jer mi ljudi stalno govore kako je znanost dosadna i da su od nje odustali još u školi. To nije istina. Meni su uvijek bile zanimljive stvari u pozadini znanosti. Zato sam odlučio pokazati ljudima pravu istinu o znanosti - govori mi je Micheal Brooks, britanski fizičar i znanstveni publicist, zašto je odlučio napisati knjigu o znanstvenicima kao živopisnim likovima, a ne kao o hladnim i racionalnim robotima.

Nikada, kaže, nije očekivao da će njegova nova knjiga“Free Radicals: Secret Anarchy of Science” (Slobodni radikali: tajanstvena anarhija znanosti) da će ona u samo jednom danu postati bestseler.

Mnogi od likova u knjizi su kreativni, ali pomalo razuzdani, anarhični tipovi bez poštovanja prema autoritetu, ali s naglašenom željom da rade što žele kad god im se to prohtije. To dobro zvuči klincima danas - kaže mi Brooks. Doktorirao je fiziku, ali je karijeru, umjesto istraživanjima, posvetio popularizaciji znanosti u medijima pa tako surađuje u Guardianu, Independentu, Timesu i New Scientistu, gdje je neko vrijeme bio urednik. Posljednjih godina s uspjehom piše i popularno-znanstvene knjige od kojih su “13 stvari koje nemaju smisla” objavljene i na hrvatskom jeziku.

Inspirirani drogom

Tako je jedan od njegovih junaka Kary Mullis (67) do otkrića kako čitati slijed “slova” u DNK (A, C, T i G), za što mu je dodijeljena Nobelova nagrade za kemiju 1993. godine, došao uz pomoć LSD-a. Mullis je kao mladi kemičar 1966. godine prvi put probao LSD. Kada je dvije godine kasnije LSD zabranjen, zajedno s nekolicinom kolega naučio je sintetizirati halucinogene droge. Te su droge bile ključne u njegovim razmišljanjima jer su mu pomogale u vizualiziranju ideja. Do otkrića PCR-a (lančana reakcija polimeraze), tehnike koja je postala jedan od najmoćnijih alata u molekularnoj biologiji, Mullis je došao dok je jedne noći u svibnju 1983. godine natripan vozio svoju srebrnu Hondu po kalifornijskim brdima.

- Moj um je odlutao nazad u laboratorij. DNK lanci su se svijali i plutali. Tamno plave i ružičaste slike električnih molekula unosile su same sebe negdje između planinske ceste i mojih očiju - opisao je Mullis trenutak eureke koji ga je doveo od Nobela. Sklonost eksperimentiranju s LSD-om pokazivali su i nobelovci Francis Crick i Richard Feynman te Steve Jobs, vlasnik Applea.

- Nema recepta za to kako se dolazi do znanstvenog otkrića. Neki ljudi, poput Karyja Mullisa, čine to uz pomoć droga kako bi vizualizirali probleme. Drugi razmišljaju o problemu godinama, a onda im odgovor jednostavno dođe u bljesku inspiracije. Michael Faraday koristio je svoje znanje Biblije kako bi riješio probleme iz elektromagnetizma - rekao je Brooks, a zatim se osvrnuo na genijalnog Alberta Einsteina , fizičara koji je postao ikona pop-kulture.

Ženskar i varalica

- Einsten je bio pomalo mistik, sklon divljim izletima fantazije. Kad je imao 16 godina, zamislio je sebe kao jaše na zraci svjetlosti, što mu je bio ključ za specijalnu teoriju relativnosti - dodao je Brooks. U knjizi tvrdi kako je Einstein tijekom četiri desetljeća osam puta besuspješno pokušao dokazati svoju glasovitu jednadžbu E=mc2 koju je formulirao još u rujnu 1905. godine.

- Unatoč neuspjelim pokušajima da dokaže jednadžbu, Einstein je bio uvjeren da je ona u redu. Došao je do nje intuitivno - ustvrdio je Brooks koji se u knjizi osvrnuo i na Einsteinov osobni život. Najveći fizičar 20. stoljeća bio je veliki ženskar koji je svoju prvu suprugu Milevu Marić nekoliko godina varao sa sestričnom Elsom. Kada se 1919. godine naposljetku oženio Elsom, nije joj dugo ostao vjeran jer su se njegove ljubavnice mijenjale kao na traci. Iako je Milevi koja se brinula o njihovim sinovima Hansu i Eduardu, koji je patio od shizofrenije, obećao novac od Nobelove nagrade, naposljetku ih je prevario.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg